WEISS, Otto (Vernić), građevinski inženjer i sportski djelatnik (Slavonski Brod, 22. VIII. 1890 – Slavonski Brod, 1962). Sin Žige i Terezije rođ. Kohn. Sa suprugom Jelkom rođ. Skopczyński imao je sinove Zvonka i Dubravka. Jedan je od osnivača ferijalnoga kluba hrv. naprednih đaka »Marsonia« u Slavonskom Brodu (1906) i tajnik nogometne sekcije. God. 1910. predsj. je nogometnoga kluba »Marsonia«, a 1919. tajnik. U I. svj. ratu bio je austroug. zrakoplovni poručnik. Nakon II. svj. rata zaposlen je kao inženjer na željeznici. Upravljao je obnovom porušenih mostovnih konstrukcija preko Save i željezničke pruge Novska–Vinkovci te je bio angažiran na gradnji ranžirne stanice u Vinkovcima i dvostrukoga kolosijeka na pruzi Vinkovci–Novska. Za svoj rad nagrađen je Ordenom rada prvoga reda.

LIT.: S. Uzelac Schwendemann: Leksikon mrtvih. Prilog za proučavanje povijesti brodske Židovske zajednice. Slavonski Brod 2010. – Isti: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011.

WEISS DE POLNA, Aleksandar → WEISS DE POLNA, Jakob

WEISS DE POLNA, Jakob, trgovac (?, 10. VII. 1813 – ?, 4. XI. 1888). U braku s Johannom rođ. Weiss (?, 1817 – ?, 1896) imao je sinove Aleksandra (Šandora) i Emila (Milana) te kćer Juliju. Kao prvi Židov u Hrvatskoj od austr. cara i hrvatsko-ugarskoga kralja Franje Josipa I. ispravom od 19. I. 1874. uzdignut je u plemićki stalež te prezimenu dodao pridjevak »de Polna« u znak priznanja za zasluge koje je stekao kao vijećnik Trgovačke komore i zastupnik grada Zagreba te za njegova uspješna nastojanja u podizanju industrije i trgovine, kao i za njegovo podupiranje javnih institucija. Za njega je Herman Bollé sagradio neobično koncipiranu vilu Weiss u sjev. dijelu Zagreba od koje se do danas sačuvao samo toponim. Njega i suprugu portretirao je 1867. slikar Josip Franjo Mücke. – Sin Aleksandar, poduzetnik (?Zagreb, 8. IV. 1840 – ?Zagreb, 7. IV. 1899) također je bio zagrebački gradski zastupnik i član ravnateljstva, odnosno nadzornih odbora Hrvatske eskomptne banke, Hrvatsko-slavonske zemaljske hipotekarne banke te je s ocem imao udjela u osnutku zagrebačkoga Paromlina 1862. Bio je i unutarnji komorski vijećnik Trgovačkoga odjela Trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu. Nastojao da hrv. proizvodi budu izloženi na međunarodnim gospodarskim izložbama. Nakon prerane smrti na nekim funkcijama naslijedio ga je brat Emil. – Kći Julija ud. Bresslauer (?Zagreb, 12. III. 1843 – ?Zagreb, 18. I. 1936). God. 1907. sastavila je oporuku kojom je velik dio imetka namijenila domu za »samostojeće, siromašne, čestite udovice«, no imetak se do njezine smrti 1936. umanjio, a zatim u ratu nestao. – Sin Emil, poduzetnik i žid. aktivist (Zagreb, 15. X. 1844 – Zagreb, 16. VII. 1933). Bio je jedan od predsjednika zagrebačkoga trg. društva »Merkur« u koje su bili učlanjeni brojni zagrebački trgovci, odnosno imalo je više od 100 članova. 1870-ih zauzimao se za izdavanje samostalnoga stručnoga društvenoga glasila, organiziravši unutar društva i neku vrstu trg. tečaja, na kojemu su se predavale trg. znanosti i knjigovodstvo. Zajedno s → E. Eisnerom sudjelovao je u izgradnji Rudolfove vojarne u Zagrebu, čime je znatno povećao imetak. Bio je član ravnateljstva, odnosno nadzornih odbora Hrvatske eskomptne banke, Hrvatsko-slavonske zemaljske hipotekarne banke, Hrvatsko-slavonske zemaljske centralne štedionice. Također je bio zastupnik duhanskog monopola u Zagrebu, a u Ilici je osnovao prvo i puno godina jedino moderno kupalište »Dianabad«. Osnivač je i začasni predsj. Trgovačkoga doma (1914–26). Poč. XX. st. bio je zagrebački gradski zastupnik (1909). Po ocu je naslijedio plemstvo, a u povodu 70. rođendana 1914. dobio je visoko odlikovanje te je imenovan ugarskim dvorskim savjetnikom. Bio je član Predstojništva ŽOZ i jedan od najvećih prinosnika općinskoga poreza (1915). Zbog oportunističkih gledišta nije bio osobito omiljen u žid. krugovima, pogotovo cionističkima.

LIT.: G. Schwarz: Povijest zagrebačke Židovske općine od osnutka 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970. – I. Mirnik: Obitelj Alexander ili kratka kronika izbrisanog vremena. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 28(1995). – Isti: Julija Bresslauer – nesuđena dobrotvorka. Novi Omanut, 20(2012) 113.

WEISS SADEH, Andrea, lik. pedagoginja (Zagreb, 11. VIII. 1969). Školovala se u Izraelu za lik. pedagoga u neformalnom odgoju. Bavi se prevođenjem s hebrejskoga i engleskoga jezika, slikanjem, pisanjem priča, poezijom te poučavanjem djece iz socijalno ugroženih skupina. God. 2004. osmislila je i osnovala Centar »Staze«, njegove lik. radionice i seminar za žene »Dodir zvjezdane prašine«. Priredila je nekoliko izvedbi. Završila je edukaciju za Osho Art terapeuta u Puni u Indiji (2008) i Neo-Reichion edukaciju u Njemačkoj.

WEISS, Adam, obrtnik (?, 1806 – Zagreb, 26. XII. 1900). Doselio se u Zagreb 1842. te se po dozvoli tadašnjega zagrebačkog nadbiskupa nastanio u Vlaškoj ul., gdje je imao obrt šivanja popluna. Obrt je naslijedila njegova kći Etelka udana za Izidora Kerna (Zagreb, 1896 – logor Jasenovac, 1941), koji je u rujnu 1941. odveden u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28262.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

WEISS, Aleksandar, dermatovenerolog (Zagreb, 1894 – ?). Sin Sigmundov. Medicinski fakultet završio je 1920. u Zagrebu te specijalizirao dermatovenerologiju. Najkasnije od 1931. imao je ordinaciju za kožne, spolne i venerične bolesti u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, ali je ubrzo upućen najprije u Banju Luku pa u Doboj djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. U siječnju 1943. obolio je te je upućen u Zagreb na liječenje. Partizanima se priključio u travnju 1945. te djelovao kao voditelj bakteriološkog laboratorija Vojne oblasti 3. korpusa i ravnatelj Doma zdravlja u Tuzli.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28969. – KŽZ.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

WEISS, Alfred, inženjer (Bod, Rumunjska ili Zagreb, 1891 – logor Jasenovac, 1941). Sin Emilov, suprug Grete (Beč, ? – ? logor, 1942–1945) i otac Evice (Zagreb, 1939 – ?, 1942–1945). U međuratnom razdoblju radio je kao samostalan inženjer u Zagrebu te bio zastupnik tvornice strojeva »Roesmann i Kuhnemann« iz Budimpešte. Po uspostavi NDH sa suprugom i kćeri Evicom preuzeo je žid. znak. Ubrzo je uhićen i deportiran u logor Jasenovac. Za njega je, čini se prekasno, u siječnju 1942. interveniralo mađ. poslanstvo u Zagrebu. Greta i Evica deportirane su u nepoznati logor 1942. ili 1943.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odjek, 29880. – Podaci o ulazniku L. Kriesbacher. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

WEISS, Alfred, službenik i žid. aktivist (Donji Miholjac, 1898 – Osijek, 30. XII. 1987). Za I. svj. rata bio je mobiliziran i ranjen. U međuratnom razdoblju djelovao je kao ekonomski tajnik osiguravajućega društva »Sava« i Assicurazioni Generali u Osijeku, a zbog protudržavnih (ljevičarskih) ideja više je puta uhićivan. God. 1942. deportiran je u Auschwitz, odakle se 1945. vratio u Osijek. U Holokaustu je izgubio cijelu obitelj. Poslije rata se oženio Irmom rođ. Miler, također logorašicom iz Auschwitza. Tijekom 1960-ih u dva mandata bio je predsj. ŽO Osijek.

LIT.: (Nekrolog). Jevrejski pregled, 39(1988) 1/2.

WEISS, Alfred (Fridi), trgovac (? – ?, Izrael, ?). U međuratnom razdoblju bio je trgovac žitaricama u Bjelovaru, a od 1938. bavio se prodajom kamene soli. Po uspostavi NDH izbjegao je s obitelji u Italiju, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. u Švicarsku. Po završetku II. svj. rata vratio se u Bjelovar, potom Sv. Ivan Žabno, odakle se cijela obitelj 1951. iselila u Izrael.

WEISS, Arabela (Vajs), liječnica (Daruvar, 1906 – ?). Po završetku studija medicine u Beču (1931) djelovala je kao liječnica u Sisku. Po uspostavi NDH sa skupinom žid. liječnika u ljeto 1941. poslana je u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa te je radila u bolnici u Bosanskom Novom. God. 1944. priključila se partizanima te do kraja rata djelovala u pozadinskoj bolnici u Drvaru.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u NOR-u. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.