BLÜHWEISS, Hugo, gospodarstvenik (Varaždin, 1893 – Auschwitz, 1944). Sin Rudolfov. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik tvornice sapuna »Zora« u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Zorom rođ. Kastl, majkom Gizelom i kćeri preuzeo je žid. znak. Zatražio je arijska prava, a u prosincu 1941. dobio privremenu dozvolu za slobodno kretanje. Supruga je prešla na katoličanstvo te je cijela obitelj prebjegla u Hrvatsko primorje, gdje je bila internirana u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. ostali su na Rabu te su ih njem. trupe po iskrcavanju na otok u ožujku 1944. uhitile i preko Rijeke i Trsta deportirale u Auschwitz, gdje su svi stradali.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28523. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLÜHWEISS, Julio, trgovac (Varaždin, 21. III. 1887 – logor Jasenovac, 1941). Sin Josipov. U međuratnom razdoblju vlasnik trgovine pletenina na Kvaternikovu trgu u Zagrebu. U braku s Gizelom rođ. Schreiber, otac Josipa (?, 1920) i Dragice (?, 1924). Po uspostavi NDH uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. Zagreb 2004.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLÜHWEISS, Otto (Blivajs; Oto, Oton, Ottone), poduzetnik (Vukovje kraj Bjelovara, 1889 – ?logor Danica, 1941). Sin Mavrov. God. 1911. zaposlen je kao namještenik kod veletrgovca Milana Kremsira na Sušaku, gdje je talijanizirao ime u Ottone. Za I. svj. rata obogatio se kao ratni profiter, ali je sav novac izgubio na kocki i burzi. Zbog dvaju članaka u Novom listu (1924) pod naslovom Država bezakonja, podmetnuta mu je carinska afera te je osuđen na godinu dana zatvora. U nepoznato doba preselio se u Zvonimirovu ul. u Zagrebu. U braku s → Klementinom Švarc-Požgaj imao je sina → A. Blivajsa. Po uspostavi NDH, u drugom braku s Elizabetom rođ. Rausnitz, preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Prema obiteljskoj priči, živeći u susjedstvu ustaške kasarne u Zvonimirovoj ul. svakodnevno je prkosno šetao ispred nje sa žid. znakom. Iako je tri puta bio uhićen, bivša supruga ga je uspijevala osloboditi na temelju tel. pozivâ Josipa Rukavine. Četvrti put poziv je stigao prekasno. Obitelj je obaviještena da je odveden u logor Danicu, nakon čega mu se gubi trag. – Brat Lolo, gospodarstvenik (?Vukovje kraj Bjelovara, o. 1890 – Zagreb, 1941). Sa suprugom Cecilijom rođ. Pick bio je suvlasnik kavane »Astoria« u Draškovićevoj ul. u Zagrebu i suvlasnik tvornice ulja »Zvijezda«. Uloženi kapital u kavani 1941. imao je i Hermann Hinko Blühweiss. Po uspostavi NDH sa suprugom je zamoljen da se odrekne imovine i pokloni je NDH u zamjenu za svoj i život svoje supruge. Nakon što je to učinio, sljedeće noći je ubijen u zatvoru na tadašnjem Trgu N (danas Trg žrtava fašizma).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27902. – KŽZ. – Podaci o ulazniku V. Blivajs.

LIT.: I. Lukežić: Židovi na Sušaku. Sušačka revija, 7(1999) 26/27. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLUM, David, trgovac i žid. aktivist (Velké Meziřičí, Češka, 1798 – Zagreb, 30. X. 1855). Baveći se trgovinom, stekao je znatno bogatstvo te je 1840-ih bio prinosnik s najviše poreza ŽOZ. Kao njegov predsj. (1833–38, 1843–44. i 1847–53) sudjelovao u borbi hrv. Židova za priznanje građanskih prava. U jeku napadaja zagrebačkih trgovaca na Židove putovao je 1838. u Budim s molbom Ugarskoj dvorskoj kancelariji da razmotri slučaj i zaštiti ih. Iduće god. sudjelovao je u inicijativi zagrebačke i varaždinske općine, koje su u ime svih žid. općina u Hrvatskoj i Slavoniji uputile Hrvatskomu saboru peticiju za poboljšanja građanskoga statusa Židova (28. V. 1839). Na njegov je poticaj ŽOZ 1843. pozvao varaždinsku, križevačku, karlovačku i sisačku općinu da ponovo zajednički upute Hrvatskomu saboru peticiju s molbom za poboljšanje građanskoga statusa i veće izglede za gospodarski i kulturni napredak (23. IV. 1843). U jeku spora u zagrebačkoj općini između tradicionalista (ortodoksa, starovjeraca) i progresivne većine (novovjeraca) zbog uvođenja reformi u bogoslužju priklonio se novovjercima te težio modernizaciji i otvaranju žid. zajednice sredini. God. 1850. kupio je od svog šurjaka, bečkoga doktora H. Beera, za 40 000 srebrnih foriniti veliku stambenu kuću u Ilici, u kojoj se nalazilo svratište »Kaiserwirthaus« (poslije hotel »K caru austrijanskom«). Međutim, protiv te kupoprodaje prosvjedovao je pred magistratom općine Gradec gradski skrbnik zbog Blumova žid. podrijetla, koji se dobrovoljno odrekao kupnje i vratio kuću. Nešto poslije kuća se ponovo našla u njegovim rukama, a 1857. u njegovih potomaka, koji su je pak prije 1862. prodali E. Priesteru. Kao jedan od najbogatijih zagrebačkih Židova za gradnju hrama darovao je 600, a oporučno još 300 forinti te Toru, parohet i srebrni nakit za Toru.

LIT.: G. Schwarz: Iz starina zagrebačke izraelitske općine. Vjesnik Zemaljskog arkiva, 16(1914). – Isti: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – F. Buntak: Stanovnici Ilice, njihove kuće i zemljišta u prošlom stoljeću. Iz starog i novog Zagreba, 1984, 6. – D. Ginsberg: Nešto arhivske građe za povijest Jevreja Jugoslavije u 19. vijeku. Novi Omanut, 7(1999) 36/37.

BLUM, Hugo, liječnik i žid. aktivist (Sonta, Srbija, 1847 – Vinkovci, 2. II. 1912). Među prvim je Židovima koji su se naselili u Vinkovce. Zaposlio se u državnoj službi kao pukovnijski liječnik, potom kao kraljevski županijski i općinski fizik. Bio je najistaknutiji zdravstveni radnik u Vinkovcima i okolici u drugoj pol. XIX. st. Jedan je od 35 potpisnika za osnivanje Izraelitske bogoštovne općine u Vinkovcima (1873) i njezin prvi predsjednik. Bio je član Matice hrvatske (od 1878), suosnivač vinkovačkoga društva »Zion« (1904) te dobrotvor Hrvatskoga pjevačkog i tamburaškoga društva »Relković« iz Vinkovaca. – Njegova supruga Sarah Malvine rođ. Lawitsch (Laurić), katolkinja, bila je predsjednica Prvoga vinkovačkog općega gospojinskog dobrotvornog društva od njegova osnutka 1891. do raspada 1915.

LIT.: Popis članova družtva slav. liečnikah u Osijeku koncem god. 1878. Liječnički vjesnik, 12(1878). – (Nekrolog). Liječnički vjesnik, 34(1912). – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – Isti: Blum, Hugo. Vinkovački leksikon. Vinkovci 2007.

BLUMENFELD, Hermann, tekstilni inženjer (Bukurešt, 29. IX. 1892 – ?logor, 1941–1945). U Hrvatsku je došao iz Pariza 1933. sa suprugom Ninom rođ. Rottman, rumunjskom državljankom. Bio je zaposlen u poduzeću »Samotex« d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom je preuzeo žid. znak. Oboje su stradali u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – KŽZ.

BLUMENSTOCK, Vilim, trgovac i službenik (Zemun, Srbija, 9. XII. 1886 – logor Jasenovac, 1941). Sin Hinkov. S obitelji se 1887. doselio u Vinkovce, gdje je 1906. otvorio trgovinu peradi i jajima na veliko, a od 1909. i sijenom i slamom. Bio je jedan od utemeljitelja Hrvatskoga pjevačkog i tamburaškoga društva »Relković«. U Zagreb se doselio 1938. te bio zaposlen u Prvoj hrvatskoj štedionici kao viši bankovni činovnik. Po uspostavi NDH sa suprugom Irmom rođ. Neumann, sinom Hinkom i kćeri Evom preuzeo je žid. znak. Ubrzo je uhićen i deportiran u jasenovački logor Bročice, gdje je stradao. Iz ŽOZ upućen mu je samo jedan paket 5. I. 1942, no tada vjerojatno više nije bio živ. Supruga i djeca odvedeni su 1942. u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLUMENTHAL, Ernest, liječnik (Racibórz, Poljska, 7. IV. 1897 – New York, 1954). Nakon Racibórza u tadašnjoj jugoist. Šleskoj, živio je u Berlinu. Njemačku je napustio 1933. sa suprugom, kojom se oženio 29. I. 1929. u Berlin-Charlottenborgu, i dvoje djece te se nastanio u Ilici u Zagrebu, gdje je djelovao kao liječnik. God. 1938. odselio se u New York.

LIT.: http://www.crt-ii.org/index_en.phtm, pristupljeno 11. I. 2011.

BLUMSCHEIN, Zlatko, službenik i žid. aktivist (Sveti Križ Začretje, 12. II. 1902 – Zagreb, 22. XI. 1983). Sin Hinka, istaknuta sportskog aktivista i sportskoga dopisnika Varaždinskih novosti te kroničara Ivanca, u kojem je proveo mladost. U međuratnom razdoblju u Zagrebu je radio kao bankovni činovnik u »Merkuru«. Bio je u mješovitom braku sa Slovenkom Anom rođ. Tschrepein. Po osnutku NDH u nepoznato doba odveden je u logor Jasenovac, koji je preživio, te od svibnja 1945. bio vještak u Zemaljskoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Zagrebu te dao iskaz o događanjima u tom logoru. Potom je niz godina bio tajnik ŽOZ te je ishodovao znatne naknade za nacionalizirane nekretnine koje su prije bile u vlasništvu općine.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, kut. 662. – HDA, ZKRZ CGK, kut. 715, br. 1812/46, 17. IX. 1946.

LIT.: (Nekrolog). Jevrejski pregled, 25(1984) 1/2. – M. Kraš: Ivanec. Prilozi povijesti Ivanca do 1940. godine. Ivancu za šest stotu obljetnicu povodom prvoga pisanoga spomena Ivanca 1396.–1996. Varaždin 1996. – H. Blumschein: Lovčevi zapisci 1918.–1940. Prijatelj prirode i kroničar Ivanca (prir. M. Kraš). Varaždin 2004. – B. Kušan: 110 godina organiziranog planinarstva u Ivancu. Hrvatski planinar, 100(2008) 12. – M. Grahek Ravančić: Djelovanje Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača na području Zagreba u razdoblju od 1944. do 1947. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2011.

BODNAR, Ladislav, ginekolog (Szeged, Mađarska, 31. I. 1896 – logor Jasenovac, 1941). U Zagreb je došao iz Beča u listopadu 1938, vjerojatno kao izbjeglica, nakon što mu je bilo zabranjeno obavljanje liječničke prakse. Po uspostavi NDH morao je podnijeti prijavu o imetku Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u kojoj navodi prelazak na katoličanstvo 1919. te kako je neovisno o tom bez službe. U rujnu 1941. uhićen je i deportiran u jasenovački logor Krapje, gdje je ubrzo stradao. Iz ŽOZ bila su mu upućena dva paketa (7. XI. 1941. i 5. I. 1942), no tada vjerojatno više nije bio živ. Nadbiskupski duhovni stol i Vatikan intervenirali su da ga se izvuče iz logora i da mu se ishode dokumenti za odlazak u Brazil. Korespondencija je trajala mjesecima te se čini kako su tek naknadno shvatili da je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – HDA, RUR. Židovski odsjek, 5749, 6780. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ. – NAZ, Prezidijalni spisi 108/1941.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.