ŠVARC, Branko (Schwartz), pravnik (Koprivnica, 12. VII. 1894 – Koprivnica, 1. XI. 1972). Sin Hinka i Regine rođ. Deutsch. Gimnaziju je završio u Zagrebu, a studij prava 1920-ih u Pragu. Doktorirao je temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1921. i otvorio odvjetnički ured u Koprivnici. Bio je član mnogobrojnih koprivničkih društava, intenzivno se bavio politikom (kao član Jugoslavenskih radikala) te 1933–37. obavljao je dužnost gradonačelnika. Po uspostavi NDH odvjetnički mu je ured zatvoren, ali zbog »mješovitog« braka nije bio deportiran s ostalim koprivničkim Židovima. God. 1943. priključio se partizanima. Djelovao je kao sudac Općinskoga suda u Koprivnici i Okružnoga suda u Varaždinu od 1945.

IZV.: KŽZ.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1989, 12. – K. Švarc: Štikleci iz stare Koprivnice. Koprivnica 1996.

ŠVARC, Đuro, inženjer (Koprivnica, 24. III. 1901 – Zagreb, 10. XI. 1980). U braku s Olgom rođ. Vasiljević-Rodatić otac je Dragana (?, 1939). Maturirao je 1919. u Zagrebu, a 1925. diplomirao strojarstvo, Odjel za elektrotehniku na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Radio je kao pogonski inženjer poduzeća za radiotehniku u Zagrebu, a zatim desetak godina u Buenos Airesu u Compania Anglo-Argentina de Electricidad i Western Electric Company of Argentina. Pred II. svj. rat vratio se u Zagreb, gdje se zaposlio u elektrotehničkoj sekciji Direkcije željeznica. Po uspostavi NDH od kolovoza 1941. do travnja 1942. bio je interniran u logor Jasenovac, ali je pod nejasnim okolnostima preživio rat. Na Elektrotehničkom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu počeo je 1949. predavati kolegij Električna vuča, doktorirao je 1960. tezom Odnosi fizikalnih veličina dvaju kombinirano vezanih neprigušenih električnih titrajnih sistema bez narinutog napona, kod kontinuirane promjene diferencije faktora vezanja, a uz nepromijenjena razvezana stanja, a 1966. izabran je za redovitoga profesora Elektrotehničkoga fakulteta. Predavao je teoriju električnih krugova (kolegiji i linearni električni titrajni krugovi i nelinearni električni titrajni krugovi). Objavio je niz radova u domaćim i inozemnim stručnim časopisima. Tekst U jasenovačkim logorima napisao je 1945, a njegovi dijelovi objavljeni su posmrtno (Bilten ŽOZ, 1995, 38; 1995, 39/40). Nositelj je licencije dva patenta o transformatoru istosmjerne struje.

DJELA: Električni titrajni krugovi. Zagreb 1959.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29199.

LIT.: Švarc. Đuro. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ŠVARC, Ilija, financijski stručnjak (Voćin, 20. VIII. 1869 – Zagreb, 29. VI. 1943). Suprug Dragice rođ. Bauer. Zavičajnost je stekao u Voćinu. U međuratnom razdoblju djelovao je kao financijski nadsavjetnik, a za uspostave NDH bio je u mirovini. Preminuo je za vrijeme rata pod nepoznatim okolnostima.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698.

ŠVARC, Ivana (Horvatić, Zora), revolucionarka (Zagreb, 13. IX. 1913 – logor Stara Gradiška, 1. XI. 1942). Kći Otta Schwarza i Paule rođ. Fröhlich. Kao srednjoškolka djelovala je u Hašomer Hacairu, a za studija filozofije pristupila je revolucionarnomu pokretu. Od 1932. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radila je na obnavljanju skojevskih i partijskih organizacija. Surađivala je u listu Ženski svijet, isticala se radom u ženskim organizacijama, strukovnom sindikalnom pokretu i među studentima. Nakon okupacije prešla je u ilegalu pod imenom Zora Horvatić te sudjelovala u organiziranju ustanka. Priključila se partizanima 21. XII. 1941. na području Gorskoga kotara. Zarobljena je 21. VIII. 1942. prilikom previjanja ranjenika, odvedena u zatvor u Ogulinu, prebačena u Zagreb, a zatim deportirana u logor Stara Gradiška, gdje je stradala.

LIT.: I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve. Zagreb 1967. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

ŠVARC, Krešimir, ginekolog (Zagreb, 10. IX. 1925). Sin → Milana i Slave rođ. Čoklica. Sa suprugom Slavom rođ. Jambrešić otac je ekonomista Davora i fizijatrice Sanje Švarc-Janjanin. Od najranijega djetinjstva živi u Koprivnici. Za NDH izbjegao je deportacije zahvaljujući mješovitomu braku roditelja, s kojima je 1943–45. bio u partizanima. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1952. Bio je voditelj zdravstvene službe u Brinju (1953–54), potom je specijalizirao ginekologiju i opstetriciju na Ginekološkoj klinici u Zagrebu 1959. te u Koprivnici osnovao prvi Ginekološko-porođajni odjel, koji je vodio 1959–83. Ravnatelj Medicinskoga centra u Koprivnici postao 1960, koji je s manjim prekidima, vodio do umirovljenja 1990. Primarijus je postao 1975, kao prvi koprivnički liječnik. Uključen u javni i društveni život grada, 1983. obavlja dužnost predsjednika općine Koprivnica. Posebno se bavi prevencijom pomora dojenčadi, posljedicama kriminalnih pobačaja, ranim otkrivanjem karcinoma ženskih spolnih organa, uvođenjem niza novih operativnih metoda i dijagnostičkih postupaka, kao i poviješću medicine pišući o povijesti koprivničkoga zdravstva te o povijesti koprivničkih Židova. Urednik je Koprivničkoga liječničkog zbornika. Bio je prvi predsj. obnovljene ŽO u Koprivnici (2000). Dobitnik je mnogih priznanja, odličja i nagrada te je počasni član Hrvatskoga liječničkoga zbora.

LIT.: Švarc, Krešimir. Tko je tko u Hrvatskoj medicini. Zagreb 1994.

ŠVARC, Milan, poduzetnik i sportski djelatnik (Kuzminec kraj Koprivnice, 12. VII. 1896 – Koprivnica, 5. I. 1973). Sin Samuela i Ivane rođ. Graf. Završio je Trgovačku akademiju u Zagrebu. Bio je vlasnik hotela »Car« u Koprivnici, omiljenoga okupljališta mnogih koprivničkih Židova. Od najranije mladosti bavio se nogometom te je bio suosnivač prvoga nogometnog kluba u Koprivnici. Bio je gimnastičar u Hrvatskom sokolu te u međuratnom razdoblju obavljao niz sportskih dužnosti, među ostalim bio je podsudac Nogometnoga saveza Koprivnice. Djelovao i u pjevačkom društvu »Podravac«, čiji je bio tajnik 1930-ih. Zahvaljujući mješovitomu braku, nije bio deportiran, a 1943. s obitelji se priključio partizanima. Nakon II. svj. rata do umirovljenja bio je bankovni službenik i sindikalni djelatnik. Dobitnik je Specijalne zlatne plakete Nogometnoga saveza Jugoslavije.

LIT.: Švarc, Milan. Sportski leksikon. Zagreb 1984.

ŠVARC, Oto, novinar i prevoditelj (?, 1897 – Zagreb, 12. V. 1972). Radio je u nakladničkom društvu »Informator« od 1955.

IZV.: Gradska groblja Zagreb.

LIT.: P. Požar: Švarc, Oto. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001.

ŠVARC, Vilim, žid. aktivist (? – ?). Sa → S. Mautnerom posjedovao u Orehovici kraj Sušaka imanje koje je SJVOJ na prijedlog SCJ 1938. zakupio i na njoj organizirao ljetovanja za židovsku, osobito cionistički usmjerenu omladinu.

IZV.: JIM, Zapisnik IX. sjednice Izvršnog odbora SVJOJ 23–24. XI. 1936, Zapisnik izvanredne sjednice Izvršnog odbora SVJOJ 24. VI. 1938.

ŠVARCENBERG, Adolf (Schwarzenberg), poduzetnik (Banova Jaruga, 6. IV. 1882 – New York, o. 1965). Zavičajnost je po ocu stekao u Daruvaru, a 1921. u Zagrebu, gdje se bavio poduzetništvom. Posjedovao je, među ostalim, dionice poznate restauracije »Ivo« na uglu Jurišićeve i Petrinjske ul. Sa suprugom Sidonijom rođ. Štern (Dežanovac kraj Daruvara, 1885 – logor Stara Gradiška, 1942), kćeri Josipovom, bio je suvlasnik kuće u Jurišićevoj ul., koja je 1941. vrijedila 1 725 000 din. i stana u Martićevoj ul. Po uspostavi NDH Odboru za dobrovoljno podavanje predao je imovinu vrijednu više od 200 000 din., a automobil marke »Ford« bio je rekviriran. Iako je obitelj dobila putovnice za odlazak u Italiju, zaključili su kako je »bolje otići na Mirogoj, negoli u emigraciju« te su otišli u Samobor, 15. VI. 1942. bili su uhićeni, odvedeni u zatvor u Zagreb, a u ljeto 1942. deportirani u logor Jasenovac, gdje je supruga stradala, dok je A. bio jedan od rijetkih Židova, koji je pušten iz logora ujesen 1944. jer je njegov zet pedijatar Ivo Spitzer, spasio život djetetu nekog ustaškoga dužnosnika. Nakon rata svjedočio je pred Zemaljskom komisijom Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača i radio kao volonter u ŽOZ. Poslije se odselio kćeri u New York. – U Holokaustu je stradala i njegova kći Zlata Mondschein sa suprugom Ivom te desetogodišnjim sinom Milanom Bornsteinom (iz prvoga braka).

IZV.: HDA, NG, Izvještaj Ureda zaštitnoga redarstva za veliku župu Prigorje od 16. VI. 1942. o raciji na Židove u Samoboru, kut. 300. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 692, 699. – KŽZ. – Podaci o ulazniku Lj. Magdić. – Popis žrtava.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ŠVOB, Melita, biologinja i žid. aktivistica (Zagreb, 17. VII. 1931). Kći Ladislava Steinera i Elze rođ. Vajić, supruga Tvrtkova. Podrijetlom je iz trgovačke žid. obitelji. Pohađala je osnovnu školu na Laščini u Zagrebu, koju je morala prekinuti kad je uspostavljena NDH te se skrivala po obližnjim selima. Nastavila je školovanje u partizanskoj gimnaziji u Zagrebu i potom u IX. gimnaziji, gdje je maturirala. Diplomirala je biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu 1958. Sa suprugom Tvrtkom (u braku od 1956) odselila se u Ljubljanu, gdje je vodila laboratorij na Onkološkom inštitutu, a 1960. u Sarajevo, gdje je bila asistentica na Katedri histologije i embriologije na Medicinskom fakultetu te 1964. doktorirala. Izabrana je za naslovnu docenticu na Prirodoslovno-matematskom fakultetu u Sarajevu. God. 1964–77. bila je viša znanstvena suradnica u Zavodu za kožne i venerične bolesti u Sarajevu kod → Ernesta Grina, gdje je vodila laboratorij. Prilikom osnivanja Medicinskoga fakulteta u Tuzli, izabrana je za izvanrednu profesoricu histologije i embriologije te predavala na poslijediplomskom studiju. Također je predavala biologiju na Nastavničkim studijima u Splitu 1980. God. 1979–2000. radila je kao viša znanstvena suradnica u Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu te u tri mandata bila predsjednica Znanstvenoga vijeća Instituta. Usavršavala se na Wayne State University (1968/69), u Kopenhagenu, Ljubljani, Amsterdamu, Detroitu, Chicagu, Londonu, i Jeruzalemu. God. 2000, nakon umirovljenja, osniva Istraživački i dokumentacijski centar CENDO pri ŽOZ, čija je ravnateljica. U centru osniva bazu podataka žrtava Holokausta u Hrvatskoj, arhiv i Web stranicu www.cendo.hr. Članica je mnogobrojnih znanstvenih i stručnih udruga u zemlji i inozemstvu. Članica je Vijeća ŽOZ, predsjednica Unije židovskih žena Hrvatske i predsjednica Udruge preživjelih Holokausta u Hrvatskoj te potpredsjednica Svjetske i Europske organizacije preživjelih Holokausta. Za svoj rad i doprinos razvoju Zavoda za kožne i venerične bolesti u Sarajevu i Medicinskoga fakulteta u Tuzli dobila je nagrade i priznanja. Napisala je udžbenike i priručnike za studente i nastavnike, objavila o. 100 znanstvenih i stručnih radova i sudjelovala prilozima na mnogobrojnim, domaćim i stranim, kongresima i simpozijima. – Kći Dubravka Švob Štrac, medicinska biokemičarka (Zagreb, 28. V. 1974). Osnovnu školu i II. gimnaziju završila je u Zagrebu, gdje je 1998. diplomirala na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (smjer molekularna biologija) te se zaposlila u Laboratoriju za molekularnu neurofarmakologiju, u Zavodu za molekularnu medicinu, Instituta »Ruđer Bošković«, gdje i danas radi. Te god. upisala je poslijediplomski studij na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, polje biologija, smjer molekularna i stanična biologija. Magistrirala je 2004. tezom Regulacija rekombinantnih GABAA receptora u kulturi stanica dugotrajnom primjenom lijekova, a doktorirala 2007. tezom Plastičnost GABAA receptora adaptivne promjene rekombinantnih GABAA receptora kao odgovor na dugotrajnu primjenu diazepama u kulturi stanica. Također je 2011. diplomirala i na Stručnom specijalističkom studiju Projektnoga menadžmenta na Visokoj školi za poslovanje i upravljanje »Baltazar Adam Krčelić« (danas Veleučilište »Baltazar«) u Zaprešiću. U više navrata kraće se usavršavala u zemlji i inozemstvu, za što je dobila i nekoliko međunarodnih stipendija. God. 2009. izabrana je na radno mjesto znanstvene suradnice u Zavodu za molekularnu medicinu Instituta »Ruđer Bošković«, a 2011. u znanstveno zvanje više znanstvene suradnice u području biomedicine i zdravstva, polje temeljne medicinske znanosti. Sudjelovala je kao suradnica na više znanstveno-istraživačkih projekata, a vođenje znanstveno-istraživačkoga projekta »Stres, GABAA receptori i mehanizmi djelovanja neuropsihofarmaka«, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, preuzela je 2009. Suradnica je u nastavi na kolegiju Neuroimunologija diplomskoga studija Eksperimentalne biologije i voditeljica kolegija Eksperimentalna i molekularna neurofarmakologija doktorskoga studija biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, voditeljica kolegija Neurobiologija ovisnosti doktorskoga studija neuroznanosti Medicinskoga fakulteta u Zagrebu, predavačica na Tečaju za osposobljavanje osoba koje rade s pokusnim životinjama i životinjama za proizvodnju bioloških pripravaka Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu. Članica je Hrvatskoga društva farmakologa, Hrvatskoga društva za neuroznanost, Hrvatskoga društva za biokemiju i molekularnu biologiju, Hrvatskoga biološkoga društva i Hrvatskoga društva za znanost o laboratorijskim životinjama. Sudjeluje u popularizaciji znanosti, posebice u održavanju Otvorenih dana Instituta »Ruđer Bošković« i Tjedna mozga u Hrvatskoj. Majka je dviju kćeri.

DJELA: Histološke i histokemijske metode. Sarajevo 1974. – Histopatološka tehnika. Sarajevo 1975. – Citologija. Sarajevo 1976. – Praktikum histoloških vježbi (suautor A. Hraste). Tuzla 1979. – Židovi u Hrvatskoj. Migracije i promjene u židovskoj populaciji. Zagreb 1997. – Židovi u Hrvatskoj, 1–2. Zagreb 2004. – Židovska populacija u Hrvatskoj i Zagrebu. Zagreb 2010.

IZV.: Osobni podaci ulaznice.