FRIEDFELD, Edmund, privrednik, žid. aktivist i dobrotvor (Donja Dubrava kraj Preloga, 1844 – Zagreb, 14. X. 1933). Potomak obitelji, koja je u Donjoj Dubravi i Legradu trgovala žitom i stokom. God. 1869. postao je član uprave Zagrebačke tvornice koža na Novoj Vesi, čiji je upravitelj bio od 1880. te je zaslužan za njezin razvoj do pred kraj I. svj. rata. Izvozio je goveđu i teleću kožu na inozemna tržišta te organizirao predstavništva i prodajnu mrežu po većim središtima Austro-Ugarske Monarhije. Nakon što je tvornica 1938. bila zatvorena, njezina je zgrada prodana zagrebačkoj općini koja je u nju smjestila gliptoteku. Bio je član Glavnog odbora SJVOJ (1920) te dugogodišnji član ŽOZ kojemu je ostavio velik dio imetka, te je bila osnovana »Porodična zaklada braće Friedfeld« iz koje su dijeljene stipendije članovima ŽOZ za studij na visokim školama ili za izobrazbu u umjetnosti i obrtu, s ciljem da se osposobe za »zvanja koja će biti jevrejstvu na čast«. God. 1938. bilo je podijeljeno 17 stipendija, iduće god. njih 14. – Brat Mavro, poduzetnik (?, 1842 – Zagreb, 11. V. 1913). Bio je ravnatelj zagrebačkoga Paromlina 1867–93.

IZV.: JIM. – Tajnički izvještaj o zaključnim računima za god. 1939, podnesen sjednici Predstojništva JVO u Zagrebu, 21. V. 1940. i sjednici Vijeća 13. VI. 1940. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Povlašćena Zagrebačka tvornica koža. Obzor, 60(1919), 7. V. – Židov, 17(1933) 42; 19(1935) 44/45; 21(1937) 46; 23(1939) 25. – M. Kolar-Dimitrijević: Friedfeld, Edmund. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998.

FRIEDFELD, Lavoslav, pravnik (Kutina, 2. III. 1885 – logor Jasenovac, ?1944). Sin Eduardov. Neko vrijeme živio je u SAD. Prije II. svj. rata bio je odvjetnički perovođa u uredu → Hinka Hirschla u Zagrebu sa stanom na Mažuranićevu trgu. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja te je sa suprugom Terezijom rođ. Herzog (?, 1894 – logor Stara Gradiška, 15. VI. 1944) i kćeri preuzeo žid. znak. U srpnju 1941. državni povjerenik tvrtke »Madex« za izvoz drva tražio je da ga se privremeno pusti iz »koncentracijskog logora za Židove u Zboru« jer je kao generalni punomoćnik bivšega vlasnika Heinricha Wolfa bio neophodno potreban u poslovima oko likvidacije poduzeća. Unatoč preporuci državnoga ravnatelja Ponove zahtjev je bio odbijen. Najkasnije u listopadu 1941. s obitelji je izbačen iz stana. Stradao je u logoru Jasenovac, a supruga Terezija u logoru Stara Gradiška. Kći Gertruda (Zagreb, 1920), stradala je najvjerojatnije u studenom 1943. u Otočcu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27695. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRIEDLÄNDER, Dragutin, inženjer (Novska, 19. I. 1888 – ?logor, 1941–1945). Sin Ljudevitov. U međuratnom razdoblju bio je savjetnik Hrvatskih državnih željeznica. U doba uspostave NDH bio je u mirovini, preuzeo žid. znak, a općinski porez ŽOZ u minimalnom iznosu preuzeo je plaćati njegov otac Ljudevit (?, 1857 – ?). Čini se da je stradao u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRIEDLÄNDER, Jakob, posjednik (Zagreb, 6. I. 1856 – Zagreb, 8. IX. 1945). Sin Leopoldov. Bio je vlasnik zemljišta u općini Vrapče, kupljenog 1908. i obrađenog kao vinograd i oranice te kuće na uglu Ilice i Sv. Duha u Zagrebu, koju je proširio i prenamijenio u bravarsku radionicu i stanove. Prešao je na katoličanstvo 1940, a supruga Johana (Ivana) (?, o. 1866 – Zagreb, 20. III. 1958) 1939. Po uspostavi NDH sa suprugom je preuzeo žid. znak i zatražio arijska prava u molbi naglasivši kako je oduvijek bio »konsekventno starčevićanac« te navodeći obiteljske zasluge: »Zet artiljerijski pukovnik u. m. Marijan Fuks posjeduje njemački željezni križ te je katolik i čisti arijevac. Sin mi je također artilj. pukovnik, 6 puta odlikovan u ratu; obojica su međimurski dobrovoljci; snaha Nada rođ. Hofer također je čista arijevka. Unuka Dorica Fuks, učenica je III. razreda Klasične gimnazije kod sestara milosrdnica odgaja se u strogom hrvatsko-katoličkom duhu i tako će moja skromna imovina poslije moje smrti preči automatski u arijevske ruke«. Ne može se pouzdano ustvrditi je li dobio arijska prava ili samo dozvolu boravka i rada u NDH na temelju iskaza svjedoka da mu je pravi otac bio »čisti arijevac«. Na nepoznat način sa suprugom je preživio II. svj. rat. – Sin Vladimir Friedländer-Mirjević, časnik (Zagreb, 27. IV. 1893 – Zagreb, 4. IV. 1967). Kao topnički pukovnik sudjelovao je u I. svj. ratu te se dobrovoljno prijavio za oslobođenje Međimurja, gdje se borio 10 mjeseci. Za te je zasluge bio šest puta odlikovan. U mješovitom braku s Nadom rođ. Hoffer, 1919. prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH predao je molbu za priznanje arijskih prava. Unatoč zaslugama kao časnik je ostao neraspoređen te bio primoran prijaviti imovinu. Daljnja sudbina je nepoznata.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – HDA, RUR, Židovski odsjek, Popis osoba izuzetih od protužidovskih mjera, 31. XII. 1941.

FRIEDLÄNDER, Ljudevit, stomatolog (Čakovec, 5. III. 1903 – Lepoglava, nakon 6. III. 1945). Po završetku Medicinskoga fakulteta u Zagrebu 1929, u Vinkovcima je otvorio stomatološku ordinaciju. Nakon uspostave NDH opljačkao ga je Kulturbund, a ubrzo je sa suprugom Nadom rođ. Grünwald (? – logor Lepoglava, nakon 20. III. 1945) deportiran u logor Jasenovac. Čini se da je ondje radio kao liječnik, a u nepoznato je vrijeme prebačen u lepoglavski zatvor, gdje je sa suprugom stradao potkraj II. svj. rata. Imao je kćer Evu Kosovel.

IZV.: JIM, ŽOZ, reg. br. 4864, sign. K–63–1–1/1–249.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.

FRIEDLÄNDER, Mihajlo, gospodarstvenik (Körmend, Mađarska, 1901 – ?, Velika Britanija, ?). U međuratnom razdoblju bio je suvlasnik i ravnatelj Varaždinske industrije svile (»Svilana«) i član Zagrebačke inženjerske komore. Bio je u braku s liječnicom Blankom rođ. Manzoni (? – ? 1992). Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka te je, uz povjerenika, cijeli rat bio ravnatelj »Svilane«. Kako je »Svilana« radila za vojsku NDH, 1945. je bio optužen i osuđen za suradnju s okupatorom. Nakon nekoliko mjeseci pušten je iz zatvora i postavljen za gl. inženjera Direkcije za tekstil Hrvatske u Zagrebu. Radi obnavljanja tekstilnih objekata i industrije, bio je u mogućnosti često putovati u inozemstvo te se s jednoga službenoga putovanja nije vratio, nego je ostao živjeti u Velikoj Britaniji, a za njim je nakon stanovitog vremena otišla i njegova supruga.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 651. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – Podaci o ulazniku M. Blass.

FRIEDMAN-GOLDBERGER, Ezra, farmaceut (Teslić, BiH, 20. XII. 1911 – logor Jasenovac, nakon 8. X. 1944). Sin Aleksandra i Ruže rođ. Goldberger. Zavičajnost je imao u Slavonskom Brodu. Farmaciju je diplomirao u Zagrebu, gdje je bio zaposlen kao ljekarnički suradnik u ljekarni »Zlatni križ« u Petrinjskoj ul. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, ubrzo bio uhićen i deportiran u jasenovački logor Krapje. Posljednji se put u ŽOZ javio 8. X. 1944, a posljednji mu je paket iz ŽOZ odaslan 26. I. 1945.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRIEDMAN, Dragutin (Mirjević), bankar (Velika Gorica, 13. VII. 1892 – ?, Italija, 1944). Zavičajnost je imao u Zagrebu. U međuratnom razdoblju bio je zamjenik ravnatelja Hrvatske zemaljske banke u Zagrebu. Bio je aktivan u različitim odborima ŽOZ te 1935. izabran u Općinsko vijeće na listi cionista revizionista. Nakon 1938. promijenio je prezime Friedman u Mirjević, ali je po uspostavi NDH bio primoran vratiti staro prezime. Umirovljen je, a 1. X. 1941. mirovina mu je smanjena na trećinu ranijeg iznosa. Već mu je 20. IV. 1941. bio oduzet automobil marke »Standard« (nabavljen 1938. po cijeni od 62 000 din). Odboru za židovska podavanja državi predao je 21 710 din. u gotovini te zlata u vrijednosti 10 300 din. Sa suprugom Elzom rođ. Steiner preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. U jesen 1941. cijela je obitelj dobila »dopusnicu« Ministarstva unutrašnjih poslova. Supruga je preminula u Zagrebu, a on je izbjegao u Italiju. Imali su kćer Teu i sina Milana.

IZV.: DAZ, Skupštinski zapisnici grada Zagreba 1920. godine, Skupština od 29. XII. 1920. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, Ponova, Varia. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

FRIEDMAN, Jakob, ugostitelj (?Kopicency, Poljska, 10. II. 1882 – logor Jasenovac, 1941). Sin Borisov. Doselio se s roditeljima 1887. iz Poljske. U međuratnom razdoblju s obitelji je živio u Savskoj cesti u Zagrebu te bio vlasnik gostionice. Po uspostavi NDH sa suprugom Anom rođ. Wildfeier (? – logor Đakovo, 1941) te sinovima Oskarom (Zagreb, 1921 – Jadovno, 1941), Vilimom (Zagreb, 1926 – logor Đakovo, 1941–1942), Adolfom (Zagreb, 1928 – logor Đakovo, 1941–1942) i Izidorom (1931 – logor Đakovo, 1941–1942) preuzeo je žid. znak. Odveden je u logor Jasenovac 1941, a supruga i sinovi u logor Đakovo. Sin Oskar ubijen je u Jadovnu, a kći Hermina (Zagreb, 1919 – ?, 1941–1945) na nepoznatom mjestu. – Sin Haim (Hajim), komunistički aktivist (Zagreb, 1923 – Zagreb, XI. 1941). Radio je kao naučnik u veletrgovini papira »Jadran«. Od gimnazijskih je dana bio član SKOJ, zadužen za rad s radničkom omladinom i aktivan u sindikalnom pokretu. Po uspostavi NDH upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, ali čini se da znak nije preuzeo. Vjerojatno je prešao u ilegalu i vodio jednu udarnu zagrebačku grupu, koja je brojala 20 omladinaca članova SKOJ, a djelovala je na području Savske ceste u Zagrebu. Poč. studenoga 1941. je uhićen. Po svjedočenjima agenata UNS prilikom ispitivanja »nije priznavao« te je bio strijeljan.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, UNS, kut. 2, 1-4-1, Ured II, Komunistički odjel. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: E. Ivanc: Nepokorena mladost. Zagreb 1961. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRIEDMAN, Kornel, trgovac (Szekszárd, Mađarska, 14. IX. 1893 – ?Zagreb, ?). U Hrvatsku se doselio iz Pečuha 1921, a od 1928. do uspostave NDH u Zagrebu je posjedovao trgovinu tehničkih artikala, bicikala i radioprijamnika te zastupao različite njem. tvornice radioprijamnika. Po uspostavi NDH sa suprugom Jolan, kćeri Lucijom-Wandom (?Zagreb, 1929) i sinom Ivanom (?Zagreb, 1932) preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Obitelj je prebjegla na Hrvatsko primorje te su bili internirani u logor u Kraljevici, gdje se brinuo za čistoću okoliša, a od srpnja 1943. u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. izbjegli su u Bari. Tijekom II. svj. rata vratili su se na oslobođeno područje središnje Hrvatske, gdje je radio u partizanskoj pilani u Plitvičkom Leskovcu. Nakon rata obitelj se vratila u Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: Z. Milo: Tako je to bilo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941–1945). S opširnim historijskim pregledom toga razdoblja. Beograd 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.