VOJKOVIĆ, Franjo, posebnik (Generalski Stol, 1899 – ?). Sin Vojka Vojkovića i Etelke, brat Terezije Satler. Otac mu je bio istaknuti pravaš zahvaljujući čemu je po uspostavi NDH bio oslobođen od nošenja žid. znaka. Preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27474.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

VOJTIC, Igor, veterinar (Varaždin, 20. IX. 1954). Sin Borisa Woititza i Marije. Maturirao je na gimnaziji u Varaždinu. Diplomirao je 1979. i magistrirao 1986. na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu tezom Optimalno vrijeme za umjetno osjemenivanje krava veće proizvodnje mlijeka na području Pomurja. Po završetku školovanja, preselio se u Sloveniju (Murska Sobota, Maribor) te na Veterinarskom fakultetu u Ljubljani doktorirao 1991. tezom Intenzivnost rasti in kakovost semena mladih lisastih bikov po performance testu. God. 1987–2002. bio je predstojnik Centra za biotehnološka istraživanja Veterinarske bolnice Maribor i zatim ravnatelj Ureda Veterinarske uprave Republike Slovenije za mariborsku i korušku regiju. Na Fakultetu za poljoprivredu i biosistemske znanosti Sveučilišta u Mariboru od 2007. je izvanredni profesor za stočarstvo, a znanstveno djeluje u mnogobrojnim međunarodnim organizacijama na području biokemije, fiziologije i patologije hranidbe domaćih životinja. Član je Upravnoga odbora Židovske zajednice Slovenije.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

VOLNER, Dragan, agronom (Novigrad Podravski, 7. VIII. 1948). Sin Zdenka Wollnera i Ankice rođ. Fuks, unuk → V. Wollnera. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Našicama, diplomirao je na Poljoprivredno-prehrambeno tehnološkom fakultetu u Osijeku 1972. te do 1986. radio kao tehnolog u Našičkom ribnjačarstvu. Od 1987. zaposlen je u Poljoprivrednom poduzeću »Osilovac« u Feričancima kao gl. tehnolog za stočarstvo i ribarstvo. Nakon umirovljenja radi ribolovno-gospodarsku osnovu za ribičko društvo »Šaran« u Našicama i honorarno u Ribnjačarstvu »Grudnjak« u Zdencima. Od 1997. sudjeluje u radu Gradskoga poglavarstva Grada Našica kao nestranački član, a 1998–2002. kao član Socijaldemokratske partije (SDP) ogranak Našice postaje član Županijskoga odbora SDP Osječko-baranjske županije. U braku s Helenom rođ. Sabo (Ljeskovica, 2. VIII. 1947) otac je Matije i Hrvoja. – Sin Matija, inženjer šumarstva (Našice, 13. I. 1975). U Našicama je završio Prirodoslovno-matematičku gimnaziju, a 2000. diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija bavio se društvenim radom u različitim studentskim udrugama i organizacijom studentskih zbivanja, pisao za Studentski list te bio predsj. i osnivač Studentske organizacije Šumarskoga fakulteta. Zapošljava se kao pripravnik 2000. u Hrvatskim šumama, a 2002. dobiva posao voditelja gospodarske jedinice u Nacionalnom parku »Plitvička jezera«. Tijekom rada na Plitvicama bavi se stručnim i znanstvenim radom na polju šumarstva, zaštitom prirode, uvođenjem turizma u šumske ekosustave, mnogobrojnim stručnim vođenjima. God. 2007. zapošljava se u Šumarskoj savjetodavnoj službi (ŠSS) kao revirnik, gdje je te godine imenovan voditeljem Podružnice ŠSS za Karlovačku županiju. Tijekom rada u ŠSS unapređuje rad sa šumoposjednicima te korištenjem Fonda općekorisnih funkcija šuma unapređuje i šume šumoposjednika, uvodi kulture crnog oraha na Kordunu te radi na otvaranju šuma šumoposjednika pomažući izgradnji mnogih šumskih cesta. Ukidanjem Šumarske savjetodavne službe 2011. prelazi u Hrvatske šume d. o. o. na radno mjesto stručnoga savjetnika za šume šumoposjednika. Sa suprugom Vanesom rođ. Pavlić iz Đurđenovca, koja je diplomirala hrvatsku kulturu i sociologiju na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, otac je Hane (Našice, 2001), Noe (Karlovac, 2007) i Jakova (Karlovac, 2014). – Sin Hrvoje, povjesničar (Našice, 24. VII. 1976). Završio je osnovnu i srednju školu u Našicama, a 1995. upisao studij povijesti i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je 2001. diplomirao, 2007. magistrirao tezom S. H. Gutmann d. d. u industriji međuratne Jugoslavije i razvoj Belišća, a 2011. doktorirao disertacijom Društveni i politički razvoj Našica i okolice 1945.–1956. Radio je kao nastavnik u osnovnoj školi u Magadenovcu 2001. i srednjoj školi u Našicama 2002–08. Od 2008. zaposlen je kao asistent na Katedri za prirodoslovlje i matematiku Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Osijeku. Aktivan je član ŽO Osijek. Bavi se ekonomskom i društvenom poviješću međuratne Hrvatske, II. svj. ratom i uspostavom revolucionarne vlasti KPJ (KPH) u Slavoniji, planskom privredom, odnosom prema vjerskim zajednicama i nacionalnim manjinama te poviješću Židova u Slavoniji. Sa suprugom Gabrielom rođ. Matić, rodom iz Gundinaca, magistricom primarnoga obrazovanja, otac je Šimuna (Osijek, 2012) i Andrije (Osijek, 2015).

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

VOLNER, Ivan, glazbenik (Zagreb, 1924 – Hrvatska Dubica, V/VI. 1944). Sin Gustavov. Po uspostavi NDH s ocem, majkom Margitom i sestrom Mirom preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. U nepoznato doba deportiran je u jasenovački logor Ciglanu, gdje je postao grupnik (poslovođa) logoraške građevinske skupine. Svirao je harmoniku te je postao član logorskoga orkestra. Ustaše su ga jednom prilikom, bez znanja i odobrenja komande logora, odvele u Dubicu da im svira. Kad im njegove glazb. usluge više nisu bile potrebne, ubili su ga, a u logor javili da je stradao prilikom pokušaja bijega. Otac i majka deportirani su u Auschwitz, sudbina sestre nije poznata.

IZV.: KŽZ.

LIT.: Sećanja Jevreja na logor Jasenovac. Beograd 1972. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

VOLNER, Zdenko, veterinar i farmakolog (Rijeka, 10. III. 1947). Sin Dragana i Lujze. Osnovnu školu i gimnaziju polazio je u Zagrebu, gdje je diplomirao na Veterinarskom fakultetu 1972, magistrirao 1977. te specijalizirao kliničku farmakologiju 1981. obranom radnje Interakcija lijekova s posebnim osvrtom na međudjelovanje antimikrobnih lijekova. Doktorirao je farmaceutske znanosti 1985. na Sveučilištu u Ljubljani tezom Utjecaj nekih lijekova na promjenu kinetike tubularne ekskrecije benzilpenicilina. Bio je suradnik u različitim istraživačkim projektima te sudionik brojnih znanstvenih i stručnih skupova u državi i inozemstvu. Usavršavao se u Pragu (1981) i Nijmegenu (1983). Radio je u Odjelu za kontrolu lijekova Hrvatskoga veterinarskog instituta, osobito na istraživanju antimikrobnih lijekova. Od 2004. profesor je Visoke zdravstvene škole u Zagrebu. S područja mikrobiologije i antimikrobnih lijekova u domaćim i stranim časopisima objavio je više znanstvenih radova i stručnih radova te udžbenika. Utemeljitelj je i predsj. Hrvatsko-španjolskoga društva prijateljstva. Za prinos razvoju hrvatsko-španj. odnosa odlikovao ga je španj. kralj 2004. odličjem Križ časnika za civilne zasluge. Bio je i potpredsjednik Hrvatsko-slovenskoga društva prijateljstva.

DJELA: Opća bakteriologija i imunologija s osnovama epidemiologije za medicinske škole. Zagreb 1993. – Opća medicinska mikrobiologija s epidemiologijom i imunologijom, za zdravstvene škole. Zagreb 2000. – Opća medicinska mikrobiologija i imunologija, udžbenik Visoke zdravstvene škole (suautor). Zagreb 2005. – Medicinska bakteriologija, biologija i parazitologija, udžbenik za zanimanje medicinska sestra / tehničar opće njege (3. razred) i zdravstvena zanimanja. Zagreb 2014.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: Volner, Zdenko. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994.

VOLTERRA, Angiolo (? – ?Dubrovnik, nakon 1769). Doselio se u Dubrovnik s obitelji 1740. God. 1756. živio s obitelji od šest članova izvan geta, u gornjemu dijelu današnje Žudioske ul. (gdje je živio i 1769), u kući za godišnju najamninu od 24 dukata. Po popisu iz 1769. bio je glava obitelji od pet članova, tri muškarca i dvije žene. Vršio je službu šoheta.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

VOLTERRA, Benedikt, obrtnik (? – ?). Doselio se u Dubrovnik s obitelji 1748. te se ondje oženio i radio kao krojač. God. 1782. živio je sa suprugom izvan geta, u današnjoj Zamanjinoj ul., za godišnju najamninu od 65 dukata. Čini se da se tih godina odselio s obitelji u Rim.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

VRANČIĆ, Gizela (Giza) (Gabčíkovo, Bratislava, 21. VII. 1895 – Auschwitz, ?). Kći ludbreškog rabina → Josipa Leopolda Deutscha i supruga Ljudevita Vrančića, Hrvata katolika, ravnatelja banke i štedionice u Ludbregu. Suprug je 1943. bio uhićen i nekoliko mjeseci zatočen u Jasenovcu, a Gizela je, unatoč mješovitomu braku, deportirana u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 624.

LIT.: T. Žugić i M. Milić: Jugosloveni u koncentracionom logoru Aušvic 1941–1945. Beograd 1989. – http://www.ushmm. org/remembrance/survivoraffairs/meet/detail.php?content =klayman, pristupljeno 8. V. 2013.

VRANIĆ, Mladen, internist i dijabetolog (Zagreb, 3. IV. 1930). Sin matematičara → Vladimira i Ane rođ Berger. Obitelj je 1918. promijenila prezime Schwarz u Vranić, a 1924. prešla na evangeličku vjeru. Po uspostavi NDH s roditeljima je 1941. prebjegao u Crikvenicu te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. s obitelji je prebačen u partizanskom zbjegu na Vis i potom u Taranto, gdje je nastavio pohađati gimnaziju započetu u Zagrebu. God. 1955. diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je pohađao poslijediplomski studij u Zavodu za fiziologiju Medicinskoga fakulteta te 1962. doktorirao tezom Neke modifikacije u funkciji i nastajanju Langerhansovih otočića u životinjama s normalnim i atrofičnim egzokrinim pankreasom. God. 1963–65. usavršavao se na Sveučilištu u Torontu, gdje je 1965–68. bio docent za predmet fiziologija, 1968–72. izvanredni profesor fiziologije, a od 1972. redoviti. Od 1977. član je Odjela za endokrinologiju i metabolizam Klinike za internu medicinu, a od 1978. profesor Interne medicine Sveučilišta u Torontu, gdje je 1991–95. bio pročelnik Katedre za fiziologiju. Od 1987. je gostujući profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Bavi se uporabom evaluacijske metodologije obilježivača kod mjerenja metabolizma glukoze izvan stanja ravnoteže i ulogom hormona i metabolizma u regulaciji metaboličkih protoka u fiziologiji i dijabetesu te izvanpankreatičnim glukagonom. Izumitelj je patenta 2009 (s Jessicom Jue i Suadom Efendićem) Antagonisti somastostatinskih receptora i kontrola glukoze ili hipoglikemija. God. 1973–78. bio je član Instituta za biomedicinsku elektroniku i inženjerstvo Sveučilišta u Torontu, 1976–77. pozvani profesor na Sveučilištu u Ženevi, 1986. gostujući istraživač na Merton college Sveučilišta Oxford, a 1973–2005. član Instituta za medicinske znanosti Sveučilišta u Torontu. Bio je predsj. MRC Site Visit Program Grants (1988–89), Grants Comitee Canadian Diabets Association (1985–88) i Life Sciences Panel na Sveučilištu u Torontu (1974–76). Član je National Institute of Health Research Reserve (1991–2001), National Comitee or Research Review American Diabetes Association (1990–93), Juvenile Diabetes Foundation International (1984 –89), Research Council Canadian Diabetes Association (1985–88), Life Sciences Review Panel Sveučilišta u Torontu (1984–85), Project Site Visitor u Washingtonu (1984), Grants Comitee, Medical Research Council of Canada (1982–83), Grants Comitee, Canadian Institute of Health Research (1999–2002), Grants Comitee, Canadian Diabetes Association (1981–84). Također je bio član Povjerenstva za izdavaštvo, Sekcije za endokrinologiju Američkoga društva za fiziologiju (1981–82), Povjerenstva za znanstvenu politiku Vijeća Kanadske federacije bioloških društava (1980–84) te predstavnik za znanstvenu politiku Kanadskoga društva za fiziologiju (1980–81). Počasni je član Svjetskoga zbora hrvatskih liječnika (1994) i Turskoga društva za dijabetes (1995), počasni predsj. Almae Matris Croaticae Alumni u Torontu (2005) i International Academy of Sportology (2010). Od 1997. dopisni je član HAZU i član Royal Society of Canada, a od 2009. član Kanadske akademije medicinskih znanosti. Stekao je počasni doktorat znanosti Sveučilišta u Saskatchewanu (2011) i Sveučilišta u Torontu (2011) te počasni doktorat iz medicine Karolinska Institute Medical Faculty (1992). Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja (Officer of the Order of Canada 2010, laureat Kanadske medicinske kuće slavnih 2009, Nagrade za životno djelo za zasluge za promicanje istraživanja dijabetesa i doprinos kanadskoj dijabetologiji Canadian Diabetes Association 2007, Priznanje Hrvatskoga liječničkoga zbora za razvoj medicinske znanosti i zdravstva u Hrvatskoj 2000, Priznanje za izniman doprinos Juvenile Diabetes Foundation iz Kanade 1994. i dr.) Član je uredništva časopisa American Journal of Physiology (1976–89), Canadian Journal of Physiology and Pharmacology (1976–82), Metabolism (1976–82), Croatian Medical Journal (od 1995). Član je mnogobrojnih povjerenstava zaduženih za pitanja istraživačkoga i nastavnoga rada. Autor je znanstvenih i stručnih radova i poglavlja u knjigama. S prvom suprugom Magdom ima kćer Ivu, a sa drugom suprugom Lindom Margaret Swallow otac je Claire i Anne.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29169. – Osobni podaci ulaznika.

LIT.: Vranić, Mladen. Hrvatska enciklopedija, 11. Zagreb 2009. – Mladen Vranić, doctor honoris causa. Zagreb 2011.

VRANIĆ, Vladimir (Schwarz), matematičar (Zagreb, 10. XI. 1896 – Zagreb, 3. VIII. 1976). Sin Ignaca Schwartza i Line rođ. Pulzer. Njegov djed po ocu Jonathan Schwarz, trgovac, doselio se o. 1850. iz Schlaininga u Koprivnicu, gdje je umro 1911. Djed po ocu je → L. Pulzer. S Anom rođ. Berger otac je → Mladena. Studij matematike završio je u Zagrebu, promoviran je u doktora matematičkih znanosti 1920, habilitirao je 1924. te postao privatni docent na Tehničkoj visokoj školi. Prezime mijenja 1918. u Vranić, a 1924. prelazi na evangeličku vjeru. Do 1935. predavao je na Tehničkom fakultetu, a potom je honorarni nastavnik na Ekonomsko-komercijalnoj školi u Zagrebu. Usporedno je bio zaposlen na I. realnoj gimnaziji u Zagrebu, a od 1931. je prokurist, predstojnik Odjela za osiguranje života i gl. matematičar aktuar te podravnatelj Jadranskoga osiguravajućeg društva. 1930-ih je surađivao s Advokatskom komorom u Zagrebu te je na skupštini te komore 1930. kao sveučilišni docent i vještak za osiguranje iznio svoje stručno mišljenje o prijedlogu Pravilnika za mirovinski fond odvjetnika. Po uspostavi NDH, dekretom rektora Sveučilišta, odlukom Ministarstva prosvjete, razriješen je dužnosti. Zatražio je 23. V. 1941. arijska prava navodeći u molbi da mu je djed po ocu ubilježen u popis zavičajnika grada Koprivnice iz 1875, te da mu je djed po majci u prosincu 1861. izabran građaninom Zagreba za zasluge koje je stekao promičući interese grada. Po nalogu iz Ureda poglavnika (upućenog na ruke Eugena Kvaternika u RUR) 31. XII. 1941. izuzet je od mjera protiv Židova »s obzirom na činjenicu da će mu možda biti podijeljene dozvole boravka i rada«. Otac mu je u siječnju 1942. odveden iz Zagreba i ubijen u logoru Jasenovac, a on je s obitelji prebjegao u Crikvenicu te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. U siječnju 1944. u partizanskom je zbjegu prebačen u Bari, a u Rimu je radio dva mjeseca kao gl. matematičar Jadranskoga osiguravajućega društva. U listopadu 1944. priključio se partizanima djelujući u ZAVNOH i kao gimnazijski profesor u Drnišu. Nakon povratka u Zagreb imenovan je docentom na Ekonomsko-komercijalnoj školi (danas Ekonomski fakultet), a od 1947. je izvanredni profesor. Istodobno je honorarni nastavnik na Geodetskom odsjeku Tehničkoga fakulteta te na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu za predmet Teorija vjerojatnosti i statistika. God. 1953. izabran je za redovitoga profesora. Bio je dekan (1951/52) i prodekan (1952/53) Ekonomskoga fakulteta. God. 1954. prešao je na Tehnički fakultet, a kad se taj fakultet 1956. razdvojio, postao je profesor na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu, na kojem je bio dekan (1957/58) i prodekan (1958/59). Od 1962. profesor je Građevinskoga fakulteta. Bio je član Upravnoga odbora Jugoslavenskoga statističkoga društva u Beogradu i Nadzornoga odbora Društva matematičara i fizičara Jugoslavije. Bio je predstojnik Odjela za statističku i numeričku analizu Instituta za matematiku u Zagrebu te predstojnik Elektronskoga numeričkoga centra Instituta za matematiku (1967) i savjetnik Instituta »Ruđer Bošković« (1968). Posmrtno mu je objavljena knjižica Osiguranje života (1979), koju je napisao s → M. Grossmannom. Zaslužan je za razvijanje numeričke matematike, sve veću primjenu računa vjerojatnosti te za uvođenje kompjutorske tehnike u Hrvatskoj. Od 1956. direktor je Centra za numerička istraživanja JAZU, a od 1963. dopisni član JAZU (danas HAZU). Uz druge nagrade, Nagradu za životno djelo dobio 1969. god., a Nagradu grada Zagreba 1973. – Brat Miroslav, pravnik i žid. aktivist (?, o. 1890 – na Velebitu, 22. VIII. 1940). Diplomirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1921. Odvjetnikom je imenovan 1923. Od osnutka Advokatske komore u Zagrebu (1929) bio je njezin odbornik (1932) i blagajnik. Također je bio član uprave Glazbenoga zavoda i Zavoda za proučavanje narodnoga gospodarstva. Imao je odvjetnički ured u Gundulićevoj ul. u Zagrebu. Pisao je u Mjesečniku pravničkoga društva u Zagrebu. Bio je branitelj u polit. procesima protiv hrv. političkih optuženika (od procesa Soldin-Hranilović pa do čuvenoga kerestinačkoga procesa). Zastupao je Advokatsku komoru Zagreb na skupštini Saveza Advokatskih komora Kraljevine Jugoslavije u Splitu 1935. Bio je i planinar. U žid. zajednici bio je 1920-ih član Društva asimilanata »Narodni rad«. Zajedno sa suprugom poginuo je u zrakoplovnoj nesreći. Njegovu pisarnu preuzeo je odvjetnik Josip Vizner.

DJELA: Moderni problemi analize. Zagreb 1924. – O nomografiji. Zagreb 1926. – Ueber Reihen absoluter Cosinuse. Zagreb 1926. – O izvođenju formula sferne trigonometrije s pomoću stereografske projekcije. Zagreb 1927. – O grafičkom rješavanju jednadžbe trećeg stepena. Zagreb 1929. – Nomogramm der allgemeinen Gleichung dritten Grades, 1–2. Berlin 1930. – Politička aritmetika. Zagreb 1940. – Osnovi više matematike. Zagreb 1949. – Privredna matematika. Zagreb 1949. – Matematika za ekonomiste, 1–2. Zagreb 1954. – Vjerojatnost i statistika. Zagreb 1958. – Statističke metode. Zagreb 1960. – O liku današnjeg matematičara. Zagreb 1956. – Statističke metode. Zagreb 1960. – Contribution to a statistical theory of Croato-Serbian (suautor V. Matković). Zagreb 1968. – Osiguranje života. Matematski i medicinski osnovi (suautor M. Grossmann). Zagreb 1979.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28642, 29169. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: (Nekrolog). Odvjetnik, 14(1940). – G. Schwarz: Povijest zagrebačke Židovske općine od osnutka 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970. – Vranić, Vladimir. Hrvatska enciklopedija, 11. Zagreb 2009.