VRANIĆ, Vladimir (Schwarz), matematičar (Zagreb, 10. XI. 1896 – Zagreb, 3. VIII. 1976). Sin Ignaca Schwartza i Line rođ. Pulzer. Njegov djed po ocu Jonathan Schwarz, trgovac, doselio se o. 1850. iz Schlaininga u Koprivnicu, gdje je umro 1911. Djed po ocu je → L. Pulzer. S Anom rođ. Berger otac je → Mladena. Studij matematike završio je u Zagrebu, promoviran je u doktora matematičkih znanosti 1920, habilitirao je 1924. te postao privatni docent na Tehničkoj visokoj školi. Prezime mijenja 1918. u Vranić, a 1924. prelazi na evangeličku vjeru. Do 1935. predavao je na Tehničkom fakultetu, a potom je honorarni nastavnik na Ekonomsko-komercijalnoj školi u Zagrebu. Usporedno je bio zaposlen na I. realnoj gimnaziji u Zagrebu, a od 1931. je prokurist, predstojnik Odjela za osiguranje života i gl. matematičar aktuar te podravnatelj Jadranskoga osiguravajućeg društva. 1930-ih je surađivao s Advokatskom komorom u Zagrebu te je na skupštini te komore 1930. kao sveučilišni docent i vještak za osiguranje iznio svoje stručno mišljenje o prijedlogu Pravilnika za mirovinski fond odvjetnika. Po uspostavi NDH, dekretom rektora Sveučilišta, odlukom Ministarstva prosvjete, razriješen je dužnosti. Zatražio je 23. V. 1941. arijska prava navodeći u molbi da mu je djed po ocu ubilježen u popis zavičajnika grada Koprivnice iz 1875, te da mu je djed po majci u prosincu 1861. izabran građaninom Zagreba za zasluge koje je stekao promičući interese grada. Po nalogu iz Ureda poglavnika (upućenog na ruke Eugena Kvaternika u RUR) 31. XII. 1941. izuzet je od mjera protiv Židova »s obzirom na činjenicu da će mu možda biti podijeljene dozvole boravka i rada«. Otac mu je u siječnju 1942. odveden iz Zagreba i ubijen u logoru Jasenovac, a on je s obitelji prebjegao u Crikvenicu te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. U siječnju 1944. u partizanskom je zbjegu prebačen u Bari, a u Rimu je radio dva mjeseca kao gl. matematičar Jadranskoga osiguravajućega društva. U listopadu 1944. priključio se partizanima djelujući u ZAVNOH i kao gimnazijski profesor u Drnišu. Nakon povratka u Zagreb imenovan je docentom na Ekonomsko-komercijalnoj školi (danas Ekonomski fakultet), a od 1947. je izvanredni profesor. Istodobno je honorarni nastavnik na Geodetskom odsjeku Tehničkoga fakulteta te na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu za predmet Teorija vjerojatnosti i statistika. God. 1953. izabran je za redovitoga profesora. Bio je dekan (1951/52) i prodekan (1952/53) Ekonomskoga fakulteta. God. 1954. prešao je na Tehnički fakultet, a kad se taj fakultet 1956. razdvojio, postao je profesor na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu, na kojem je bio dekan (1957/58) i prodekan (1958/59). Od 1962. profesor je Građevinskoga fakulteta. Bio je član Upravnoga odbora Jugoslavenskoga statističkoga društva u Beogradu i Nadzornoga odbora Društva matematičara i fizičara Jugoslavije. Bio je predstojnik Odjela za statističku i numeričku analizu Instituta za matematiku u Zagrebu te predstojnik Elektronskoga numeričkoga centra Instituta za matematiku (1967) i savjetnik Instituta »Ruđer Bošković« (1968). Posmrtno mu je objavljena knjižica Osiguranje života (1979), koju je napisao s → M. Grossmannom. Zaslužan je za razvijanje numeričke matematike, sve veću primjenu računa vjerojatnosti te za uvođenje kompjutorske tehnike u Hrvatskoj. Od 1956. direktor je Centra za numerička istraživanja JAZU, a od 1963. dopisni član JAZU (danas HAZU). Uz druge nagrade, Nagradu za životno djelo dobio 1969. god., a Nagradu grada Zagreba 1973. – Brat Miroslav, pravnik i žid. aktivist (?, o. 1890 – na Velebitu, 22. VIII. 1940). Diplomirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1921. Odvjetnikom je imenovan 1923. Od osnutka Advokatske komore u Zagrebu (1929) bio je njezin odbornik (1932) i blagajnik. Također je bio član uprave Glazbenoga zavoda i Zavoda za proučavanje narodnoga gospodarstva. Imao je odvjetnički ured u Gundulićevoj ul. u Zagrebu. Pisao je u Mjesečniku pravničkoga društva u Zagrebu. Bio je branitelj u polit. procesima protiv hrv. političkih optuženika (od procesa Soldin-Hranilović pa do čuvenoga kerestinačkoga procesa). Zastupao je Advokatsku komoru Zagreb na skupštini Saveza Advokatskih komora Kraljevine Jugoslavije u Splitu 1935. Bio je i planinar. U žid. zajednici bio je 1920-ih član Društva asimilanata »Narodni rad«. Zajedno sa suprugom poginuo je u zrakoplovnoj nesreći. Njegovu pisarnu preuzeo je odvjetnik Josip Vizner.
DJELA: Moderni problemi analize. Zagreb 1924. – O nomografiji. Zagreb 1926. – Ueber Reihen absoluter Cosinuse. Zagreb 1926. – O izvođenju formula sferne trigonometrije s pomoću stereografske projekcije. Zagreb 1927. – O grafičkom rješavanju jednadžbe trećeg stepena. Zagreb 1929. – Nomogramm der allgemeinen Gleichung dritten Grades, 1–2. Berlin 1930. – Politička aritmetika. Zagreb 1940. – Osnovi više matematike. Zagreb 1949. – Privredna matematika. Zagreb 1949. – Matematika za ekonomiste, 1–2. Zagreb 1954. – Vjerojatnost i statistika. Zagreb 1958. – Statističke metode. Zagreb 1960. – O liku današnjeg matematičara. Zagreb 1956. – Statističke metode. Zagreb 1960. – Contribution to a statistical theory of Croato-Serbian (suautor V. Matković). Zagreb 1968. – Osiguranje života. Matematski i medicinski osnovi (suautor M. Grossmann). Zagreb 1979.
IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28642, 29169. – Podaci o ulazniku B. Polić.
LIT.: (Nekrolog). Odvjetnik, 14(1940). – G. Schwarz: Povijest zagrebačke Židovske općine od osnutka 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970. – Vranić, Vladimir. Hrvatska enciklopedija, 11. Zagreb 2009.