FRIEDRICH, Aleksandar (Saša), ton-majstor (Zagreb, 2. IX. 1933). Sin Juliusa i Mire rođ. Taubman. Po osnutku NDH otac mu je bio deportiran u jasenovački logor Bročice, dok je on s majkom uhićen i odveden u logor Loborgrad. O stradanjima je dao iskaz za knjigu Ive i Slavka Goldsteina Holokaust u Zagrebu i film Ljiljane Jojić Svjedočanstva zla (2001). Nakon II. svj. rata bio je ton-majstor na RTV Zagreb.

IZV.: KŽZ.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

FRIEDRICH, Đuro (Friedrich, Gjuro), likovni pedagog i slikar (Ogulin, 24. IV. 1848 – Slavonski Brod, 25. IV. 1926). U Zagrebu je završio realnu gimnaziju i učio crtanje u Dragutina Starka. Školovanje je nastavio u Beču, a 1876. je u Budimpešti položio ispit za učitelja crtanja. Kratko je 1872. službovao kao namjesni učitelj u Maloj realci u Petrinji te iste godine bio premješten u Veliku realku u Karlovcu, u kojoj je radio kao pravi učitelj i profesor do prijevremenog umirovljenja 1905. Reaktiviran je 1906. i imenovan profesorom Nautičke škole u Bakru, a od 1919. do konačnog umirovljenja 1923. predavao je u realnoj gimnaziji u Slavonskom Brodu. U karlovačkoj gimnaziji osnovao je bogatu zbirku modela i predložaka za crtanje. God. 1921. u izlogu tvrtke »Weis i drugovi« u Slavonskom Brodu izlagao je akvarele, grafike i crteže s putovanja po Europi, Africi i Aziji. U Muzeju grada Zagreba pohranjen je njegov akvarel Pogled sa Strossmayerovog šetališta na Donji grad (1866). Zbirka obitelji Brlić u Slavonskom Brodu posjeduje akvarele Ada na Savi i Savska obala (1866), a neki mu stručnjaci također pripisuju dvije uljane slike s istim motivima (koje su vlasništvo Muzeja Brodskoga Posavlja u Slavonskom Brodu). Radove mu karakterizira preciznost izvedbe i naivna opisnost. Njegovo je ime nosila zaklada za nagrađivanje učenika gimnazije u Slavonskom Brodu (djelovala nakon 1926. do 1942). U Muzeju Brodskoga Posavlja čuva se medaljon s njegovim likom (rad Milana Cindrića iz 1922) te niz njegovih crteža.

LIT.: R. Putar: Slavonija. U: Slikarstvo XIX stoljeća u Hrvatskoj. Zagreb 1961. – F. Buntak: Likovni prikazi Zagreba od 16. do 19. stoljeća. Kaj, 5(1972) 7/8. – B. Balen: Vedute Slavonije XIX. stoljeća (katalog izložbe). Osijek 1974. – M. Schneider: Gradovi i krajevi na slikama i crtežima 1800–1940 (katalog). Zagreb 1977. – N. Premerl: Likovni prikazi Zagreba od 16. do kraja 19. stoljeća (katalog izložbe). Zagreb 1978. – M. Vrbetić: 400 godina karlovačkog školstva 1579–1979. Karlovac 1979. – Friedrich, Đuro. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1. Zagreb 1995. – B. Pleše: Fridrich, Đuro. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998.

FRIEDRICH, Sigfried (Ljubičić; Mile, Žiga), inženjer i komunistički aktivist (Velika Nedelja kraj Ormoža, 1912 – ?). U Njemačkoj je završio Višu tehničku školu. Djelovao je u komunističkom pokretu od 1937. i u SBOTIČ te bio član KPJ od 1940. Do II. svj. rata radio je u tehnici CK KPH. Po osnutku NDH sudjelovao je u ilegalnim akcijama u Zagrebu, pripremao eksploziv za diverzije te sudjelovao paljenju maksimirskog stadiona u Zagrebu 22. VII. 1941. U srpnju 1941. otišao je u Split, odakle je upućen na mjesto zamjenika komesara Šibenskoga odreda. Tijekom 1942. organizirao je radionice u Bosanskoj krajini za izradu oružja i bombi. Od 1943. do kraja rata bio je zamjenik komesara 1. bataljona 10. krajiške brigade i voditelj prometnoga odjela za naoružanje pri Vrhovnom štabu. Pomagao je u osposobljavanju prvog partizanskog aviona kojim je pilotirao Franjo Kluz. Kraj II. svj. rata dočekao je u činu pukovnika. Nositelj je Partizanske spomenice 1941.

IZV.: Podaci o ulazniku D. Rajs.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

FRIEDRICH, Vjekoslav, bankar i poduzetnik (? – ?). Bio je ravnatelj Sisačke štedionice, osnovane 1868. God. 1871. sa skupinom sisačkih trgovaca sudjelovao je u izradi pravila društva »Sisačka dvorana«. Na izborima za Hrvatski sabor 1872. bio je među predlagačima kandidata Narodne stranke Vase Kotura, koji je na tim izborima pobijedio. Od 1873. do 1874. bio je predsj. Trgovinsko-obrtne komore Vojni Sisak. Bio je među osnivačima lože slobodnih zidara u Sisku 1874. te član delegacije sastavljene od vodećih sisačkih poduzetnika, koji su 1879. kod bana Ivana Mažuranića prosvjedovali zbog prenisko sagrađena novoga mosta preko Save u Brodu, zbog kojeg je bio ugrožen riječni promet. God. 1882. bio je među članovima Arkeologičkoga družtva Siscija. S dvojicom sisačkih bankara podnio je 1884. molbu Zemaljskoj vladi da podupre njihovu molbu upućenu Ministarstvu za trgovinu i komunikacije u kojoj traže dozvolu za ustrojenje društva za gradnju javnoga skladišta u Sisku. Vlada je tu molbu odobrila iste godine.

LIT.: Zbornik građe. Politički i društveni pokreti u Sisku 1869–1918. Sisak 1992. – M. Matovina i D. Kudlek: Bankarstvo Siska. Sisak 1990. – M. Matovina: Obrt u Sisku 1836.–1986. Sisak 1987. – M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979.

FRITZ, Hans, poduzetnik (Gainfarn, Austrija, 9. VIII. 1895 – ?). Sin Jakoba i Hermine. U Hrvatsku se doselio 1914. iz Beča te je od 1933. imao zavičajnost u Sisku. God. 1919. prešao je na katoličanstvo. Bio je u mješovitom braku s Jelkom rođ. Horvat. Bio je ravnatelj Tvornice tanina Sisak d. d. u Zagrebu i član Upravnoga odbora »Tanin« d. d. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo je da su mu njem. vlasti 25. IV. 1941. zaplijenile posjed, zemljište i drvenu kuću za ljetovanje kraj Brežica te se morao iseliti iz vile na Pantovčaku i preseliti u Ilicu. Iako je u studenom 1941. dobio »dopustnicu« za slobodno kretanje, morao je nositi žid. znak, a 5. VIII. 1942. izdana mu je potvrda kojom se »nema smatrati Židovom u smislu Zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti, budući da je njegov naravni otac – kako je dokazano – Eduard vitez pl. Stahl, čisti arijevac«.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29640.

FRITZ, Željko (Mirski), strojarski inženjer (Zagreb, 27. X. 1899 – ?, Izrael, ?). Sin Josipov. Do 30. IV. 1941. bio zaposlen u podružnici »Standard Vacuuma« u Beogradu. Po uspostavi NDH sa suprugom Anom rođ. Rosenberg preuzeo je žid. znak. U prijavi imovine vlastima NDH u lipnju 1941. naveo je kako mu je kuća u Beogradu srušena u bombardiranju za Travanjskog rata, a s njom i sva imovina te da u Zagrebu ima samo osnovne potrepštine. Prebjegao je u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Kao školovani tenor uspješno je sudjelovao prigodom koncertnih priredbi u kraljevičkom logoru. Na nepoznat je način preživio II. svj. rat te se u popisu povratnika u ŽOZ pojavljuje pod prezimenom Mirski. Iselio se u Izrael.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRITZHAND, Makso, trgovac (? – logor Jasenovac, 1941–1945). U rodbinskim je vezama s → B. Frichandom. Bio je nastanjen u Varaždinu od 1902, gdje se bavio trgovinom zemaljskim plodinama i stekao veći imetak. Po uspostavi NDH uhićen je s ostalim varaždinskim Židovima i deportiran u logor Jasenovac. Njegova supruga sklonila se kod zeta Andjela Salvatora u Skoplju, koji je svog punca pokušao izbaviti iz logora tražeći da ga se pusti otputovati u Skoplje te je jamčio za njegovo uzdržavanje.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28243.

FRÖHLICH, Albert (Albin), liječnik (Zagreb, 7. II. 1913 – Zenica, BiH, krajem 1945. ili poč. 1946). Sin Oskara i Helene rođ. Moskovic. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beču 1937, a ovlaštenje za obavljanje zvanja dobio je 1938. od Liječničke komore u Zagrebu. Uoči II. svj. rata volontirao je u zagrebačkoj Klinici za dječje bolesti. Po uspostavi NDH sa suprugom Emmi rođ. Zonnenstrals (Liepaja, Latvija, 28. IX. 1915), preuzeo je žid. znak. Sa → Stjepanom Steinerom, Ivom Löwom i → Z. Leventalom prikupljao je lijekove i sanitetski materijal koje je bezuspješno nastojao poslati logorašima na Pagu, a također je organizirao besplatne ambulante, za djecu i odrasle, za zagrebačke Židove. U kolovozu 1941. upućen je u ekipi žid. liječnika u Bučiće kraj Travnika djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Surađivao je s partizanima, kojima je slao sanitetski materijal te, među ostalim, sudjelovao u pripremama za napad na ustaški oklopni vlak kraj Travnika. NOVJ se formalno priključio u listopadu 1944. djelujući kao liječnik u bolnici u Tesliću te u bolnici Banjalučkoga vojnog područja te vodio bolnicu 53. divizije. Pred kraj II. svj. rata bio je optužen kao saboter i osuđen na smrt, ali mu je kazna zamijenjena doživotnom robijom, koju je služio u Zenici. Iako je ubrzo bila pokrenuta akcija za njegovo puštanje, u zatvoru je počinio samoubojstvo. – Brat Ivo, posebnik (Zagreb, 25. IV. 1915 – Zagreb, 14. IV. 1982). Po uspostavi NDH bio je apsolvent Ekonomsko-komercijalne škole. Preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Preživio je II. svj. rat u njem. vojnom zarobljeništvu. – Otac Oskar, gospodarstvenik (Karlovac, 6. XII. 1881 – ?, nakon 1945). Sin Alberta i Ivane rođ. Fürst. U međuratnom razdoblju u Zagrebu bio je suvlasnik i ravnatelj industrijskog i trgovačkog poduzeća »Helios« d. d. te je imao veći ulog u tvrtki »Juta–Lan–Konoplja«. Po uspostavi NDH podnio je molbu za priznanje arijskoga prava za sebe i obitelj te da do rješenja molbe bude oslobođen nošenja žid. znaka, no bio je odbijen. Preživio je II. svj. rat u Italiji sa suprugom.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27955. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Most, bilten ŽOZ, 1989, 11; 1992, 19/20. – Most, bilten Udruženja Jevreja iz bivše Jugoslavije u Izraelu, 42(1992) 1. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRÖHLICH, Iso, internist (Karlovac, 23. X. 1884 – Auschwitz, 1943). Sin Alberta i Ivane rođ. Fürst. Medicinu je diplomirao u Beču, a internu medicinu specijalizirao je kod dr. Nordena, čiji je bio asistent. Odobrenje za obavljanje liječničkoga zvanja dobio je 1913. te je u Dalmatinskoj ul. u Zagrebu imao privatnu specijalističku ordinaciju. Po uspostavi NDH sa suprugom Ljubicom rođ. Lichtenberg (?, 1896 – Auschwitz, 1943) te sinovima Zdenkom (Zagreb, 1920 – ?, SAD, 1979) i Mladenom (Zagreb, 1922 – Jadovno, 1941) preuzeo je žid. znak te Odboru za podavanja Židova predao zlatninu vrijednu 43 120 din. Sam se prijavio za akciju suzbijanja endemskoga sifilisa u BiH te u Prijedoru vodio ambulantu. God. 1943. sa suprugom je na prijevaru pozvan u Zagreb, gdje su bili odvedeni u zatvor u Savskoj cesti, odakle su u svibnju 1943. deportirani u Auschwitz u posljednjoj deportaciji zagrebačkih Židova. Zdenko se preko Italije iselio u SAD, dok je Mladen deportiran u logor Danica, potom u Gospić te u Jadovno, gdje je ubijen.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28017.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRÖHLICH, Julije, pedagog (Rečica kraj Karlovca, 19. I. 1890 – Zagreb, 1941). Sin Hinkov. Borio se u austroug. vojsci u I. svj. ratu te bio odlikovan Velikom srebrnom kolajnom za hrabrost i Njemačkom kolajnom za hrabrost Deutsche Kriegerverdienstmedaille. Nakratko je živio u Rusiji, potom se 1920. s obitelji vratio u Hrvatsku. U međuratnom razdoblju predavao je na Državnoj trgovačkoj akademiji u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Haidom Knjažinskajom Weinstein (?, 1899) i kćerima Jozefinom (Finom) i Ljubom preuzeo je žid. znak. U prijavi imovine koju je 24. VI. 1941. podnio vlastima NDH navodi da je predao molbu za priznanje arijskih prava, držeći kako ih je zaslužio za prinos hrv. narodu kao član Starčevićeve Hrvatske stranke prava, Hrvatskoga sokola, tajnik Hrvatskoga stenografskoga društva i blagajnik Pripomoćne zadruge Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora. Dobio je privremenu »dopustnicu« za slobodno kretanje i bio oslobođen nošenja žid. znaka. Ubrzo je bio uhićen i ubijen, čini se, u zatvoru. Supruga je strijeljana krajem 1941. na Dotršćini. – Kći Jozefina (Fina) (Tara, Rusija, 5. XI. 1918 – logor Đakovo, 1942). S obitelji se 1920. iz Rusije doselila u Zagreb. Po uspostavi NDH s roditeljima i sestrom Ljubom preuzela je žid. znak te vjerojatno prešla na katoličanstvo. Kao pripadnica partizanskoga pokreta od 1941. sudjelovala je u ilegalnim akcijama. God. 1942. bila je otkrivena te deportirana u logor Đakovo, gdje je stradala.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29586. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.