WIENER, Bernhard (Viner, Vinarić; Ladislav), službenik i logornik (Brčko, BiH, 1903 – logor Jasenovac, XII. 1943. ili 9. I. 1944). Sin Samuelov. U međuratnom razdoblju živio je u Varaždinu. Po uspostavi NDH uhićen je sa suprugom Elizabetom rođ. Kohn (?, 1910) i sinovima Vladimirom (?, 1935) i Miroslavom (?, 1937) te odveden u Zagreb, potom u logore u Gospiću, Jastrebarskom i Jasenovcu. Supruga i sinovi prošli su logore u Gospiću, Jastrebarskom, Kruščici kraj Viteza, Loborgradu te dovedeni u logor Jasenovac u ljeto 1942. U Jasenovcu je bio jedan od ukupno 22 logornika, odnosno jedan od šestorice logornika Židova u jasenovačkim logorima 1941–45. Logornik je postao nakon smrti → B. Diamantsteina 1942. Iako je ponekima uspio, ako ne spasiti, a onda barem odgoditi smrt, bio je jedan od ozloglašenih logornika i bezobziran suradnik ustaškoga zapovjedništva. Uživao je velike povlastice, kretao se slobodno i izvan logora, primao plaću i raspoređivao logoraše na posao te ih zlostavljao kako bi se dodvorio logorskoj upravi. Zapovjedništvo jasenovačkoga logora u prosincu 1942. potvrdilo je da su Wiener, supruga i sinovi »u svakom pogledu dobrog vladanja«. Vjerojatno je tada cijela obitelj prešla na katoličanstvo. Sin Vladimir je čak 1942. bio upisan u jasenovačku školu. Unatoč svemu, prema svjedočenju Ljube Miloša, likvidiran je sa suprugom i sinovima.
IZV.: HDA, ZKRZ GUZ, br. 306, kut. 15, 3777, 3782. – HDA, 013.2.30, 66, Dosje Ljubo Miloš.
LIT.: Sećanja Jevreja na logor Jasenovac. Beograd 1972. – M. Sobolevski: Židovi u kompleksu koncentracijskog logora Jasenovac. U: Antisemitizam, holokaust, antifašizam. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.