WEINER, Julijana (Julija, Jula), žid. aktivistica (Vukovar, 1898 – logor Metajna, VII. 1941). Kći Emanuelova. Učiteljsku školu završila je u Osijeku 1918. te je djelovala kao učiteljica u Bosanskom Šamcu 1918–20. Pripada krugu oko → B. Steina i ističe se djelovanjem u pedagoškoj sekciji Društva za individualnu psihologiju i u organiziranju »individualnopsihološkog« dječjega vrtića. U međuratnom razdoblju djelovala je u žid. društvenim organizacijama, a ponajviše je radila sa žid. omladinom. Surađivala je u časopisima Napredak i Suvremena škola (1932). Kao članica KPJ od ranih 1930-ih bila je usko partijski povezana s Augustom Cesarcem, Tatjanom Marinić i drugima, a njezin stan služio je kao sigurno boravište za mnoge partijske radnike. Isticala se polit. djelovanjem i među zagrebačkim radništvom. Od jeseni 1940. do uhićenja zajedno s → J. Itaijem i → A. Morenom brinula se o žid. djeci, emigrantima iz Trećega Reicha i drugih zemalja, koje se željelo prebaciti u Palestinu. Uhićena je u ožujku 1941. i predana ustaškoj vlasti, koja ju je internirala u zatvor u Lepoglavi. U srpnju 1941. prebačena je u Zagreb, potom u Gospić te u logor Metajna na Pagu, gdje je stradala potkraj srpnja 1941.

LIT.: Židov, 2(1918) 3. – M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 1–2. Zagreb 1970. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

WEINER, Zdenko, pravnik (Zlín, Češka, 1898 – ?). Doktorirao je 1922. temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je imao odvjetnički ured. God. 1943. priključio se partizanima.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–41. Zagreb 2004.

WEINGRUBER, Harry, poduzetnik (Osijek, 18. II. 1905 – ?). Otac mu se doselio u Osijek iz Budimpešte, majka mu je bila Osječanka. Sa suprugom Giuzom rođ. Libling otac je Erike (Osijek, 1931 – ?). Tijekom 1930-ih zakupio je »Royal kino« u Kapucinskoj ul., a stanovao je u Jägerovoj ul. Promet kina 1939. iznosio je 840 000 din., a za prvo tromjesečje 1941. 230 000 din.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 638. – Telefonski imenik 1941.

WEINREBE, Julije (Julio), inženjer i gospodarstvenik (Sv. Petar Ludbreški, 1894 – Zagreb, 30. XI. 1963). Potomak je jedne od najstarijih ludbreških žid. obitelji. Prema obiteljskoj predaji Weinrebeovi potječu iz njem. Schwarzwalda, a prvi koji se doselio u ludbreški kraj bio je Leopold Weinrebe (Schlaining, Austrija, 1828 – Sv. Petar Ludbreški, ?), koji se 1877. doselio u Sv. Petar zajedno s još deset članova obitelji. J. je vjerojatno jedan od njegovih unuka. Studirao je građevinarstvo ili arhitekturu u Beču, gdje je bio predsj. odbora Potpornoga društva žid. akademičara iz Jugoslavije. U međuratnom razdoblju djelovao je kao građevinski poduzetnik u Zagrebu i vlasnik poduzeća »Union građa« d. d. Po uspostavi NDH zajedno sa suprugom profesoricom Adelom rođ. Ehrmann (?, o. 1909 – Zagreb, 18. II. 1969) prešao na katoličanstvo i preuzeo žid. znak. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat u Zagrebu.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Židov, 4(1920) 11. – M. Dretar: Židovi u ludbreškom kraju. Povijesno demografski prilozi. Ludbreg 2010.

WEINREBE, Zlatko, trgovac (Ludbreg, 2. II. 1896 – Ludbreg, 2. XI. 1967). Potomak je jedne od najstarijih ludbreških žid. obitelji. Sin Salamona (? – 1931) i Ane rođ. Pollak (? – logor Stara Gradiška 1942 –1943), suprug Zore rođ. Benedik (Vojni Križ, 1905 – Ludbreg, 1992) te otac Mire (Ludbreg, 1926 – ?Ludbreg, 1996) i Stanke (Ludbreg, 1933), kasnije supruge → V. Laptera. U međuratnom razdoblju posjedovao je dio obiteljske kuće na Trgu Sv. Trojstva u Ludbregu i trgovinu mješovitom robom, željezom i građevnim materijalom »S. Weinrebe i sin«, koja je 1940. imala 1 311 846 din. prometa. Po uspostavi NDH predao je 165 000 din. i 50 grama zlata Ustaškom stanu u Ludbregu. Zajedno s obitelji uhićen je 21. VII. 1941. u prvom valu uhićenja ludbreških Židova te odveden na Zagrebački zbor. Nakon što je bio privremeno pušten na slobodu, prebjegao je s obitelji na Sušak, a zatim u Crikvenicu, gdje su ih u studenom 1942. tal. okupacijske snage internirale u logor u Kraljevici, a u srpnju 1943. u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. prebacio se na oslobođeni teritorij Korduna. Poslije rata vratio se u Ludbreg, gdje je ponovo vodio trgovinu koja je 1948. nacionalizirana, a 1958. nacionalizirana mu je i ostala imovina. Sa suprugom je do umirovljenja nastavio raditi u trgovačkom poduzeću, koje je preuzelo njihovu imovinu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 624.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Dretar: Povijest doseljavanja Židova u ludbreški kraj. Ha-kol, 2007, 102. – Isti: Svjedočenje Stanke Lapter rođ. Weinrebe. Ibid., 2009, 110. – Isti: Židovi u ludbreškom kraju. Povijesno demografski prilozi. Ludbreg 2010.

WEINSTEIN, Jakob, poduzetnik (Obritsberg, Austrija, 1892 – ?). U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj tvrtke »Nihag« d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak. Na nepoznat način preživio je rat.

IZV.: KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2 Zagreb 2004.

WEINTRAUB, Regina, dobrotvorka (? – ?). Oporučno je 1950-ih Domu zaklade »Lavoslava Schwarza« na Bukovačkoj cesti u Zagrebu ostavila svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu vrijednu više milijuna din.

LIT.: Spomenica povodom 50-godišnjice Doma staraca Saveza Jevrejskih opština Jugoslavije (Zaklade Lavoslava Švarca) u Zagrebu, 1910–1960. Beograd–Zagreb 1960.

WEINTRAUB, Sigmund (Žiga), kantor (?, 1855 – Zagreb, 19. I. 1927). Bio je kantor u ŽOZ (1885–1925), član Glavnoga odbora Saveza kantora u Kraljevini SHS te angažiran u mnogim aktivnostima ŽOZ (među ostalim kao šohet).

LIT.: Židov, 11(1927) 3.

WEISER, Enrik (Henrik), fotograf (Trst, ? – Split 1934). Od 1901. vodio je fotografsku radnju u Splitu. U mjesečniku Duje Balavac u kolovozu 1908. oglasio je da izrađuje fotografije po najpovoljnijem sustavu, brzo i jeftino u atelijeru u ul. Starog Sudišta. Za I. svj. rata vjerojatno je bio mobiliziran jer nakon 1914. u atelijeru radio sin Rudolf, koji je 1934. atelijer registrirao na svoje ime. Uskoro ga je zatvorio i radio kod Dragutina Stühlera do 1941, a za II. svj. rata preuzeo je Sinobadovu radnju na splitskoj obali. Zbog problema s vidom napustio je fotografsko zvanje i otišao raditi u brodogradilište. – Enrikovi fotografski uradci tipični su za secesijsko razdoblje – vrlo dekorativne vinjete na poleđinama i tiskani okviri na kartonima koje je dao tiskati negdje u europskim prijestolnicama. Fotografije su bile umetnute u papirnate vrećice s otiskom poduzeća i sve skupa umetnuto u pismovnu papirnatu vrećicu s otiskom (logom) fotografske radnje s adresom u Šubićevoj ul. Izrađivao je portrete svojih sugrađana, grupne fotografije, fotografirao društvena zbivanja od svečanosti, plesova, kazališnih predstava do kupača.

LIT.: D. Kečkemet: Fotografija u Splitu 1859–1990. Split 2004.

WEISER, Izidor, trgovac (Čakovec, 21. V. 1863 – Zagreb, 2. VI. 1941). Počeo je kao siromašni trgovac pokućarac, a potom se preselio u Zagreb, gdje je otvorio trgovinu kolonijalnom robom u Bogovićevoj ul. Bio je povjerenik Trgovačke komore za procjenu štete u slučajevima požara. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i ubrzo umro u vlastitom domu. – Sin Izidor, trgovac (Zagreb, 1892 – logor Jasenovac, 1942). U međuratnom razdoblju djelovao je kao trgovac celofanom u Zagrebu. Iako je bio u mješovitom braku, morao je preuzeti žid. znak, a poč. 1942. bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, PRZV, Opći spisi, sv. 6–22, k. br. 8240 Pr./1915, br. 9959. – KŽZ. – Podaci o ulazniku D. Suvin. – ŽOZ, Knjiga umrlih.