ROTTER, Leo

ROTTER, Leo, pravnik (Virovitica, 29. IV. 1898 – Zagreb, 20. III. 1972). Sin Arpada i Izabele (Isabella) rođ. Kohn (Virovitica, 3. XII. 1876 – Zagreb, 4. II. 1968), brat Mire, Lile i Renée. U međuratnom razdoblju najprije je bio pripravnik u odvjetničkoj kancelariji → I. Jacobija. Dana 27. IV. 1927. položio je odvjetničku zakletvu te imenovan odvjetnikom. Najkasnije od 1931. imao je odvjetnički ured u Amruševoj ul. u Zagrebu, gdje je tijekom 1930-ih bio glavni tajnik Udruženja za promicanje ciljeva Društva naroda. Nakon uspostave NDH, 27. VI. 1941, brisan je iz Odvjetničkoga imenika. Upisan u Kartoteku židovskog znaka, ali znak nije preuzeo. Nakon kraće internacije u Münchenu vratio se u Zagreb, gdje je 30. VI. 1941. prijavio imovinu. Potom je prebjegao u Hrvatsko primorje sa sestrom Renée ud. Livadić (sin Vlado i suprug Lujo Livadić stradali su na Jadovnu), interniran u logor u Kraljevici, kamo su mu 1942. iz Budimpešte stigle majka i sestra Mira. Nakon Kraljevice bio je interniran u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima te obnašao dužnost člana komisije za zbrinjavanje žid. izbjeglica s Raba na oslobođenom teritoriju Like, Korduna i Banije. Uoči dolaska njem. okupacijskih snaga uspio se prebaciti u oslobođeni dio Italije, u Taranto. Nakon rata vratio se u Zagreb te nastavio djelovati kao odvjetnik. – Bavio se pretežito političko-socijalno-ekonomskim problemima objavljujući radove u publikacijama Hrvatski ekonomista (1918), Mjesečnik, glasilo Pravničkog društva (1926, 1928, 1931), Iseljenički magazin (1927), Obzor (1930, 1931, 1935), Napredak (1930), Liga naroda (1931–33, 1935), Jugoslavenska samouprava (1931), Privredna revija (1931), Jugoslavenska narodna privreda (1931), Mladost (1932–33), Hrvatski dnevnik (1936), Katolički tjednik (1938) i Jutarnji list (1940). – Sestra Mira, pedagoginja i kazališna glumica (Virovitica, 29. IX. 1906 – Zagreb, 18. IV. 1983). U međuratnom razdoblju radila je u Zagrebu u Montessori dječjem vrtiću, koji je osnovala s barunicom Dedee Vranycany. Uz to se bavila glumom te nastupala u zagrebačkom HNK. Po uspostavi NDH prijavila je imovinu, a zatim s majkom otputovala u Budimpeštu, vratila se u Zagreb, a odatle u Hrvatsko primorje, gdje su ih tal. okupacijske snage zajedno s bratom internirale najprije u logoru u Kraljevici, a potom u logoru Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. i uoči dolaska njem. okupacijskih snaga prebacila se s obitelji u oslobođeni dio Italije, u Taranto. Nakon završetka II. svj. rata vratila se u Zagreb, gdje je poučavala engleski i njem. jezik. – Otac Arpad (Alfred), službenik (Virovitica, 23. XII. 1865 – Zagreb, 2. VII. 1935). Zavičajnost je stekao u Virovitici, gdje je živio do 1928, a nakon toga u Zagrebu, gdje je imao kuću na Mirogojskoj cesti.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – KŽZ. – Podaci o ulazniku A. Feldman, B. Polić i Ž. Gruden. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) 1. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Jevrejski pregled, 23(1972) 3/4. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.