FISCHER-BRUCK, Valerija, farmaceutkinja (Osijek, 1911 – ?). Farmaciju je završila u Zagrebu 1938, a 1944. priključila se partizanima te obavljala ljekarničke dužnosti.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

FISCHER-HERMAN, Marijana → HERMANN-FISCHER, Marijana

FISCHER-JAKIĆ, Lelja, kemijska inženjerka (Osijek, 27. III. 1934). Kći → Alfreda i Margaret (Margita) rođ. Szoke (Seke), sestra → D. Fischera. Prije rata živjela je u Osijeku, a po uspostavi NDH skrivala se s obitelji u Odžaku (1942–43), pustari Czerepes kraj Szolnoka (1943–44) i u Budimpešti (1944–45). Maturirala je u osječkoj gimnaziji 1952. Diplomirala je 1957, a doktorirala 1977. na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu (danas Fakultet kemijskoga inženjerstva i tehnologije). God. 1958–60. radila je u istraživačkom laboratoriju tvornice »Saponia« u Osijeku, a 1960–62. u kontrolnom laboratoriju tvornice »Pobjeda« u Zagrebu. Od 1962. bila je asistentica, od 1981. docentica, a od 1987. izvanredna profesorica na Tehnološkom fakultetu (razdvajanjem fakulteta 1991. predavala je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu). Znanstveno se bavi sintetskom organskom kemijom i spektroskopijom. Rezultate znanstvenoga rada objavila je u više domaćih i inozemnih časopisa: Bulletin de la Société chimique et technologique (1980–81), Croatica chemica acta (1980–81, 1986), Tetrahedron (1982), Journal of Serbian Chemical Society (1983–84, 1986), Kemija u industriji (1984), Heterocycles (1985–86), Tekstil (1986), Melliand Textilberichte (1991–92), Spectroscopy Letters (1993), Monatshefte für Chemie (1994). Suautorica je udžbenika Uvod u organsku kemiju (Zagreb 2004).

LIT.: V. Gržetić: Bibliografija objavljenih radova djelatnika Fakulteta kemijskog inžinjerstva i tehnologije 1919–1993. Zagreb 1995. – M. Kaštelan-Macan: Fischer-Jakić, Lelja. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

FISCHER-MIOČKA, Olga, sportašica (Novi Sad, Srbija, 8. VIII. 1923 – Zagreb 7. I. 2015). Plivanjem se počela baviti u ljubljanskoj »Iliriji« te nastavila od 1940–46. u Zagrebačkom plivačkom klubu i klubu »Mladost«. Nastupala je u konkurenciji tada najboljih hrv. plivačica, u disciplinama na 100 i 200 m, a poslije je nastupala i za košarkaški klub »Mladost«.

FISCHER-SARTORIUS, Feodora (Feđa), pedijatrica (Sielec, Ukrajina, 4. III. 1901 – Ženeva, Švicarska, 12. IX. 1990). Majka psihijatra Normana Sartoriusa (Münster, Njemačka, 1935). Školovala se u Njemačkoj, studij medicine završila je 1923. u Hamburgu, a specijalizaciju pedijatrije 1931. u Münsteru, gdje je ostala raditi u svojstvu sveučilišne asistentice. God. 1937. došla je u Zagreb te radila u Gradskom dječjem ambulatoriju. Od 1940. upraviteljica je školske poliklinike u Koprivnici, uz koju osniva i dispanzer sa širokom zdravstveno-odgojnom djelatnošću. God. 1943. priključila se partizanima te djelovala kao liječnica i zdravstvena referentica, a nakon II. svj. rata radila je u Zagrebu, najprije 1945–46. pri Dječjem odjelu Zakladne bolnice (danas KB »Sveti Duh«), potom 1946–48. pri Dječjem odjelu Bolnice milosrdnih sestara (danas KBC »Sestre milosrdnice). God. 1948–49. bila je načelnica Uprave za zaštitu majki i djece Komiteta za narodno zdravlje Vlade FNRJ i potom 1949–50. voditeljica Odjela za zaštitu majki i djece NRH. God. 1951. u Zagrebu osniva Dječju bolnicu u Klaićevoj ul., pri kojoj uz pomoć UNICEF 1953–56. organizira Centar za zaštitu majki i djece; obje te ustanove vodila je do umirovljenja 1964. U Centru je provodila zdravstveno prosvjećivanje roditelja te organizirala tečajeve za primalje, poslijediplomske tečajeve za liječnike i trogodišnju Školu za dječje njegovateljice. God. 1959. habilitirala se za docenta zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta na kojem sudjeluje u poslijediplomskoj nastavi. Bila je predsjednica UNICEF za Hrvatsku (1949–64). God. 1956. pokrenula je naš prvi pedijatrijski časopis Bilten Centra za zaštitu majke i djeteta i bila mu dugogodišnja urednica. Razvila je socijalnu pedijatriju, organizirala terenske ekipe za suzbijanje pobola i pomora dojenčadi, te pedijatrijsku patronažnu službu. Radove je objavljivala u časopisima: Monatsschrift für Kinderheilkunde (1930–31, 1933), Zaštita zdravlja (1946, 1952), Liječnički vjesnik (1950), Higijena (1954), Narodno zdravlje (1954, 1957–58), Primaljski vjesnik (1955, 1958), Bilten Centra za zaštitu majke i djeteta (poslije Arhiv za zaštitu majke i djeteta; 1956–63), Glasnik socijalne pedijatrije (1958), Neue österreichische Zeitschrift für Kinderheilkunde (1961–62), Courrier de Centre International de l’enfance (1964).

DJELA: Njega zdravog i bolesnog djeteta. Priručnik za srednje medicinske kadrove. Zagreb 1952. – Njega i prehrana dojenčadi i male djece. Priručnik za učenice učiteljskih škola. Zagreb 1956.

LIT.: Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974. – M. Juretić i dr.: Razvoj pedijatrije i zdravstvene zaštite djece u SR Hrvatskoj do 1960. godine. Liječnički vjesnik, 110(1988) 1/2. – (Nekrolog). Ibid., 112(1990) 11/12. – V. Kolbas: Fedja Fischer Sartorius, Founder and First Editor of the »Archives for Mother and Child Health«. Arhiv za zaštitu majke i djeteta, 35(1991) 1. – J. Grgurić: Aktualnost stručno-medicinskih poruka doc. dr Feđe Fischer Sartorius. Ibid. – Biografija doc. prim. dr. Feđa Fischer-Sartorius. Ibid. – V. Dugački: Fischer-Sartorius Feđa. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998.

FISCHER, Alfred, pravnik (Osijek, 28. V. 1904 – Budimpešta, 8. I. 1945). Sin osječkoga trgovca Bele (?, 1862 – ?, 1938) i Emilije rođ. Bihaly. Studirao je filozofiju u Beču i pravo u Zagrebu, gdje je promoviran u doktora prava 1927. U Osijeku je bio vježbenik u uredu odvjetnika → Mosina Kleina. Ovlaštenje za obavljanje odvjetničkoga zvanja dobio je 1930. i bio upisan u Imenik advokata. Do 1941. s Kleinom je zajednički vodio odvjetnički ured u tadašnjoj Aleksandrovoj (današnjoj Europskoj) aveniji. Kao vrstan poznavatelj građanskoga prava objavljivao je rasprave u stručnoj periodici. Bio je član osječke masonske lože »Budnost« 1930-ih i 1940. njezin tajnik. Po uspostavi NDH odlukom Odvjetničke komore od 30. VI. 1942. u akciji »čišćenja« Židova iz pravosuđa bio je izbrisan iz imenika Odvjetničke komore u Zagrebu. U ljeto 1941. s obitelji je izbačen iz stana te se, kako je bio na popisu za uhićenje, sklonio u osječku bolnicu kod svoga brata liječnika → O. Fischera. Krajem 1941. prebjegao je u Mađarsku, gdje mu se poslije pridružila i supruga Margaret (Margita) rođ. Szöke (Seke) s kćerkom → Leljom Fischer-Jakić i sinom → Darkom. U borbama za oslobođenje Budimpešte, ubili su ga nacisti.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 630. – Podaci o ulazniku D. Fischer.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 6. – Mi smo preživeli, 1–2. Beograd 2001–2003. – G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost (katalog izložbe). Osijek 2003.

FISCHER, Bela, kirurg (Ruma, Srbija, 2. IV. 1867 – Split, 1941). Sin Ignjata i Ivane rođ. Ditrich. Gimnaziju je završio u Novom Sadu, a studij medicine u Beču, gdje je promoviran u doktora medicine. Po završenom studiju 1891. specijalizirao je kirurgiju u Beču. Po završetku specijalizacije počinje raditi u bolnici u Vinkovcima, a 1895. preuzeo je dužnost primarnoga liječnika i voditelja kirurškoga odjela Zakladne bolnice u Osijeku. Do 1899. bio je privremeni upravitelj bolnice, u kojoj je započeo opsežan preustroj kirurškoga rada čime je položio temelje modernoj kirurgiji u Slavoniji. Njegovom je zaslugom kirurški odjel moderniziran i opremljen tada najboljim instrumentima, iako se rad odvijao u zastarjelom ambijentu stare kirurgije. Iako je 1919. umirovljen i dalje se bavio medicinom kao privatni liječnik. U Zagreb se preselio 1936. Po uspostavi NDH prebjegao je u Split, gdje je u progonstvu i umro. God. 1984. otkriveno je u osječkoj bolnici njegovo poprsje. Bio je oženjen Fridrickom rođ. Steiner iz Beča, s kojom je imao dva sina. – Sin Ernest (Fiolić, Velja), bankar i poduzetnik (Osijek, 29. X. 1903 – Beograd, 1986). Završio je gimnaziju u Osijeku 1921. U međuratnom razdoblju bio je suvlasnik »Merkur banke« u Zagrebu. Po uspostavi NDH, 20. V. 1941, brisan je iz članstva Nadzornoga odbora Znanstvenoga zavoda Franje Brösslera. Prebjegao je u Dubrovnik i pristupio partizanima i djelovao u Kotoru i Grahovu. U partizanima je uzeo ime Velja Fiolić. Na prijevaru su ga 1942. zarobili četnici i predali Talijanima koji su ga otpremili u logor u Italiju. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. ponovno je pristupio partizanima kao borac u brigadi »Garibaldi« i djelatnik baze NOVJ u Bariju. Nositelj je Partizanske spomenice 1941. Nakon II. svj. rata osnovao je beogradski »Interexport«.

LIT.: V. Utvić: Povijest bolničkih ustanova u Osijeku od 1874–1974. Osijek 1974. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 35(1984) 1/12; 36(1986) 3/4. – V. Kovačević: Pod otvorenim nebom. Beograd 1985. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Gimnazije u Osijeku. Ravnatelji, profesori i maturanti 1729.–2000. Osijek 2001. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

FISCHER, Darko, elektrotehnički inženjer i žid. aktivist (Osijek, 2. I. 1938). Sin → Alfreda i Margite rođ. Szöke (Seke), brat → Lelje Fischer-Jakić, sa suprugom Nadom otac je → Igora. Rano djetinjstvo proveo je u Osijeku, a II. svj. rat s obitelji u skrivanju i izgnanstvu u Odžaku (1942–43), na pustari Czerepes kraj Szolnoka (1943–44) i potom u Budimpešti (1944–45). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Osijeku. Diplomirao je elektrotehniku na Elektrotehničkom fakultetu (danas Fakultet elektrotehnike i računarstva) u Zagrebu 1961. te je radio u Radioindustriji Zagreb i na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu kao asistent na Zavodu za elektroniku. God. 1967–68. kao stipendist je boravio na Sveučilištu u Birminghamu u Velikoj Britaniji. Magistrirao je 1969. na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu iz područja elektroničkih elemenata. Od 1970. radio je u »Saponiji« u Osijeku kao programer i voditelj službe za automatsku obradu podataka. Od 1973. na Tehnološkom i Ekonomskom fakultetu u Osijeku kao vanjski suradnik predavao je predmete iz područja računarstva, a 1979. prešao na Ekonomski fakultet u Osijeku kao predavač iz računarskih predmeta. Istodobno je te predmete predavao i na Građevinskom, Pedagoškom i Pravnom fakultetu te na Studiju elektrostrojarstva (današnji Elektrotehnički fakultet), sve u Osijeku, na kojem se zaposlio 1986. Doktorirao je iz područja računarstva na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu 1996. tezom Vrednovanje struktura podataka i algoritama u obradi planarnih mreža. U zvanje docenta izabran je 1997, a 2001. postao je izvanredni profesor. Umirovljen je 2003, no i dalje je predavao predmete iz područja računarstva na Elektrotehničkom fakultetu i Filozofskom fakultetu u Osijeku te na Odjelu matematike Sveučilišta »Josipa Jurja Strossmayera« u Osijeku. – Od mladosti je aktivan u žid. zajednici. Za studija u Zagrebu bio je član kluba mladih, a po povratku u Osijek član Izvršnoga odbora ŽO, njezin tajnik i 1988–2002. predsjednik, a 2005. imenovan je doživotnim počasnim predsjednikom. Tijekom ratnih godina 1991–92. u Osijeku je pomagao u zbrinjavanju Židova u gradu i okolici. Bio je tehnički urednik časopisa Menora, koji izdaje ŽOO. Član je udruge Bnei Brit lože »Gavro Schwarz« u Zagrebu (od 2015. njezin predsjednik) i Udruženja preživjelih Holokausta u Hrvatskoj. Napisao je knjigu kratkih pripovijedaka sa žid. tematikom Crtice iz dijaspore. Priče Zvrk i Unuk Hermana Brodera nagrađene su na natječaju žid. kulturne scene »Bejahad«.

DJELA: Crtice iz dijaspore. Osijek 2005.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: Z. Živaković-Kerže: Stradanja i pamćenja. Osijek 2006.

FISCHER, Dragutin (Földi), bankovni ravnatelj (Kutnjak, 26. XII. 1878 – logor Jasenovac, 1. ili 3. XI. 1941). Sin Ignacov. Za uspostave NDH iako je u mirovini, bio je član Nadzornoga odbora žid. zadruge »Ezra« za štednju i zajmove u Zagrebu. Sa suprugom Terezijom rođ. Goldschmiedt preuzeo je žid. znak, prešao na katoličanstvo i promijenio prezime u Földi. Ubrzo je uhićen i deportiran u jasenovački logor Krapje, gdje je stradao. Iz ŽOZ mu je poslan samo jedan paket, koji je prekasno stigao (7. XI. 1941). Supruga je stradala u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – NAZ, skupina NDS, 2980. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 1. Beograd–Jasenovac 1986. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FISCHER, Đuro, liječnik (?, 1911 – ?, 1944). Djelovao je kao liječnik u Zagrebu 1930-ih. Po osnutku NDH u ekipi žid. liječnika upućen je u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Prema nekim izvorima priključio se partizanima 1943, a prema drugima 1944. Također jedni navode da je krajem 1943. bio liječnik u bolnici 1. ličkoga vojnog područja, a drugi da je bio upravitelj bolnice NOO Tešanj i potom liječnik 19. divizije. Strijeljan je negdje u Lici zbog nesavjesnoga rada jer navodno zbog umora usred noći nije priskočio nekomu ranjeniku u pomoć. Osudio ga je Vojni sud, a pričalo se da je osudu donio netko tko nije bio sklon Židovima. Posmrtno je rehabilitiran. – Supruga Lujza rođ. Schreiber, službenica (Zagreb, 1921 – ?). Za uspostave NDH bila je studentica filozofije u Zagrebu. Prebjegla je u Hrvatsko primorje te bila internirana u logor u Kraljevici, a od srpnja 1943. u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima djelujući kao bolničarka u jedinicama 26. i 27. divizije, a potom u bolnici 1. ličkog vojnog područja te u Oblasnoj vojnoj bolnici 4. korpusa u Perni. Nakon II. svj. rata radila je u Ministarstvu prosvjete kao referentica za studentske veze s inozemstvom.

IZV.: Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.