ŠVARC, Đuro, inženjer (Koprivnica, 24. III. 1901 – Zagreb, 10. XI. 1980). U braku s Olgom rođ. Vasiljević-Rodatić otac je Dragana (?, 1939). Maturirao je 1919. u Zagrebu, a 1925. diplomirao strojarstvo, Odjel za elektrotehniku na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Radio je kao pogonski inženjer poduzeća za radiotehniku u Zagrebu, a zatim desetak godina u Buenos Airesu u Compania Anglo-Argentina de Electricidad i Western Electric Company of Argentina. Pred II. svj. rat vratio se u Zagreb, gdje se zaposlio u elektrotehničkoj sekciji Direkcije željeznica. Po uspostavi NDH od kolovoza 1941. do travnja 1942. bio je interniran u logor Jasenovac, ali je pod nejasnim okolnostima preživio rat. Na Elektrotehničkom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu počeo je 1949. predavati kolegij Električna vuča, doktorirao je 1960. tezom Odnosi fizikalnih veličina dvaju kombinirano vezanih neprigušenih električnih titrajnih sistema bez narinutog napona, kod kontinuirane promjene diferencije faktora vezanja, a uz nepromijenjena razvezana stanja, a 1966. izabran je za redovitoga profesora Elektrotehničkoga fakulteta. Predavao je teoriju električnih krugova (kolegiji i linearni električni titrajni krugovi i nelinearni električni titrajni krugovi). Objavio je niz radova u domaćim i inozemnim stručnim časopisima. Tekst U jasenovačkim logorima napisao je 1945, a njegovi dijelovi objavljeni su posmrtno (Bilten ŽOZ, 1995, 38; 1995, 39/40). Nositelj je licencije dva patenta o transformatoru istosmjerne struje.
DJELA: Električni titrajni krugovi. Zagreb 1959.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29199.
LIT.: Švarc. Đuro. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.