NEUBURG, Salamon

NEUBURG, Salamon, javni djelatnik (Tapolcza, Mađarska, ?1840 – Sisak, 20. VII. 1916). Spominje se 1872. prilikom izbora za saborskog zastupnika u Sisku, kad je glasovao za kandidata Narodne stranke, koji je na tim izborima pobijedio. Bio je suosnivač i član ravnateljstva Pučke štedionice, osn. 1905. na inicijativu Benjamina Šuperine, člana Hrvatske pučke seljačke stranke, kao konkurencija Posavskoj štedionici pravaša Grge Tuškana. Također je bio utemeljitelj (1906) i član Ravnateljstva Pučke zadruge za štednju i pripomoć (poslovala do 1919), čiji su korisnici bili iz redova Hrvatske pučke seljačke stranke.

LIT.: M. Matovina i D. Kudlek: Bankarstvo Siska. Sisak 1990. – Zbornik građe. Politički i društveni pokreti u Sisku 1869.–1918. Sisak 1992.

NEUFELD, Edo

NEUFELD, Edo, pravnik (Rzeszów, Poljska, 3. VIII. 1899 – Beograd, 28. X. 1947). Sin Filipa i Antonije rođ. Kugel, brat Freda Novačića i → Stelle Wachsler. Sa suprugom Albinom imao je kćeri Veru i → Leu Prašek. Osnovnu školu završio je u Tuzli, a maturirao je u Sarajevu. Studij prava započeo je u Beču, a nastavio na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1929. doktorirao temeljem rigoroza. Odvjetnikom je imenovan 1934; iste je god. upisan u Imenik Advokatske komore te preuzeo očevu odvjetničku pisarnu u Martićevoj ul. u Zagrebu. Po osnutku NDH s obitelji je preuzeo žid. znak, uhićen je 28. IV. 1941. u grupi zagrebačkih žid. odvjetnika i interniran u Kerestinec, odakle je 10. VI. pušten, no 18. VI. ponovo je bio uhićen i odveden u Kerestinec. Nakon bijega zatočenika iz logora u kojem nije sudjelovao, 15. VII. 1941. prebačen je u logor u Gospić, odakle je mjesec dana poslije uspio pobjeći u Sušak. Brisan je iz Odvjetničkoga imenika 22. VII. 1941. Zbog neuspjela pokušaja odlaska u Italiju pet je mjeseci bio u zatvoru u Rijeci, a zatim interniran u mjestu Aprica, kamo su stigle supruga i kćeri s kojima je u rujnu 1943. pobjegao u Švicarsku. Do kraja II. svj. rata obitelj je bila razdvojena po različitim logorima. U Zagreb se vratio s obitelji u kolovozu 1945, no kako mu je bila opljačkana sva imovina, otišao je u Beograd, gdje je radio u bratovoj knjižari. Posmrtno mu je objavljeno Svjedočanstvo preživjelog. – Supruga Albina rođ. Spiller, glazb. pedagoginja (Varaždin, 2. XII. 1901 – Zagreb, 24. IX. 2002). Kći Samuela Spillera i Laure rođ. Kramer, sestra → Aurela Spillera. Osnovnu i srednju školu završila je u Bjelovaru, a konzervatorij Glazbenoga zavoda u Zagrebu. Po uspostavi NDH s obitelji je preuzela žid. znak. Sredinom 1941. s kćerima bježi u Sušak, a odatle u Apricu, gdje su ih tal. vlasti internirale. U studenom 1942. iz Aprice se preselila u obližnji Sondrio, gdje je obitelj od tal. vlasti dobila kuću na korištenje. Po kapitulaciji Italije 1943. u mukotrpnom maršu preko Alpa 10–16. IX. s obitelji prebjegla u Švicarsku. Nakon prelaska granice ukrcali su se na vlak za mjesto Campocologno, gdje je bio ured za registraciju izbjeglica. Potom su boravili u izbjegličkom logoru Adilswil kraj Züricha, a zatim u različitim hotelima po nalogu švic. vlasti. Do kraja II. svj. rata obitelj je bila razdvojena po različitim logorima; okupili su se po završetku rata te u kolovozu 1945. vratili u Zagreb. Kako im je bila opljačkana sva imovina, otišli su u Beograd, gdje je suprug radio u bratovoj knjižari. Nakon njegove smrti 1947. A. se vratila u Zagreb i sve do umirovljenja radila kao nastavnica glasovira u Glazbenoj školi »Pavao Markovac«. – Kći Vera, pedagoginja (Zagreb, 1934). Supruga arhitekta Nina Sydneya (od 1959) i majka Marca, Dannyja i Maye. Po uspostavi NDH s obitelji je preuzela žid. znak te su sred. 1941. prebjegli u Hrvatsko primorje, a odatle u Apricu, gdje su bili internirani. Ondje je pohađala školu na hrv. jeziku, koju su vodile dvije učiteljice Židovke, također prebjegle iz Zagreba. U studenom 1942. s obitelji se preselila u Sondrio, a 1943. u Švicarsku. Boravila je u izbjegličkom logoru Adilswil kraj Züricha, potom kod različitih švic. obitelji. Kad je rat završio, s obitelji se vratila u Zagreb, potom su otišli u Beograd, a nakon očeve smrti vratila se s majkom i sestrom u Zagreb, gdje im je dodijeljen stan u Jukićevoj ul. Nakon mature, započela je studij njemačkog i francuskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a diplomirala je u Njemačkoj. God. 1960. s obitelji se preselila u Australiju. – Edin brat Alfred Novačić (Fred), pedagog (Tešanj, BiH, 1906 – Zagreb, 13. II. 1977). U nepoznato doba promijenio je prezime u Novačić. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik knjižare, koja se specijalizirala za lijevo orijentiranu publicistiku. Po uspostavi NDH prebjegao je u Split. U rujnu 1943. priključio se partizanima te djelovao kao referent saniteta u Mosorskom, a potom u Viškom partizanskom odredu i 11. dalmatinskoj brigadi, u Komandi Komiže i u odsjeku za naoružanje 26. dalmatinske divizije. Nakon rata bio je ravnatelj IX. gimnazije na zagrebačkoj Trešnjevci. – Edin otac Filip, pravnik (Rzeszów, Poljska, 14. IV. 1871 – Bari, Italija, 1944). Sin Aarona i Taube. U braku s Antonijom rođ. Kugel imao je sinove Edu i Alfreda, te kćeri Stellu i Irenu. Pravo je studirao i doktorirao u Krakovu. Nakon 1899. bio je sudac u Mostaru, a potom je djelovao u Tuzli. Odvjetničku zakletvu položio je 1927. i otvorio vlastiti odvjetnički ured u Martićevoj ul. u Zagrebu, koji je 22. II. 1934. preuzeo sin Edo. Bio sudski savjetnik te zaprisegnuti tumač polj. jezika. Nakon uspostave NDH sa suprugom izbjegao u BiH, kamo ih je povela kći Stella Wachsler, liječnica, koja je ondje u ekipi žid. liječnika djelovala na suzbijanju endemskog sifilisa. Iz BiH je cijela obitelj stigla u Dalmaciju te su bili internirani u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, s obitelji je iznajmljenim trabakulom prešao u Bari, gdje je umro.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – KŽZ. – Podaci o ulazniku L. Prašek.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 10; 6(1932) 1; 8(1934) 3; 11(1937) 1. – Jevrejski pregled, 28(1977) 3/4; 40(1989) 5/8. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – B. Prašek-Całczyńska i V. Prašek: Memoari jedne liječnice i drugi spisi. Zagreb 1997. – Novi Omanut, 8(2000) 42/43. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – B. Orešić: Put spasa 66 godina poslije. Alpski zbjeg 250 zagrebačkih Židova. Globus, 20(2009), 29. V.

NEUHAUS, Karlo

NEUHAUS, Karlo, poduzetnik (Osijek, ? – ?). U međuratnom razdoblju rata bio je prokurist i dioničar osječke tvornice kože. Po uspostavi NDH naredbom od 21. V. 1941. ustaški povjerenik Antun Polli otkazao mu je službu. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634.

NEULÄNDER, Ljudevit

NEULÄNDER, Ljudevit, službenik (Županja, 2. XII. 1912 – logor Slana, 1941). Sin Jakobov, brat Artura, Friedricha i Oskara. U međuratnom razdoblju bio je službenik poduzeća »Kristallum« d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH, prije lipnja 1941, odveden je na prisilni rad te je prijavu imovine u njegovo ime podnio brat Artur za dio kuće u Pavletićevoj ul. Bio je zatočen u logoru Danica kraj Koprivnice, potom transportiran u Gospić, otamo u logor Slana na Pagu, gdje je stradao. – Brat Oskar, službenik (Županja, 9. III. 1898 – ?). Bio je u mješovitom braku s Milom pl. Gozze-Gučetić iz Dubrovnika. Djelovao je kao službenik poduzeća »Standard-Vacuum Oil Co«. U lipnju 1941. nije bio u Zagrebu pa je prijavu imovine u njegovo ime podnio brat Artur za dio kuće u Pavletićevoj ul. Daljnja sudbina nepoznata. – Brat Artur (Županja, 1895 – logor Jasenovac, 1941) bio je upravitelj kuće u Pavletićevoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH deportiran je u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Brat Friderich, inženjer (Županja, 2. II. 1902 – Zagreb, 1. III. 1975). Bio je vlasnik automehaničarske radionice »Autotehna« u zagrebačkoj Ilici. U mješovitom braku s Ljubicom (?, o. 1902 – Zagreb, 1. III. 1981) imao je sina Branka. Preživio je II. svj. rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

NEUMAN, Josip

NEUMAN, Josip, trgovac (Nitra, Slovačka, 7. IV. 1891 – Zagreb, 10. XII. 1953). Sin Bernardov. U braku s Jelenom imao je kćer Suzanu (?Nitra, Slovačka, 1926 – Budimpešta, 1945) i sina Đuru (?Nitra, Slovačka, 1931 – Jadovno, 1941). Doselio se u Hrvatsku 1932. iz Nitre. U Gundulićevoj ul. u Zagrebu imao je trgovinu bicikala, šivaćih strojeva, radioaparata, gramofona i ploča, sportskih artikala i dijelova, u koju je uložio 3 500 000 din. Trgovina je 1939–40. imala promet od o. 7 milijuna din. Po uspostavi NDH, 6. VI. 1941, trgovina je dobila povjerenika, koji je u skladištu zatekao robe u vrijednosti od preko 5 milijuna din. Preživio je II. svj. rat, sin je vjerojatno stradao u Jadovnu 1941, kćeri u Budimpešti 1945, dok je sudbina supruge nepoznata.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

NEUMAN, Josip (Najman)

NEUMAN, Josip (Najman), građevinski poduzetnik (Zagreb, 6. III. 1891 – Zagreb, 23. IV. 1967). Sin Julija i Šarlote rođ. Oswald. Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu, a Tehnički fakultet u Pragu. U I. svj. ratu zarobljen je u Rusiji za vrijeme Brusilove ofenzive. Nakon rata vratio se u Zagreb. Ovlaštenje za rad dobio je 1921. od Građevinske direkcije u Zagrebu. U međuratnom razdoblju sa Stjepanom Cernjakom bio je vlasnik građevinskog poduzeća »Cernjak & Neumann«, koja je izvela palaču Assicurazioni Generali na Jelačićevu trgu. Bio je član Zagrebačke inženjerske komore, predsjednik kluba građevnih inženjera te tajnik Hrvatskoga planinarskoga društva u Zagrebu. Projektirao je i izveo planinarski dom na Risnjaku. Bio je član Hrvatske seljačke stranke. Početkom 1920-ih angažirao se u Društvu židovskih asimilanata »Narodni rad«. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, no kako je bio u mješovitu braku s Ankicom rođ. Favale, u lipnju 1941. dobio je dozvolu za nenošenje žid. znaka, a u srpnju je zaveden u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27412. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – KŽZ. – Popis žrtava. Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

NEUMAN, Mirko

NEUMAN, Mirko, poduzetnik (Velika kraj Požege, 1903 – Zagreb, VII. 1941). Bio je suvlasnik poduzeća »Valet-expres« u Zagrebu, gdje je 1930-ih materijalno pomagao mnoge akcije revolucionarnoga radničkog pokreta. Po uspostavi NDH uhićen je 3. V. 1941. i interniran u Kerestinec. Nakon proboja iz logora 14. VII. uhvaćen je i strijeljan na ist. rubu šume Maksimir (Dotršćini) između 17. i 22. VII. 1941.

LIT.: I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve. Zagreb 1967. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – N. Lengel-Krizman: Židovski zatočenici logora Kerestinec. Novi Omanut, 9(2001) 47/48.

NEUMAN, Salamon

NEUMAN, Salamon, rabin (Bratislava, 1849 – Rijeka, 28. VIII. 1907). Doselio se 1882. u Vinkovce, gdje je kao rabin vodio žid. vjersku zajednicu 1900–07. Uz vjerske poslove aktivno je sudjelovao u društvenom i kulturnom životu grada. Bio je član Hrvatske čitaonice te je dobio priznanje utemeljitelja Matice hrvatske 1900.

LIT.: T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.

NEUMAN, Srećko

NEUMAN, Srećko, službenik (Sisak, 4. III. 1896 – ?). Sa suprugom Olgom rođ. Kovačić imao je kćer Dagmar (?, 1922). U međuratnom razdoblju bio je tajnik Udruženja trgovaca kožom i obućom u Zagrebu. Po uspostavi NDH izgubio je namještenje. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689.

NEUMAN, Zvonimir

NEUMAN, Zvonimir, službenik (Zagreb, 23. VIII. 1905 – ?). Sin Josipov. Bio je zaposlen u Međunarodnom društvu spavaćih kola. Po uspostavi NDH sa suprugom Idom rođ. Flesch i sinom Josipom (?Zagreb, 1929) prebjegao je u Dalmaciju te su bili internirani na Brač, a poč. lipnja 1943. u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključili su se partizanima kao borci 7. banijske divizije. Preživjeli su II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.