WEISS DE POLNA, Jakob, trgovac (?, 10. VII. 1813 – ?, 4. XI. 1888). U braku s Johannom rođ. Weiss (?, 1817 – ?, 1896) imao je sinove Aleksandra (Šandora) i Emila (Milana) te kćer Juliju. Kao prvi Židov u Hrvatskoj od austr. cara i hrvatsko-ugarskoga kralja Franje Josipa I. ispravom od 19. I. 1874. uzdignut je u plemićki stalež te prezimenu dodao pridjevak »de Polna« u znak priznanja za zasluge koje je stekao kao vijećnik Trgovačke komore i zastupnik grada Zagreba te za njegova uspješna nastojanja u podizanju industrije i trgovine, kao i za njegovo podupiranje javnih institucija. Za njega je Herman Bollé sagradio neobično koncipiranu vilu Weiss u sjev. dijelu Zagreba od koje se do danas sačuvao samo toponim. Njega i suprugu portretirao je 1867. slikar Josip Franjo Mücke. – Sin Aleksandar, poduzetnik (?Zagreb, 8. IV. 1840 – ?Zagreb, 7. IV. 1899) također je bio zagrebački gradski zastupnik i član ravnateljstva, odnosno nadzornih odbora Hrvatske eskomptne banke, Hrvatsko-slavonske zemaljske hipotekarne banke te je s ocem imao udjela u osnutku zagrebačkoga Paromlina 1862. Bio je i unutarnji komorski vijećnik Trgovačkoga odjela Trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu. Nastojao da hrv. proizvodi budu izloženi na međunarodnim gospodarskim izložbama. Nakon prerane smrti na nekim funkcijama naslijedio ga je brat Emil. – Kći Julija ud. Bresslauer (?Zagreb, 12. III. 1843 – ?Zagreb, 18. I. 1936). God. 1907. sastavila je oporuku kojom je velik dio imetka namijenila domu za »samostojeće, siromašne, čestite udovice«, no imetak se do njezine smrti 1936. umanjio, a zatim u ratu nestao. – Sin Emil, poduzetnik i žid. aktivist (Zagreb, 15. X. 1844 – Zagreb, 16. VII. 1933). Bio je jedan od predsjednika zagrebačkoga trg. društva »Merkur« u koje su bili učlanjeni brojni zagrebački trgovci, odnosno imalo je više od 100 članova. 1870-ih zauzimao se za izdavanje samostalnoga stručnoga društvenoga glasila, organiziravši unutar društva i neku vrstu trg. tečaja, na kojemu su se predavale trg. znanosti i knjigovodstvo. Zajedno s → E. Eisnerom sudjelovao je u izgradnji Rudolfove vojarne u Zagrebu, čime je znatno povećao imetak. Bio je član ravnateljstva, odnosno nadzornih odbora Hrvatske eskomptne banke, Hrvatsko-slavonske zemaljske hipotekarne banke, Hrvatsko-slavonske zemaljske centralne štedionice. Također je bio zastupnik duhanskog monopola u Zagrebu, a u Ilici je osnovao prvo i puno godina jedino moderno kupalište »Dianabad«. Osnivač je i začasni predsj. Trgovačkoga doma (1914–26). Poč. XX. st. bio je zagrebački gradski zastupnik (1909). Po ocu je naslijedio plemstvo, a u povodu 70. rođendana 1914. dobio je visoko odlikovanje te je imenovan ugarskim dvorskim savjetnikom. Bio je član Predstojništva ŽOZ i jedan od najvećih prinosnika općinskoga poreza (1915). Zbog oportunističkih gledišta nije bio osobito omiljen u žid. krugovima, pogotovo cionističkima.
LIT.: G. Schwarz: Povijest zagrebačke Židovske općine od osnutka 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970. – I. Mirnik: Obitelj Alexander ili kratka kronika izbrisanog vremena. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 28(1995). – Isti: Julija Bresslauer – nesuđena dobrotvorka. Novi Omanut, 20(2012) 113.