Kategorija: R

ROTTER, Leo, pravnik (Virovitica, 29. IV. 1898 – Zagreb, 20. III. 1972). Sin Arpada i Izabele (Isabella) rođ. Kohn (Virovitica, 3. XII. 1876 – Zagreb, 4. II. 1968), brat Mire, Lile i Renée. U međuratnom razdoblju najprije je bio pripravnik u odvjetničkoj kancelariji → I. Jacobija. Dana 27. IV. 1927. položio je odvjetničku zakletvu te imenovan odvjetnikom. Najkasnije od 1931. imao je odvjetnički ured u Amruševoj ul. u Zagrebu, gdje je tijekom 1930-ih bio glavni tajnik Udruženja za promicanje ciljeva Društva naroda. Nakon uspostave NDH, 27. VI. 1941, brisan je iz Odvjetničkoga imenika. Upisan u Kartoteku židovskog znaka, ali znak nije preuzeo. Nakon kraće internacije u Münchenu vratio se u Zagreb, gdje je 30. VI. 1941. prijavio imovinu. Potom je prebjegao u Hrvatsko primorje sa sestrom Renée ud. Livadić (sin Vlado i suprug Lujo Livadić stradali su na Jadovnu), interniran u logor u Kraljevici, kamo su mu 1942. iz Budimpešte stigle majka i sestra Mira. Nakon Kraljevice bio je interniran u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima te obnašao dužnost člana komisije za zbrinjavanje žid. izbjeglica s Raba na oslobođenom teritoriju Like, Korduna i Banije. Uoči dolaska njem. okupacijskih snaga uspio se prebaciti u oslobođeni dio Italije, u Taranto. Nakon rata vratio se u Zagreb te nastavio djelovati kao odvjetnik. – Bavio se pretežito političko-socijalno-ekonomskim problemima objavljujući radove u publikacijama Hrvatski ekonomista (1918), Mjesečnik, glasilo Pravničkog društva (1926, 1928, 1931), Iseljenički magazin (1927), Obzor (1930, 1931, 1935), Napredak (1930), Liga naroda (1931–33, 1935), Jugoslavenska samouprava (1931), Privredna revija (1931), Jugoslavenska narodna privreda (1931), Mladost (1932–33), Hrvatski dnevnik (1936), Katolički tjednik (1938) i Jutarnji list (1940). – Sestra Mira, pedagoginja i kazališna glumica (Virovitica, 29. IX. 1906 – Zagreb, 18. IV. 1983). U međuratnom razdoblju radila je u Zagrebu u Montessori dječjem vrtiću, koji je osnovala s barunicom Dedee Vranycany. Uz to se bavila glumom te nastupala u zagrebačkom HNK. Po uspostavi NDH prijavila je imovinu, a zatim s majkom otputovala u Budimpeštu, vratila se u Zagreb, a odatle u Hrvatsko primorje, gdje su ih tal. okupacijske snage zajedno s bratom internirale najprije u logoru u Kraljevici, a potom u logoru Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. i uoči dolaska njem. okupacijskih snaga prebacila se s obitelji u oslobođeni dio Italije, u Taranto. Nakon završetka II. svj. rata vratila se u Zagreb, gdje je poučavala engleski i njem. jezik. – Otac Arpad (Alfred), službenik (Virovitica, 23. XII. 1865 – Zagreb, 2. VII. 1935). Zavičajnost je stekao u Virovitici, gdje je živio do 1928, a nakon toga u Zagrebu, gdje je imao kuću na Mirogojskoj cesti.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – KŽZ. – Podaci o ulazniku A. Feldman, B. Polić i Ž. Gruden. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) 1. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Jevrejski pregled, 23(1972) 3/4. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ROTTER, Mavro, veterinar (?, 1885 – ?). Od 1924. bio je općinski veterinar u Suhopolju. Po uspostavi NDH izgubio je namještenje. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 24, Predsjednički ured, br. 10312, god. 1941.

ROTTMANN, Pavao, otorinolaringolog (Osijek, 17. IV. 1899 – ?). Sin Samuela i Emme, brat Oskara (Osijek, 18. VI. 1886 – logor Stara Gradiška, 1942) i Karla (Dragutina) (Osijek, 15. VI. 1891 – ?) te suprug Florence, amer. državljanke. Ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja dobio je 1932. od Liječničke komore u Zagrebu. Nakon specijalizacije otvorio je privatnu otolaringološku i logopedsku ordinaciju u Berislavićevoj ul. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu. Daljnja sudbina nepoznata. – Otac Samuel, trgovac (?, o. 1860 – Osijek, 1926). God. 1899. osnovao je u Osijeku poduzeće »Samuel Rottman i sinovi« sa sjedištem u Strossmayerovoj ul. U sklopu poduzeća nalazila se i veletrgovina kratke robe te tvornica rublja i trikotaže »Ris«, čije su poslovanje još za njegova života preuzeli i dalje vodili sinovi Karlo Dragutin i Oskar, a od siječnja 1941. pridružio im se i Oskarov sin Otto (Osijek, 20. VII. 1911 – logor Gospić, VII. 1941 ili Slana, VII/VIII. 1941). Po uspostavi NDH, 27. VI. 1941, Oskar i njegov sin Otto bili su uhićeni, a na čelo poduzeća vlasti NDH postavile su povjerenika J. Valaška. Sin Karlo se po uspostavi NDH razveo od supruge, koja nije bila Židovka, i s kojom je imao kćer Ljerku i sina Zdenka.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – JUSP Jasenovac. − Telefonski imenik 1941.

ROUBIČEK, Hinko, bankar (Rataje nad Sázavou, Češka, 19. III. 1885 – ?). Sa suprugom Reginom rođ. Mattersdorfer otac je Bedriške (Rijeka, III. 1921 – ?). Zavičajnost je stekao u Horní Cerekev u Češkoj. Nakon I. svj. rata živio je u Rijeci, a od 1932. u Zagrebu, gdje je do II. svj. rata obnašao dužnost bankovnog ravnatelja i povjerenika mađ. kapitala pri Hrvatskoj sveopćoj kreditnoj banci u Zagrebu. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo je da posjeduje više stotina tisuća din. u nekoliko hrv. banaka te da je Odboru za podavanja Židova dao zlatnine u vrijednosti od 6300 din. te povrh toga 60 000 din. gotovine. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – Telefonski imenik 1941.

ROŽIĆ, Hinko (Rosenberg), poduzetnik, javni i sportski djelatnik (Zagreb, 15. IV. 1892 – ?). U nepoznato doba promijenio je prezime Rosenberg u Rožić. Tijekom 1930-ih posjedovao je međunarodno transportno i komisiono zastupstvo »Internationale« d. d. sa sjedištem na Jelačićevu trgu i skladištima u Vodovodnoj ul., koje je 1940. imalo promet veći od 50 mil. dinara. Kao gradski uglednik, 1918–21. obnašao je dužnost predsj. nogometnoga kluba »Građanski«. Neposredno prije ili odmah po uspostavi NDH prebjegao je u inozemstvo. Prema prijavi imovine vlastima NDH koju je u njegovo ime 22. VI. 1941. podnio ustaški povjerenik imao je na tekućem računu Hrvatske banke d. d. 676 015 din.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1993, 30.

RUBINSTEIN, Aleksander, liječnik i žid. aktivist (Darda, 25. II. 1866 – Auschwitz, nakon 22. VIII. 1942). Stekao je 1880. zavičajnost u Osijeku, gdje je imao kuću na Vukovarskoj cesti. Za I. svj. rata stekao je čin sanitetskoga pukovnika. Bio je prvi predsj. osječke Židovske čitaonice u Donjem gradu i dugogodišnji član donjogradske Općine. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu. U svibnju 1942. zajedno s drugim osječkim Židovima uhićen je i otpremljen u logor Tenja, a odande 22. VIII. 1942. u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 638. – Podaci o ulazniku D. i L. Fischer.

LIT.: Iz Jugoslavije – Osijek. Židov, 17(1933) 39. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RUBINSTEIN, Antun, strojarski inženjer (Osijek, 23. XI. 1898 – ?logor, 1941–1945). Sin Sigmunda (Sigismunda, Žige) i Eugenije rođ. Moses (Seebnitz, Njemačka, 16. VI. 1865 – ?, 1941–1945) te brat Bertolda. Ovlaštenje za obavljanje zvanja dobio je 1934. od Ministarstva građevine u Beogradu. U međuratnom razdoblju živio je u Zagrebu, gdje je do 31. III. 1940. radio kao tehnički upravitelj Tekstilne tvornice »Braća Holzner«, a nakon toga samostalno. Bio je u mješovitom braku sa Zorom rođ. Skukan, a u nepoznato vrijeme prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu. Daljnja sudbina nepoznata. Pretpostavlja se da je stradao u Holokaustu. – Brat Bertold (Bartol), građevinski inženjer (Osijek, 7. III. 1903 – Osijek, 15. VIII. 1945). Dana 14. V. 1933. oženio se u Osijeku sa Zdenkom Rubinstein-Hochstäter. Imali su kćer Mirtu (Osijek, 11. IV. 1934 – ?, o. 1961). Studirao je u Grazu i Zagrebu. Od 1931. radio je u Gradskom poglavarstvu u Osijeku. Sa suprugom i kćeri 17. II. 1939. prešao je na katoličanstvo. Za uspostave NDH bio je na položaju višega inženjerskog pristava 6. grupe te je, zahvaljujući prijeratnoj suradnji s HSS, uspio dobiti status neophodno potrebnoga stručnjaka, tako da je čitavi II. svj. rat boravio s obitelji u Osijeku zaposlen kao inženjer u gradskoj upravi. Umro je odmah nakon rata od posljedica bolesti. – Supruga Zdenka Rubinstein-Hochstäter, pjevačica (Zagreb, 19. XI. 1911 – Osijek, 31. VII. 1961). Kći Aleksandra Büchlera i Olge rođ. Hochstäter. Prešavši na katoličanstvo djevojačko prezime Büchler promijenila je u majčino djevojačko prezime Hochstäter. Preživjela je II. svj. rat u Osijeku, gdje je od 1945. bila prvakinja opere Narodnoga kazališta. Lirskim sopranom naglašene muzikalnosti interpretirala je vrlo širok repertoar: Violetta (Traviata), Cho-Cho-San (Madame Butterfly), Micaela (Carmen), Đula (Ero s onoga svijeta). Počinila je samoubojstvo nakon što joj je umrla kći Mirta. – Antunov otac Sigmund (Sigismund, Žiga) (? – ?) bio je poznati osječki pekar. Imao je od 1897. do 1941. pekarnu u Gundulićevoj ul. U prijavi imovine vlastima NDH naveo da u njoj posjeduje opremu u vrijednosti od 126 000 din.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 24, Predsjednički ured, br. 10312, 1941. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 638. – Podaci o ulazniku D. i L. Fischer. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Rubinštejn, Zdenka. Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1984. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RUDOLF-PERKOVIĆ, Dina, glazb. pedagoginja i žid. aktivistica (Zagreb, 1. V. 1957). Kći Ferde Rudolfa i Zlate rođ. Schwabenitz. Sastav ŽOZERI, nastao 1996. u sklopu žid. nedjeljne škole, pod njezinim je vodstvom izrastao u prvi klezmer band na hrv. prostoru.

IZV.: Kartoteka članova ŽOZ.

RUDOLF, Zlata, žid. aktivistica (Kravarsko, 10. IX. 1918 – Zagreb, 1. II. 1999). Bila je upraviteljica Doma »Lavoslav Schwarz« u Zagrebu.

IZV.: Kartoteka članova ŽOZ.

RUSSO, Jakob, trgovac (? – ?Dubrovnik, nakon 1793). Doselio se 1746. s obitelji u Dubrovnik. God. 1756. živio je kao glava obitelji od pet članova u današnjoj Vetranićevoj ul. u Dubrovniku (izvan geta), za jednu od manjih godišnjih najamnina. Bavio se trgovinom i 1793. imao skladište na Prijekom. Za potrebe žid. zajednice bio je obredni koljač stoke.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.