NEUFELD, Edo, pravnik (Rzeszów, Poljska, 3. VIII. 1899 – Beograd, 28. X. 1947). Sin Filipa i Antonije rođ. Kugel, brat Freda Novačića i → Stelle Wachsler. Sa suprugom Albinom imao je kćeri Veru i → Leu Prašek. Osnovnu školu završio je u Tuzli, a maturirao je u Sarajevu. Studij prava započeo je u Beču, a nastavio na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1929. doktorirao temeljem rigoroza. Odvjetnikom je imenovan 1934; iste je god. upisan u Imenik Advokatske komore te preuzeo očevu odvjetničku pisarnu u Martićevoj ul. u Zagrebu. Po osnutku NDH s obitelji je preuzeo žid. znak, uhićen je 28. IV. 1941. u grupi zagrebačkih žid. odvjetnika i interniran u Kerestinec, odakle je 10. VI. pušten, no 18. VI. ponovo je bio uhićen i odveden u Kerestinec. Nakon bijega zatočenika iz logora u kojem nije sudjelovao, 15. VII. 1941. prebačen je u logor u Gospić, odakle je mjesec dana poslije uspio pobjeći u Sušak. Brisan je iz Odvjetničkoga imenika 22. VII. 1941. Zbog neuspjela pokušaja odlaska u Italiju pet je mjeseci bio u zatvoru u Rijeci, a zatim interniran u mjestu Aprica, kamo su stigle supruga i kćeri s kojima je u rujnu 1943. pobjegao u Švicarsku. Do kraja II. svj. rata obitelj je bila razdvojena po različitim logorima. U Zagreb se vratio s obitelji u kolovozu 1945, no kako mu je bila opljačkana sva imovina, otišao je u Beograd, gdje je radio u bratovoj knjižari. Posmrtno mu je objavljeno Svjedočanstvo preživjelog. – Supruga Albina rođ. Spiller, glazb. pedagoginja (Varaždin, 2. XII. 1901 – Zagreb, 24. IX. 2002). Kći Samuela Spillera i Laure rođ. Kramer, sestra → Aurela Spillera. Osnovnu i srednju školu završila je u Bjelovaru, a konzervatorij Glazbenoga zavoda u Zagrebu. Po uspostavi NDH s obitelji je preuzela žid. znak. Sredinom 1941. s kćerima bježi u Sušak, a odatle u Apricu, gdje su ih tal. vlasti internirale. U studenom 1942. iz Aprice se preselila u obližnji Sondrio, gdje je obitelj od tal. vlasti dobila kuću na korištenje. Po kapitulaciji Italije 1943. u mukotrpnom maršu preko Alpa 10–16. IX. s obitelji prebjegla u Švicarsku. Nakon prelaska granice ukrcali su se na vlak za mjesto Campocologno, gdje je bio ured za registraciju izbjeglica. Potom su boravili u izbjegličkom logoru Adilswil kraj Züricha, a zatim u različitim hotelima po nalogu švic. vlasti. Do kraja II. svj. rata obitelj je bila razdvojena po različitim logorima; okupili su se po završetku rata te u kolovozu 1945. vratili u Zagreb. Kako im je bila opljačkana sva imovina, otišli su u Beograd, gdje je suprug radio u bratovoj knjižari. Nakon njegove smrti 1947. A. se vratila u Zagreb i sve do umirovljenja radila kao nastavnica glasovira u Glazbenoj školi »Pavao Markovac«. – Kći Vera, pedagoginja (Zagreb, 1934). Supruga arhitekta Nina Sydneya (od 1959) i majka Marca, Dannyja i Maye. Po uspostavi NDH s obitelji je preuzela žid. znak te su sred. 1941. prebjegli u Hrvatsko primorje, a odatle u Apricu, gdje su bili internirani. Ondje je pohađala školu na hrv. jeziku, koju su vodile dvije učiteljice Židovke, također prebjegle iz Zagreba. U studenom 1942. s obitelji se preselila u Sondrio, a 1943. u Švicarsku. Boravila je u izbjegličkom logoru Adilswil kraj Züricha, potom kod različitih švic. obitelji. Kad je rat završio, s obitelji se vratila u Zagreb, potom su otišli u Beograd, a nakon očeve smrti vratila se s majkom i sestrom u Zagreb, gdje im je dodijeljen stan u Jukićevoj ul. Nakon mature, započela je studij njemačkog i francuskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a diplomirala je u Njemačkoj. God. 1960. s obitelji se preselila u Australiju. – Edin brat Alfred Novačić (Fred), pedagog (Tešanj, BiH, 1906 – Zagreb, 13. II. 1977). U nepoznato doba promijenio je prezime u Novačić. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik knjižare, koja se specijalizirala za lijevo orijentiranu publicistiku. Po uspostavi NDH prebjegao je u Split. U rujnu 1943. priključio se partizanima te djelovao kao referent saniteta u Mosorskom, a potom u Viškom partizanskom odredu i 11. dalmatinskoj brigadi, u Komandi Komiže i u odsjeku za naoružanje 26. dalmatinske divizije. Nakon rata bio je ravnatelj IX. gimnazije na zagrebačkoj Trešnjevci. – Edin otac Filip, pravnik (Rzeszów, Poljska, 14. IV. 1871 – Bari, Italija, 1944). Sin Aarona i Taube. U braku s Antonijom rođ. Kugel imao je sinove Edu i Alfreda, te kćeri Stellu i Irenu. Pravo je studirao i doktorirao u Krakovu. Nakon 1899. bio je sudac u Mostaru, a potom je djelovao u Tuzli. Odvjetničku zakletvu položio je 1927. i otvorio vlastiti odvjetnički ured u Martićevoj ul. u Zagrebu, koji je 22. II. 1934. preuzeo sin Edo. Bio sudski savjetnik te zaprisegnuti tumač polj. jezika. Nakon uspostave NDH sa suprugom izbjegao u BiH, kamo ih je povela kći Stella Wachsler, liječnica, koja je ondje u ekipi žid. liječnika djelovala na suzbijanju endemskog sifilisa. Iz BiH je cijela obitelj stigla u Dalmaciju te su bili internirani u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, s obitelji je iznajmljenim trabakulom prešao u Bari, gdje je umro.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – KŽZ. – Podaci o ulazniku L. Prašek.
LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 10; 6(1932) 1; 8(1934) 3; 11(1937) 1. – Jevrejski pregled, 28(1977) 3/4; 40(1989) 5/8. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – B. Prašek-Całczyńska i V. Prašek: Memoari jedne liječnice i drugi spisi. Zagreb 1997. – Novi Omanut, 8(2000) 42/43. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – B. Orešić: Put spasa 66 godina poslije. Alpski zbjeg 250 zagrebačkih Židova. Globus, 20(2009), 29. V.