FISCHER, Edmund, pravnik i cionistički aktivist (Osijek, 3. I. 1884 – Auschwitz, 22. VIII. 1942). Sin Josefa (Josipa), ravnatelja osječkoga mlina, i Rose rođ. Kraus, brat → Ernesta. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu doktorirao je temeljem rigoroza 1908. Odvjetnikom je imenovan 1918. te je odvjetnički ured imao u Osijeku. God. 1929. izabran je za člana Disciplinskoga vijeća novoosnovane Advokatske komore u Zagrebu te je godinama obnašao tu dužnost. Zbog bolesti se 1938. prestao baviti odvjetništvom. Bio je istaknuti aktivist u počecima cionističkoga pokreta, zastupajući načela političkoga cionizma. Izdavač je mjesečnika Židovska smotra, koji je izlazio u Osijeku 1906–09. te bio prvi urednik lista Židov (od 1917). Bio je i član Zemaljskoga odbora Udruženja cionista južnoslavenskih krajeva Austro-Ugarske. Oženio se u nadrabinatu u Osijeku 29. III. 1923. Irenom rođ. Welisch s kojom je imao sinove Gideona (?Osijek, 1925) i Ariela (?Osijek, 1926). U svibnju 1942. uhićen je s obitelji i ostalim osječkim Židovima te deportiran u logor Tenja, a u kolovozu 1942. u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 630. – Podaci o ulazniku D. Cepelić.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 18. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Z. Živaković-Kerže: Stradanja i pamćenja. Osijek 2006. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

FISCHER, Edo, liječnik (?, 1903 – logor Jasenovac, 1942). U međuratnom razdoblju djelovao je kao liječnik u Dardi. Nakon osnutka NDH uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1.

FISCHER, Ernest, pravnik (Osijek, 7. X. 1885 – logor Dachau, 4. VIII. 1944). Sin Josefa (Josip) i Rose rođ. Kraus te brat → Edmundov. Kao polaznik osječke gimnazije, na kojoj je 1905. maturirao, bio je sudionik i potpredsj. Cionističkoga kongresa u Osijeku 6–7. VIII. 1904. Također je bio član osječke podružnice društva »Bar Giora«, cionističkoga društva visokoškolaca iz jugoslavenskih zemalja. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu doktorirao je temeljem rigoroza 1910. Odvjetnikom je imenovan 1913. te je imao odvjetnički ured u Osijeku 1913–41. Oženivši se 1916. u Ljubljani Emilijom rođ. Jazbar, prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH bio je uhićen od 19. VI. do sred. VIII. 1941, no pušten po osobnoj naredbi Ante Pavelića. U molbi za priznavanjem arijskih prava naveo je kako je u poznatom polit. kaznenom procesu protiv Vilka Begića (suđen 1930. s Vladkom Mačekom), ustaškoga generala i Državnoga tajnika u Ministarstvu domobranstva i drugih, s ministrom Milovanom Žanićem i Velikim županom u Osijeku Stjepanom Heferom besplatno preuzeo obranu optuženih pred Sudbenim stolom u Osijeku. Istaknuo je da je upravo zbog njegova agresivnoga zaključnoga braniteljskoga govora na gl. raspravi državni odvjetnik zadržao pravo kaznenoga progona. Privremeno je bio oslobođen nošenja žid. znaka. Vlastima NDH podnio je 26. VIII. 1941. prijavu imovine u kojoj je naveo da je od 17. II. stalno nastanjen u Zagrebu u iznajmljenoj sobi u Martićevoj ul., te da mu je Odlukom Odvjetničke komore u Zagrebu od 18. IV. bio dopušten prijenos odvjetničke pisarne iz Osijeka u Zagreb. Pisarnu u Osijeku napustio je 23. IV., no u Zagrebu nije prijavio prijenos sjedišta. Prebjegao je u Hrvatsko primorje, gdje je bio uhvaćen i interniran u logor Kampor na Rabu. Brisan je iz Odvjetničkoga imenika 1942. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. ostao je na Rabu, gdje su ga u veljači 1944. uhvatili nacisti i preko tršćanske Rižarne i Trsata deportirali u logor Dachau, gdje je stradao. Imao je kćer Nežu (Zagreb, 26. X. 1933 – Osijek, o. 1947) i starijeg sina Milana koji je promijenio prezime u Ribarac, i u molbi tražio puštanje oca.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – HDA, RUR, Židovski odsjek 28142.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 1. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – Gimnazije u Osijeku. Ravnatelji, profesori i maturanti 1729.–2000. Zagreb–Osijek 2001. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Ha-kol, 2004, 84. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: I. cionistički kongres u Osijeku. Časopis za suvremenu povijest, 37(2005) 2. – Ista: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

FISCHER, Filip, publicist i žid. aktivist (Split, 9. XII. 1943). Sin Lea i Miroslave rođ. Kolenc. Rođen je u Splitu, gdje se obitelj sklonila 1941. prebjegavši iz Zagreba. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. i uspostave njem. okupacijskih vlasti u Splitu, otac je uhićen i deportiran. Ostatak obitelji spasio se i vratio u Zagreb, gdje su boravili do kraja rata. Preselili su se 1948. u Opatiju, 1950. iselili u Izrael, a 1952. trajno nastanili u Trstu. Ondje je završio osnovnu školu srp. zajednice i slov. Trgovačku akademiju, te upisao studij ekonomije, koji nije završio. Radio je u slov. časopisu Primorski dnevnik, koji izlazi u Trstu, u kojem je pisao kraće tekstove, glose, osvrte i komentare na motive starih razglednica. Radnu karijeru završio je u bankovnom sektoru. Poč. 1960-ih počeo je objavljivati poeziju u slov. književnim revijama i almanasima u Trstu i Sloveniji. Objavio je i samostalnu zbirku poezije Pesniški list (Trst–Koper, 1971). Pisao je studije o žid. povijesti u Sloveniji. Od 1966–69. bio je član uredništva revije Zaliv koja izlazi u Trstu. Aktivan je u ŽO Trst, gdje radi na poticanju suradnje sa žid. općinama Slovenije i ŽO Rijeka. Suradnik je u Regionalnom institutu za žid. kulturu u Trstu (Istituto regionale per la cultura ebraica), te u Međunarodnom odboru Risiera di San Sabba.

FISCHER, Filip (Fišer), trgovac (Bačko Petrovo Selo, Srbija, 13. III. 1860 – logor Jasenovac ili Auschwitz, 1942). Doselio se 1889. u Osijek, gdje je imao trgovinu staklenom i porculanskom robom u vlastitoj dvokatnici na gl. osječkom trgu. U braku s Antonijom Bauer (Đakovo, 1863 – logor Jasenovac, 1942) otac je Hinka i Rikarda. Nakon osnutka NDH deportiran je u logor Jasenovac ili Auschwitz, dok mu je supruga 22. VIII. 1942. odvedena iz staračkoga doma u logor Jasenovac. – Sin Hinko, liječnik (Osijek, 18. V. 1891 – ?). Djelovao je u Zagrebu, gdje je 1933. prešao na katoličanstvo. – Sin Rikard, bankar (Osijek, 6. XI. 1895 – ?). U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj Sveopće kreditne banke d. d. u Zagrebu. Daljnja sudbina braće je nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 630.

LIT.: T. Žugić i M. Milić: Jugosloveni u koncentracionom logoru Aušvic 1941–1945. Beograd 1989. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

FISCHER, Gabrijela (rođ. Štark, Fišer; Gabi), kemičarka (Sarajevo, 1925). Započela je studij kemije u Zagrebu, a 1949. iselila se u Izrael, gdje je nastavila studij na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. Od 1960. zaposlena je u Weizmannovu institutu u Rehovotu, isprva na Odjelu za anorgansku kemiju, potom na Odjelu za fotokemiju, gdje radi sa suprugom Ernestom.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.

FISCHER, Herman, liječnik (?, 1862 – ?). Djelovao je kao liječnik nastanjen u Križanićevoj ul. u Zagrebu. Kraće je vrijeme bio zagrebački gradski fizik. Zaveden je u popis žid. liječnika u Zagrebu načinjen u ŽOZ 18. XII. 1941. na zahtjev RUR. – Sin Rikard, liječnik (?Zagreb, o. 1895 – Zagreb, 21. XII. 1944). U međuratnom razdoblju bio je primarni liječnik u jednoj od zagrebačkih državnih bolnica. Prešao je na katoličanstvo 1921, a od 1923. je u mješovitom braku. Po uspostavi NDH s ocem je dopusnicom MUP bio oslobođen nošenja žid. znaka.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28572.

FISCHER, Hinko, pravnik (?Osijek, 1871 – Zagreb, 1. IV. 1944). Doktorirao je na zagrebačkom Pravnom fakultetu temeljem rigoroza 1913. Pripadao je anticionističkoj struji te se pridružio »osječkim hrvatskim akademičarima mojsijeve vjere«, uglavnom pravnicima, koji su 23. VII. 1904. u rezoluciji osudili cionističku agitaciju »nekolicine svojih kolega istovjeraca koji pod maskom sijonizam i židovski nacionalizam propagiraju struju protivnu hrvatskome duhu«.

LIT.: Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – Ha-kol, 2004, 84. – Lj. Dobrovšak: Prvi cionistički kongres u Osijeku 1904. godine. Časopis za suvremenu povijest, 37(2005) 2. – Ista: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

FISCHER, Hinko, pravnik (?, 12. IV. 1884 – Osijek, 4. III. 1926). Doktorirao je pravo te je nakon 1918. djelovao kao inspektor Ministarstva prometa.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

FISCHER, Hugo (Ribarić), fotograf (Kutnjak kraj Ludbrega, 16. V. 1908 – ?Kanada, ?). Sin Ludwiga i Emilije (Milke) rođ. Weisz. U nepoznato doba promijenio je prezime u Ribarić. Po osnutku NDH iz Zagreba je prebjegao u Crikvenicu, gdje je imao atelijer i profesionalno se bavio fotografijom. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima u Otočcu te ga je Agitprop zadužio da utemelji fotolaboratorij Propagandnog odjela ZAVNOH. Fotografirao je pejzaže Dinare, Velebita, razorenoga Zadra, ali i ljudske sudbine. Autor je studije za portret Tita u Jajcu u studenom 1943. i dokumentarca o Jasenovcu 1945. God. 1948. iselio se u Kanadu, gdje mu se gubi trag. Dio fotografija čuva se u arhivu Hrvatskoga povijesnog muzeja u Zagrebu.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Ratne fotografije 1943–1945. Hugo Fischer / Ribarić (katalog izložbe). Zagreb 1998.