WEINREBE, Zlatko, trgovac (Ludbreg, 2. II. 1896 – Ludbreg, 2. XI. 1967). Potomak je jedne od najstarijih ludbreških žid. obitelji. Sin Salamona (? – 1931) i Ane rođ. Pollak (? – logor Stara Gradiška 1942 –1943), suprug Zore rođ. Benedik (Vojni Križ, 1905 – Ludbreg, 1992) te otac Mire (Ludbreg, 1926 – ?Ludbreg, 1996) i Stanke (Ludbreg, 1933), kasnije supruge → V. Laptera. U međuratnom razdoblju posjedovao je dio obiteljske kuće na Trgu Sv. Trojstva u Ludbregu i trgovinu mješovitom robom, željezom i građevnim materijalom »S. Weinrebe i sin«, koja je 1940. imala 1 311 846 din. prometa. Po uspostavi NDH predao je 165 000 din. i 50 grama zlata Ustaškom stanu u Ludbregu. Zajedno s obitelji uhićen je 21. VII. 1941. u prvom valu uhićenja ludbreških Židova te odveden na Zagrebački zbor. Nakon što je bio privremeno pušten na slobodu, prebjegao je s obitelji na Sušak, a zatim u Crikvenicu, gdje su ih u studenom 1942. tal. okupacijske snage internirale u logor u Kraljevici, a u srpnju 1943. u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. prebacio se na oslobođeni teritorij Korduna. Poslije rata vratio se u Ludbreg, gdje je ponovo vodio trgovinu koja je 1948. nacionalizirana, a 1958. nacionalizirana mu je i ostala imovina. Sa suprugom je do umirovljenja nastavio raditi u trgovačkom poduzeću, koje je preuzelo njihovu imovinu.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 624.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Dretar: Povijest doseljavanja Židova u ludbreški kraj. Ha-kol, 2007, 102. – Isti: Svjedočenje Stanke Lapter rođ. Weinrebe. Ibid., 2009, 110. – Isti: Židovi u ludbreškom kraju. Povijesno demografski prilozi. Ludbreg 2010.