Kategorija: P

POPPER, Leo, trgovac (Vrdnik, Srbija, 8. VI. 1901 – Auschwitz, 22. VIII. 1942). Bio je vlasnik trgovine kožom, pripadnicima i tekstilnim proizvodima »Aron Kohn« u Desatičnoj ul. u Osijeku. Nakon uspostave NDH podnio je prijavu imovine 30. VI. 1941. Sa suprugom Hildom rođ. Kohn zatočen je u sabirnom logoru u Tenji kraj Osijeka, odakle su u kolovozu 1941. deportirani u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

PORDES, Alfred, skladatelj i dirigent (Sarajevo, 14. IX. 1907 – logor Jasenovac, VII. 1942). Studij dirigiranja završio je 1928. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Frana Lhotke. Kao zborovođa pjevačkoga društva »Lira« u Sarajevu 1928–29. izveo je prve operne predstave većinom s amaterskim ansamblima (Madame Butterfly, Cavaleria Rusticana). Jedno je vrijeme bio dirigent kazališta u Cetinju, a potom do II. svj. rata jedan od vodećih dirigenata opere u Beogradu, s više od 400 izvedbi. Dirigirao je i u novosadskom kazalištu 1932. Offenbachovu operetu Lijepa Jelena. Kao skladatelja najviše ga je privlačila glazb. scena (operete Bosanska ljubav, Nataša, Omer-paša; balet Oganj u planini; komad s pjevanjem Nasrudin-hodžina čudesa), a pod pseudonimom Srećković ogledao se i na području zabavne glazbe. Uhićen je u Sarajevu dok je iz Beograda 1941. sa suprugom Ernom rođ. Finci bježao prema Mostaru. Iako su 1942. na poticaj njegove sestrične Vande, supruge → O. Šterna, istaknuti zagrebački glazbeni i likovni umjetnici potpisali molbu za njegovo oslobađanje, stradao je u logoru Jasenovac. – God. 1941. skladao je partituru za operu prema tekstu Vojnovićeva Ekvinocija, koju je sačuvala V. Štern i ustupila je arhivu Jevrejskoga muzeja. U jednom zagrebačkom podrumu do 2002. čuvali su se notni zapisi dviju koračnica, datiranih 17. XII. 1941, koje je u Jasenovcu bio primoran skladati logornicima → B. Diamantsteinu i → B. Wieneru, a nađen je i njegov portret, što ga je potpisao Daniel Ozmo s naznakom »Jasenovac 1941«.

IZV.: Podaci o ulazniku D. Stern.

LIT.: Jugoslovenski dnevnik, 4(1932) 164. – M. Nikolić: Nekoliko minuta u razgovoru. Pravda, 37(1941) 13022. – Pordes, Alfred. Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1984. – B. Polić: Uspomena na glazbena imena. Bilten ŽOZ, 1989, 12. – V. Kovač: Tragom nota koračnice. Ha-kol, 2002, 75/76. – B. Polić: Židovski glazbenici stradali u Holokaustu. Ibid., 2002, 75/76; 2005, 88.

PORDES, Sigmund, pravnik (Lavov, Ukrajina, 1. VI. 1875 – Zagreb, 4. IV. 1960). Sin Ignjatov. Iz Ukrajine se s roditeljima doselio 1883. Zavičajnost je stekao u Sarajevu 1904. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu doktorirao je temeljem rigoroza 1924. te je radio kao državni činovnik i vladin savjetnik pri bosanskohercegovačkoj Zemaljskoj vladi. Bio je ravnatelj Jugoslavenske destilacije drva d. d. sa sjedištem u Tesliću. Nakon preseljenja u Zagreb postao je istaknuti član »Lože Zagreb 1090«, nezavisnoga žid. reda Bnei Brit (jedan od 25 delegata zagrebačke lože nazočan na inauguraciji jugoslav. Velike lože Bnei Brita 1935. sa sjedištem u Beogradu). Nakon uspostave NDH prijavio je imovinu te je sa suprugom Reginom rođ. Gottfried preuzeo žid. znak. Supruga je na ime židovske kontribucije Odboru ŽOZ predala zlata, srebra i dragocjenosti u vrijednosti od 260 000 din. Posjedovao je i veći broj dionica različitih banaka, koje je morao predati. Na nepoznat je način sa suprugom izbjegao iz Zagreba, kamo se vratio nakon rata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 692. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 48(1932); 26(1933); 8(1934). – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

PORGES EDLER VON PORTHEIM, Eduard, gospodarstvenik (Prag, 12. I. 1826 – Opatija, 14. II. 1907). Potomak je znamenite praške obitelji. Sin Leopolda Jude. U braku s Rosalie rođ. Jerusalem imao je kćer Emili te sinove Friedricha, Leopolda, Victora Moritza i Heinricha. Od 1856. bio je suvlasnik tvornice pamuka »Braća Porges« u Smíchovu. Potom je preuzeo kemijsku tvrtku »Kinzelberger & Co«. Uz to je bio potpredsj. Diskontne banke Češke, Bankarske unije Češke, dioničkoga društva graditeljskog poduzeća »Ruston & Co« i praške Trgovačke komore. Prešao je na katoličanstvo i dobio austr. plemstvo 5. VII. 1879. God. 1880–85. bio je zastupnik u Češkom saboru. Nakon povlačenja iz društvenog i polit. života preselio se u Opatiju, gdje je preminuo.

LIT.: J. Mentschl: Porges Edler von Portheim, Eduard. Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950, 8. Wien 1983.

PORGES, Berthold (Bertol), pravnik (?, 1865 – ?). Djelovao je kao odvjetnik i javni bilježnik u Čazmi 1932. Nakon uspostave NDH zatražio je arijska prava za sebe, suprugu Emiliju rođ. Zemplinger i sina Dragutina te zamolio oslobađanje od nošenja žid. znaka, što je bilo odbijeno. Privremeno mu je bio dopušten ostanak u dotadašnjem stanu. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28063. – HDA, SBUO, DZ, kut. 87, 20328/II/32.

PORGES, Miroslav, službenik (Břeclav, Češka, 18. VIII. 1885 – ?). Doselio se u Hrvatsku 1920. iz Beča. Bio je u mješovitom braku s Ankom rođ. Pavelić. U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj sveopćega osiguravajućeg društva »Anker« u Zagrebu. Nakon uspostave NDH, 1. VI. 1941, izgubio je namještenje uz otpremninu od 48 000 din. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 692.

PORGES, Nenad, ekonomist i žid. aktivist (Zagreb, 22. XII. 1946). Sin Dragutina (?, o. 1915 – Zagreb, 2. X. 1983) i Mirjane rođ. Djitkov (? – Zagreb, 28. X. 2012). Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu. Diplomirao je vanjsku trgovinu na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirao marketing. Bio je predsjednik ŽOZ 1990–93. U listopadu 1991. uputio je pismo Svjetskom židovskom kongresu i drugim međunarodnim žid. institucijama u kojem ukazuje na ratne strahote u Hrvatskoj. Od 1974. radio je u Centru za marketing, kojega je bio ravnatelj 1989–93, 1994. član Vijeća za telekomunikacije, a 1997. član Uprave Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka. Također je bio predsjednik Nadzornoga odbora »Borovo« d. d. 1997–98, član Nadzornoga odbora »Podravka« d. d. 1997–98, član Glavne skupštine poduzeća »Narodne novine« 2000, član uprave poduzeća TIFON d. o. o. 2004–07. Kao član HDZ imao je i zapaženu polit. karijeru. Bio je zamjenik ministra gospodarstva 1993. i savjetnik predsjednika Vlade 1993–95. God. 1995–97. bio je ministar savjetnik u veleposlanstvu Republike Hrvatske u SAD, 1997. član saborskoga Odbora za pravosuđe, izbor i imenovanja u Županijskom domu, a 1997–2000. ministar gospodarstva, rada i poduzetništva u Vladi RH.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – Kartoteka članova ŽOZ.

LIT.: www.vecernji.hr/biografije/nenad-porges-380, pristupljeno 16. X. 2013.

POSTRUŽNIK, Berta, prevoditeljica (Sokolniki, Poljska, 13. III. 1909 – Zagreb, 3. II. 2007). Kći Leona Fischbacha i Sofije rođ. Finkelman. Sa suprugom Otonom imala je kćer Evu. Rođena je u ortodoksnoj obitelji kao unuka rabina. Materinji joj je jezik bio jidiš. Bježeći za I. svj. rata pred čerkeskim pogromima, s obitelji je o. 1920. dospjela u Travnik, gdje joj je otac vodio pilanu. God. 1927. obitelj se preselila u Zagreb. II. svj. rat preživjela je zahvaljujući šogoru, zagrebačkom imamu Ismetu Muftiću, te mješovitom braku sa slikarom Otonom Postružnikom, s kojim je dospjela u partizansku umjetničku koloniju u Cozzanu u Italiji. Nakon rata radila je kao inokorespondentica u različitim vanjskotrgovinskim poduzećima u Zagrebu, a u poznoj dobi s njemačkoga i jidiša prevodi Sholema Ascha, Ilya Erenburga i dr. za Ha-kol i Novi Omanut. Posljednje godine života proživjela je u Domu »Lavoslav Schwarz«. – Kći Eva, novinarka i povjesničarka umjetnosti (Split, 10. IV. 1945 – Zagreb, 17. III. 1993). Nakon završenoga Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, radila je kao novinarka i likovna kritičarka. Radeći na Televiziji Zagreb od 1977. pratila je likovna događanja. Posmrtno je objavljena zbirka tekstova Likovni dnevnik (Zagreb 1994), izbor iz likovnih priloga TV dnevnika (1977–93).

IZV.: Kartoteka članova ŽOZ.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1993, 30; 1995, 41/42. – P. Požar: Postružnik, Berta. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001. – Ha-kol, 2003, 80; 2007, 98.

POŽGAJ-SCHWARZ, Klementina → ŠVARC-POŽGAJ, Klementina

PRÄGER, Andrija (Preger, Andreja), pijanist, glazb. pedagog i žid. aktivist (Pečuh, Mađarska, 20. III. 1912 – Beograd, 18. XII. 2015). Sin Eduarda i Ruže, nećak Jakova. Studirao je klavir u Zagrebu kod → Sidonije Geiger i → Antonije Geiger-Eichhorn, u Leipzigu kod Maxa Pauera i na Akademiji za glasbo u Ljubljani, gdje je diplomirao. Orgulje je učio svirati kod Franje Dugana st. Uz to je na zagrebačkom Pravnom fakultetu doktorirao temeljem rigoroza 1936. te od 24. III. 1936. radio kao odvjetnički pripravnik kod svojega rođaka → Marka Horna. Nakon uspostave NDH prebjegao je iz Zagreba u Split, gdje je od 1942. ilegalno pomagao partizanima, kojima se priključio nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. djelujući kao član Kazališta narodnoga oslobođenja. Nakon završetka rata živio je u Beogradu, gdje je djelovao kao muzički urednik Radio Beograda (1945–51), a potom predavao na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Pokretač je Beogradskog trija te nastupa kao solist, komorni glazbenik i koncertni pratilac u svim većim jugoslavenskim gradovima, kao i u mnogim eur. zemljama, Kanadi, SAD i dr. Surađivao je kao kritičar u mnogim periodikama. Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Beograda (1964). – U međuratnom razdoblju bio je aktivan u cionističkom pokretu u Zagrebu, surađujući u Hanoaru. Nakon II. svj. rata bio je vrlo aktivan u žid. zajednici u Beogradu i Jugoslaviji. U Holokaustu mu je stradala čitava obitelj. – Otac Eduard, obrtnik (Pečuh, Mađarska, 3. XI. 1877 – logor Jasenovac, 1941). Sin Samuela i brat Jakova. U braku s Ružom imao je sinove Andriju, Josipa i Juliusa. Zavičajnost je stekao 1914. u Zagrebu. U međuratnom razdoblju s bratom Jakovom vodio je krojačku radionicu u Zagrebu. Nakon uspostave NDH prijavio je imovinu, no 1941. više nije radio kao krojač. Ustaška policija odvela ga je iz stana u Gundulićevoj ul. u Zagrebu sa sinovima Josipom i Juliusom, dok se Andrija spasio skokom kroz prozor. Nakon uhićenja deportiran je u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Eduardov brat Jakov, obrtnik (Pečuh, Mađarska, 1875 – ?logor, 1941). S bratom je vodio krojačku radionicu u Zagrebu. Po uspostavi NDH, sa suprugom Adelom rođ. Hamburger i kćeri Katarinom (Kitti) (?, 1927 – ?logor, 1941) pruzeo je žid. znak. Prijavio je imovinu te je sa suprugom i kćeri deportiran u nepoznati logor. Njegov sin Đuro, građevinski inženjer (Zagreb, 9. VIII. 1914 – ?). U međuratnom razdoblju bio je zaposlen kod ing. Franjetića. Sa suprugom Olgom živio je u Boškovićevoj ul. u Zagrebu. Nakon uspostave NDH daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 692. – KŽZ.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 11(1937) 1. – S. Đurić-Klajn: Preger, Andreja. Muzička enciklopedija, 3. Zagreb 1977. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – M. Radovanović: Preger, Andrija. Znameniti Jevreji Srbije. Biografski leksikon. Beograd 2011.