MOZES, Tibor

MOZES, Tibor, obrtnik (Split, 28. VI. 1914 – ?logor, 1941–1945). Sin Armina i Emme rođ. Schossberger, brat Edith (?Split, 1921 – logor Đakovo, 1942). U međuratnom razdoblju bio je zaposlen u optičarskoj radnji → D. Hirschla u Tomićevoj ul. u Zagrebu. U Holokaustu je stradala cijela obitelj; majka i sestra u logoru Đakovo 1942, otac u logoru Jasenovac 1941, a T. u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 688.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MUDROVČIĆ, Jozefina

MUDROVČIĆ, Jozefina, pedagoginja (Zagreb, 31. VIII. 1896 – ?). Kći Sigmunda Abelesa. Zavičajnost je stekla u Dugom Selu. Bila je u mješovitom braku s Matom Mudrovčićem, profesorom I. muške realne gimnazije. Po uspostavi NDH umirovljena je 14. V. 1941. te je morala prijaviti imovinu. Zatražila je arijska prava. Preživjela je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 688. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27527.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MUFTIĆ, Emina

MUFTIĆ, Emina (Seljatin, Ukrajina, 16. XII. 1905 – Zagreb, 23. IV. 1985). Doselila se 1916. iz Rumunjske i zavičajnost stekla u Žepču. Udajom za Halida Muftića (?, 1897 – Zagreb 13. I. 1974) prešla je na islamsku vjeroispovijest. Živjela je u Zagrebu, a po uspostavi NDH, unatoč prelasku na islam, morala je prijaviti imovinu, kao i suprug, koji je bio tajnik Ureda ministra šumarstva i rudarstva.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 688.

MÜLLER, Adolf

MÜLLER, Adolf, trgovac i poduzetnik (Zagreb, 1857 – Zagreb, 17. V. 1932). Sin Jacoba i Netti, otac Alfreda Ivana i → Lea Milera. Nakon pučke škole učio je bačvarski zanat. Oženio se 1882. u Zagrebu Fanny (Fanikom) rođ. Mühlhofer (?, 1853 – ?, 1933), kćeri Ignatza i Marie, čija je obitelj prethodno živjela u Koprivnici i Krapini. Sa suprugom je otišao k njezinoj rodbini u Josipdol kraj Ogulina, gdje je otvorio trgovinu mješovitom robom i gostionicu. Za samo godinu dana zaradio je dovoljno za preuzimanje zapuštene trgovine »Zlatni zvon« u zagrebačkoj Ilici, koju je u kratkom vremenu pretvorio u jednu od najboljih trgovina u zap. dijelu grada. Vodio ju je punih 25 godina, a istodobno počeo trgovati ugljenom i ciglom. Bio je vlasnik tvornice opeke »Müller & Lubynski« (osn. 1885), poslije Ciglane »A. Müller–Zagreb«, Ciglane Gradskoga narodnog odbora u Zagrebu i Zagrebačkoga dioničkog društva tvornice opeka (od 1896). Uz to pokrenuo je program gradnje kinodvorana. Tako je 1913. u Zagrebu sagradio kino »Helios« (današnje Gradsko dramsko kazalište »Gavella«), a zatim je 1919. u jedno poduzeće udružio kinematografe »Helios«, »Apolo« i »Union« te filmski zavod »Urania.« Šest godina poslije kupio je stambeno-poslovni komleks u Samostanskoj (današnjoj Varšavskoj) i Marovskoj (Masarykovoj) ul. te na temeljima dvorane Ćirilometodskih zidara, drugoga najstarijega kina u Zagrebu, zajedno sa sinovima dao prema nacrtima arhitekta Srećka Florschütza sagraditi kino »Balkan« (danas »Europa«) s 1100 sjedala (otvoreno 8. IV. 1925) i trgovačko-stambeni blok između Marovske i Samostanske ul. u Zagrebu, u sklopu kojega se kinodvorana nalazila. Smatran je jednim od najbogatijih Zagrepčana. Posljednja mu je, neostvarena, želja bila sagraditi zagrebačku Židovsku bolnicu. U sprovodu u mimohodu današnjom Frankopanskom i Masarykovom ul. okupilo se 4000 ljudi. God. 2013. u kinu »Europa« otvorena je »Dvorana Müller«, u čast obitelji Müler, utemeljitelja toga najljepšega i najstarijega hrv. kina. – Sin Alfred Ivan Miler, gospodarstvenik (Zagreb, 1888 – logor Dachau, I. 1945). Sa suprugom Klarom rođ. Hafner otac je Alana i Eveline. Završio u Beču Visoku tehničku školu. Zajedno s bratom i ocem dao je prema nacrtima arhitekta S. Florschütza sagraditi kino »Balkan« i trgovačko-stambeni blok između Marovske i Samostanske ul. u Zagrebu. Po očevoj smrti preuzeo je kino i do kraja izgradio donjogradski blok između Marovske i Samostanske ul. zajedno s Balkan prolazom (danas Miškecov prolaz), a završio je i kinooperatorski tečaj, te se sasvim posvetio unapređenju kinorepertoara. God. 1938. prešao je na starokatoličku vjeru i promijenio prezime Müller u Miler, a 1939. prodao je cijeli kompleks u Marovskoj i Samostanskoj ul. za 6 750 000 din. A. i O. Topić iz Zagreba te se sa suprugom Lili i sinom Alanom i kćeri Evelinom odselio na jug Francuske. U kolovozu 1944. deportiran je u logor Dachau, gdje je u siječnju 1945. stradao. – Supruga Alfreda Ivana Petronila, poduzetnica (? – ?). Kći Leopolda Taubnera. U međuratnom razdoblju bila je vlasnica trgovine bombonima i poslasticama »Bombonijere Union« u zagrebačkoj Ilici. Zajedno sa suprugom prešla je 1938. na starokatoličku vjeru. Nakon što je suprug 1939. prodao cijeli kompleks u Varšavskoj i Masarykovoj, preselila se s njim i djecom na jug Francuske. U kolovozu 1944. uhićena je i deportirana u logor, koji je preživjela i s kćeri Evelinom iselila se u SAD. – Alfredov sin Alan (?, 1927 – Zagreb, 13. V. 2014) sudjelovao je u franc. Pokretu otpora, neko vrijeme bio u sabirnom logoru iz kojega je pobjegao, te se kao jedini član obitelji vratio 1949. u Zagreb, gdje je zasnovao obitelj. Radni vijek proveo je kao pravnik i prevoditelj, među ostalim dugi niz godina djelovao je u Privrednom vjesniku.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga vjenčanih 1868–1885, 180. – Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 688. – HDA, Zavod za kolonizaciju NDH, veleposjedi, kut. 95. – HDA, ZUND, kut. 16. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27235. – Iskaz pokrštenih Židova u Hrvatskoj starokatoličkoj župi sv. Križa u Zagrebu, red. br. 120 i 121. – KŽZ. – Podaci o ulazniku S. Miler. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: (Nekrolog). Jutarnji list, 21(1932), 18. V. – I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve. Zagreb 1967. J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – M. Švab: Miler Leo (Müller). Tko je tko u NDH. Zagreb 1997. – M. Kolar-Dimitrijević: Židovi u gospodarstvu sjeverne Hrvatske od 1873. do 1941. godine. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. N. Lengel-Krizman: Židovski zatočenici logora Kerestinec. Novi Omanut, 9(2001) 47/48. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. http://www.jutarnji.hr/m-llerovi–povijest-jedne-zagreba cke-obitelji/188361/, pristupljeno, 19. VII. 2011. – http://www.jutarnji.hr/alan-miler-potomak-obitelji-koja-je-promijenila-zagreb-od-siromasnih-smo-zidova-postali-kulturni-mecene/1091711/, pristupljeno 27. III. 2013.

MÜLLER, Aleksandar

MÜLLER, Aleksandar, službenik (Osijek, 26. X. 1889 – ?, Izrael, nakon 1949). Sin Josipov. Gimnaziju je završio 1908. u Osijeku, nakon toga studirao je u Beču te bio zaposlen kod Prvoga dunavskoga parobrodarskoga društva do 1923, a zatim kao službenik poduzeća »Pogoda« u Zagrebu te bio poslovno povezan s paromlinom »Gizela«. Živio je u Ul. kneza Mislava u Zagrebu. Na katoličanstvo je prešao 1938. Po uspostavi NDH sa suprugom Arankom rođ. Pajtaš (Virovitica, 1901 – ?, Izrael, nakon 1949) i sinom Vladimirom (?, 1925) preuzeo je žid. znak i bio primoran iseliti se iz stana. Iako je po nekim izvorima stradao na nepoznatom mjestu, po drugima u logoru Dachau, u rujnu 1942. s obitelji je prebjegao u Hrvatsko primorje te se 1949. iselio u Izrael. – Otac Josip (?, 1856 – Brezovica, 17. XII. 1943) uhićen je 1942. te deportiran u logor u Loborgradu, ali je kao mađ. državljanin pušten. Smješten u žid. starački dom na crkvenom imanju u Brezovici, gdje je preminuo.

IZV.: KŽZ. – Popis žrtava. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: I . i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. Z. Milo: Tako je to bilo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941–1945). S opširnim historijskim pregledom toga razdoblja. Beograd 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MÜLLER, Emil

MÜLLER, Emil, trgovac i poduzetnik (Nova Gradiška, 20. VI. 1881 – kraj Otočca, 1944). Bio je vlasnik trgovine kožom i postolarskim priborom u Bakačevoj ul. u Zagrebu i suvlasnik u četvrtine ciglane »Müller i Weinberger« u Novskoj te vlasnik stambenih četverokatnica u Bauerovoj i u Bulićevoj ul. u Zagrebu, koje je sagradio 1930-ih. U braku s Ankom rođ. Aschner imao je kćer Leu (?Zagreb, 1921 – Auschwitz, ?1943) i sina Slavka (?Zagreb, 1925 – Zagreb, 20. IX. 2005). Obitelj je prešla na katoličanstvo. Po uspostavi NDH, 2. VIII. 1941, Ravnateljstvo za javni red i sigurnost izdalo je nalog za uhićenje obitelji i odvođenje u Zagrebački zbor. Počinio je samoubojstvo nakon što su ga kraj Otočca uhvatili nacisti. Supruga i kći odvedene su u Auschwitz, a sin Slavko prebjegao je u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući kao nastavnik u partizanskoj osnovnoj školi u Pokuplju.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 688. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27982.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MÜLLER, Ervin (Miller, Erwin)

MÜLLER, Ervin (Miller, Erwin), obrtnik (Vinkovci, 27. I. 1924 – Maabarot, Izrael, 28. VI. 1991). Sin Ignacov. Završio je osnovnu i građansku školu u Vinkovcima, gdje je radio kao urarski pomoćnik. Bio je djelatan član lokalnoga Hašomer Hacaira. Po uspostavi NDH bio je 1941. uhićen i deportiran u logor Jasenovac pa u Staru Gradišku, gdje je radio kao električar, i potom je ponovo vraćen u Jasenovac. Preživio je proboj iz logora 22. IV. 1945. te se pridružio 21. srpskoj diviziji. Roditelji, sestra i brat stradali su u Holokaustu. Nakon rata vratio se u Vinkovce te se 1951. iselio u Izrael, gdje je živio u kibucima Givat–Brener, Kirjat–Šmona i do smrti u Maabarotu. Bavio se urarstvom, ali i slikarstvom i duborezom u plastici te često izlagao na izložbama. Njegova svjedočanstva o boravku u Jasenovcu pohranjena su u Yad Vashemu, a dijelovi su objavljeni u različitim publikacijama u Izraelu, Hrvatskoj i Srbiji, a potom kao monografija pod naslovom Izabran za umiranje, koja predstavlja jedno od najupečatljivijih svjedočanstava o iskustvima logoraša u logoru Jasenovac i logoru općenito.

DJELA: Izabran za umiranje. Zagreb–Cetinje 2004.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002) 50. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.

MÜLLER, Eugen

MÜLLER, Eugen, pravnik (? – ?). Sin Albertov. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1928. doktorirao je temeljem rigoroza te do 1941. bio sudac u Jastrebarskom. Po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 688.

LIT.: Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996.

MÜLLER, Jakob

MÜLLER, Jakob, sudac i javni djelatnik (Pakrac, 1831 – ?). Podrijetlom je iz Daruvara. Suprug Fanni rođ. Spitzer. Bio jedan od najuglednijih građana Pakraca i dugogodišnji mjesni sudac, a 1891–97. pakrački gradski načelnik. Sin Miroslav bio je liječnik u Donjem Lapcu, a sin Arnold, diplomirani inženjer, radio je u državnoj službi u Zagrebu. Istaknuo se kao stručnjak za obranu od poplava koji je spašavao Posavinu, osobito područja oko Jasenovca i Stare Gradiške. Treći sin Hinko, gospodarstvenik (Pakrac, 1864 – ?) imao je za I. svj. rata pilanu u Vrbovcu u kojoj je zapošljavao obitelji vojnika na bojišnici.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 72. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27096.