WERNER, Oto, stomatolog (?, 1909 – Zagreb, 5. XI. 1981). Djelovao je kao stomatolog u Zagrebu. Po uspostavi NDH, u srpnju 1944, priključio se partizanima djelujući kao upravitelj zubne ambulante 23. divizije i referent za zubarstvo 14. korpusa.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

WERTHEIM, Pavao (Pajo), biolog i žid. aktivist (Grubišno Polje, 21. I. 1911 – Zagreb, X. 1941). Sin Bernarda i Paule rođ Beck. Osnovnu školu završio je u Grubišnom Polju, a gimnaziju u Koprivnici. Diplomirao je biologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i 1932. doktorirao tezom Statističko-morfologijske metode kod istraživanja Ciliata u želucu Bos taurus L. Od 1934. do smrti asistent je Zoologijskoga zavoda Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Jedan od inicijatora osnutka Studentskoga sociološkoga društva (1932), a djelovao je i u Klubu studenata zoologije. God. 1938. boravio je u Parizu na biološkom institutu Marcela Prenanta te na Sorbonnei dobio niz priznanja od tamošnjih znanstvenika. Na spomen-ploči istaknutih biologa stradalih u ratu uklesano je i njegovo ime. Istraživao je morfološke i ekološke osobine protozoa i parazita, nametničke infuzorije kod različitih sisavaca, posebno kod preživača, bavio se problemom metiljavosti stoke, pratio raširenost metiljskoga barnjaka te predlagao mjere za suzbijanje metiljavosti. Surađivao je u časopisima Pregled (1932) i Veterinarski arhiv, bio član uredništva lista Naše novine (1939) i biblioteke »Znanje« (1940). Djelovao je u žid. organizacijama i cionističkom pokretu. U Koprivnici je bio član i predsj. židovskog omladinskoga društva »Herut«. God. 1927. predavao na ljetnom tečaju cionističke ideologije za omladince na Plitvičkim jezerima, iz toga je nastala knjiga Ideologija cionizma, povijesni pregled cionističkih sistema (1928), a u Borbi omladine (1931) opisuje druženja cionističke omladine i potiče ju na daljnju cionističku aktivnost. 1930-ih bio je voditelj žid. omladinske organizacije Hašomer Hacair. Urednik je i suradnik Hanoara, lista žid. omladine, u kojem objavljuje polit. analize i pjesme, čime se afirmira kao jedan od vodećih cionističkih aktivista i ideologa svojega naraštaja. Član je KPJ od 1930, a od jeseni 1940. član tzv. Sveučilišne ćelije, koju su činili nastavnici pojedinih fakulteta. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prešao u ilegalu, a vlasti su 1. VII. 1941. raspisale tjeralicu za njim i još sedmoricom najistaknutijih partijskih radnika. Uhićen je 20. IX. 1941. i ubrzo strijeljan.

DJELA: Ideologija cionizma, povijesni pregled cionističkih sistema (suautor C. Rothmüller). Zagreb 1928. – Hermann Cohen. Zagreb 1929. – Borba omladine. Zagreb 1931.

IZV.: KŽZ.

LIT.: V. Rajčević: Studentski pokret na Zagrebačkom sveučilištu 1918–1941. Zagreb 1959. – I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve. Zagreb 1967. – M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 1–2. Zagreb 1970. – Jevrejski pregled, 28(1977) 5/6. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – T. Švob: Dr. Pavao Wertheim (1911–1941). Sjećanja i podaci o istaknutom biologu. Novi Omanut, 5(1997) 21. – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998.

WERTHEIMER, Alois, žid. aktivist (?Beč, 1838 – Vukovar, 1906). Jedan je od utemeljitelja osječke donjogradske štedionice 1870-ih, a potom se spominje kao ravnatelj Srijemske štedionice u Vukovaru. Kao ugledni građanin u drugoj pol. XIX. st. predstavljao je Izraelitsku bogoštovnu općinu u Vukovaru prilikom posvećenja novoga hrama 17. XII. 1889. Otac je Slavka, Josipa (Valdemara) i Rudija, farmaceuta (Vukovar, 1889 – Osijek, 1972).

IZV.: DAVU, fotokopija dokumenta o posvećenju novog vukovarskog hrama. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku. – Podaci o ulazniku A. Pal.

LIT.: M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970.

WESSELI, Maja-Marija (Veseli), pedagoginja (Irig, Srbija, 1908 – Zagreb, 14. III. 1987). Djelovala je kao nastavnica na koprivničkoj gimnaziji. Po uspostavi NDH priključila se partizanima 1943. djelujući kao članica Sreskoga odbora AFŽ i načelnica Prosvjetnoga odbora pri Oblasnom NOO Zagreb. Vjerojatno je u rodbinskim vezama s → Nadom Wesseli.

IZV.: Gradska groblja Zagreb.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

WESSELI, Nada, pedagoginja (Irig, Srbija, 1910 – ?). U međuratnom razdoblju radila je kao gimnazijska nastavnica. Po uspostavi NDH priključila se partizanima 1943. te djelovala u sektoru prosvjete u Bjelovarskom okrugu. Vjerojatno je u rodbinskim vezama s → Majom-Marijom Wesseli.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

WIENER, Bernhard (Viner, Vinarić; Ladislav), službenik i logornik (Brčko, BiH, 1903 – logor Jasenovac, XII. 1943. ili 9. I. 1944). Sin Samuelov. U međuratnom razdoblju živio je u Varaždinu. Po uspostavi NDH uhićen je sa suprugom Elizabetom rođ. Kohn (?, 1910) i sinovima Vladimirom (?, 1935) i Miroslavom (?, 1937) te odveden u Zagreb, potom u logore u Gospiću, Jastrebarskom i Jasenovcu. Supruga i sinovi prošli su logore u Gospiću, Jastrebarskom, Kruščici kraj Viteza, Loborgradu te dovedeni u logor Jasenovac u ljeto 1942. U Jasenovcu je bio jedan od ukupno 22 logornika, odnosno jedan od šestorice logornika Židova u jasenovačkim logorima 1941–45. Logornik je postao nakon smrti → B. Diamantsteina 1942. Iako je ponekima uspio, ako ne spasiti, a onda barem odgoditi smrt, bio je jedan od ozloglašenih logornika i bezobziran suradnik ustaškoga zapovjedništva. Uživao je velike povlastice, kretao se slobodno i izvan logora, primao plaću i raspoređivao logoraše na posao te ih zlostavljao kako bi se dodvorio logorskoj upravi. Zapovjedništvo jasenovačkoga logora u prosincu 1942. potvrdilo je da su Wiener, supruga i sinovi »u svakom pogledu dobrog vladanja«. Vjerojatno je tada cijela obitelj prešla na katoličanstvo. Sin Vladimir je čak 1942. bio upisan u jasenovačku školu. Unatoč svemu, prema svjedočenju Ljube Miloša, likvidiran je sa suprugom i sinovima.

IZV.: HDA, ZKRZ GUZ, br. 306, kut. 15, 3777, 3782. – HDA, 013.2.30, 66, Dosje Ljubo Miloš.

LIT.: Sećanja Jevreja na logor Jasenovac. Beograd 1972. – M. Sobolevski: Židovi u kompleksu koncentracijskog logora Jasenovac. U: Antisemitizam, holokaust, antifašizam. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

WIENER, Moritz, poduzetnik (Chrzanów, Poljska, 1882 – ?). Suprug Johanne rođ. Laub. Nakon školovanja u Krakovu i Beču, radio je u tekstilnoj industriji u Varnsdorfu, zatim u drugim tekstilnim poduzećima te stekao ugled vrsna stručnjaka za tekstil. U Zagrebu je 1924. osnovao tekstilnu tvornicu »Preslica« d. d., čiji je bio upravitelj. Bio je član upravnih vijeća više industrijskih poduzeća kao i član različitih stručnih udruženja i kulturnih društava.

WIESER, Enrico (Henrik), fotograf (? – Split, 1934). Djelovao u Splitu, gdje se 1901. doselio iz Trsta. Izrađivao je portrete, grupne i društvene fotografije, snimao različite svečanosti, kazališne predstave i dr. U studiju ga je naslijedio sin Rudolf.

LIT.: N. Grčević: Fotografija devetnaestog stoljeća u Hrvatskoj. Zagreb 1981. – Fotografija u Hrvatskoj 1848–1951 (katalog izložbe). Zagreb 1994. – M. Tonković: Židovi fotografi (katalog izložbe). Zagreb 2004. – D. Kečkemet: Fotografija u Splitu 1859–1990, Split 2004.

WIESLER, Neda (Vizler), ekonomistica i žid. aktivistica (Zagreb, 27. VIII. 1947). Kći Dragana i Grete. U Zagrebu je završila Klasičnu baletnu školu 1964, a gimnaziju 1966. Studirala je talijanistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu te na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je 1972. diplomirala. Radila je u izdavačkim kućama »Stvarnost« (1976–82), Sveučilišnoj nakladi »Liber« (1982–89) te u »Školskoj knjizi« i »Naprijedu«. Još za školovanja nastupala je u mjuziklima kazališta »Komedija« i baletnim predstavama HNK u Zagrebu te kao članica baletne skupine sudjelovala u zabavnim televizijskim emisijama TV Magazin, Crno na bijelom, Ekran na ekranu. Glumila je balerinu na žici u filmu → Z. Boureka Cirkus Rex. Od 1990-ih radi u žid. zajednici kao članica Vijeća ŽOZ i administratorica Kulturnoga društva »Miroslav Šalom Freiberger«. Osnovala je plesnu skupinu »Or haŠemeš«, koja od 1997. nastupa na značajnim koncertima u zemlji i inozemstvu te u različitim televizijskim emisijama, čime je započela intenzivno produbljivanje znanja iz židovskoga i izr. plesa. Organizira i seminare u zemlji i inozemstvu na kojima poučava židovski i izr. folklor. God. 1999. započela je rad na vlastitom projektu Židovski folklorni ples kao sredstvo obrazovanja i reafirmacije židovskog identiteta, za koji je 2001. dobila potporu međunarodnih organizacija. Osnovala je Centar za židovsko obrazovanje putem plesa, koji, osim u Židovskom odmaralištu u Pirovcu, seminare organizira i u mnogim eur. gradovima. Kao osnivačica, voditeljica i koreografkinja do 2012. ostvarila je 16 cjelovečernjih tematskih predstava za koje je uz tekstove osmislila i kostime te scenografiju, a katkad i sama u njima nastupala. Plesna skupina »Or haŠemeš« ŽOZ do sada je te predstave izvela 140 puta. Surađivala je mnogobrojnim člancima, esejima i kritikama u časopisima Ha-kol i Novi Omanut. – S Mladenom Polančecom majka je Karla Polančeca, ginekologa i žid. aktivista (Zagreb, 13. IV. 1979). Maturirao je 1998. u Zagrebu. Studirao je na Medicinskom fakultetu u Rijeci, na kojem je diplomirao 2005. Specijalizirao je ginekologiju i opstetriciju u KB »Merkur« u Zagrebu, gdje je 2011. položio specijalistički ispit te je stalno zaposlen u Klinici za ginekologiju i porodništvo. U više navrata volontirao je kao liječnik u žid. ljetnim kampovima, a desetak godina sudjelovao je u plesnoj skupini »Or haŠemeš« kao glazbenik na harmonici, gitari i darabuki te kao plesač i organizator. Dana 24. II. 2013. izabran je za predsjednika Bnei Brit lože »Gavro Schwarz« u Zagrebu. – Otac Dragan Wiesler (Vizler), ekonomist (Tuzla, BiH, 22. V. 1920 – Zagreb, 29. III. 1975). Sin Sajka (Samuela), vlasnika pekarnice u Petrinjskoj ul. u Zagrebu, i Minke. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prebjegao u Ljubljanu. Prebačen je u tal. mjesto Bagni di Luca, zatim u Soragnu kraj Parme, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, prebjegao je u Švicarsku, gdje je boravio u radnom logoru Laufen. God. 1945. vratio se u Zagreb, završio Ekonomski fakultet i, zahvaljujući poznavanju engleskoga, njemačkoga, talijanskoga i franc. jezika, radio u predstavništvu Istituto nazionale per il commercio estero u Zagrebu.

DJELA: Tekstom kroz ples. Židovskim plesom prema povijesti i tradiciji. Zagreb 2008.

IZV.: KŽZ. – Osobni podaci ulaznice.

WIESMAYER, Oskar, časnik (?, 1874 – ?). Služio je kao časnik 26 godina u hrv. domobranstvu, a 1918. sudjelovao pri oslobođenju Međimurja i njegova pripojenja Hrvatskoj za što je odlikovan Spomenicom za oslobođenje sjevernih krajeva Jugoslavije i Zlatnim križem za zasluge s krunom te Viteškim križem reda Franje Josipa za zasluge u I. svj. ratu. God. 1919. prešao je na evangeličku vjeru te bio u braku s katolkinjom. Nakon umirovljena 1921. u činu majora, živio je u Zagrebu na Medveščaku. Po uspostavi NDH predao je molbu za priznavanje arijskih prava te bio oslobođen od obveze nošenja žid. znaka. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27933.