BLIS, Rudolf (Blühweiss, Bliss), pravnik i poduzetnik (Križovljan, 17. X. 1883 – Zagreb, 30. I. 1943). Sin gostioničara Filipa (ili Jakova) Blühweissa i Regine rođ. Steiner, rođakinje → H. Hinkovića, otac → Miroslave Despot i djed → B. Despota. God. 1921. promijenio je prezime Blühweiss u Blis. Nakon školovanja u varaždinskoj gimnaziji, koju je pohađao potporom varaždinske bogoštovne općine te dajući instrukcije, odlazi na pravni studij u Zagreb. Odvjetničku prisegu položio je 1910. Nakon što je kraće vrijeme djelovao u Bihaću kao koncipijent, vratio se u Varaždin, gdje je postao ugledni odvjetnik dijela zagorske aristokracije i plemstva te dugogodišnji član predsjedništva Općinskoga odbora ŽO i njezin tajnik. Nakon što se 1923. preselio u Zagreb bavio se parcelacijom zagorskih veleposjeda te stekao znatan imetak. Oko 1929–30. postao je vlasnik znatnoga paketa dionica zagrebačke »Tipografije«. Kao ugledna osoba u zagrebačkom bankarskom i privrednom svijetu, isticao se dobrotvornom djelatnošću. Po uspostavi NDH oduzeta mu je imovina i vraćeno staro prezime. Sa suprugom Florom rođ. Hofmann (Rijeka, 1894 – Zagreb, 25. I. 1966) preuzeo je žid. znak, a prijavu imetka vlastima podnijela je supruga. Uhićen je u kolovozu 1942. i odveden u sabiralište, no pušten na intervenciju. Iako se u nekim izvorima navodi da je bio deportiran, umro je od posljedica bolesti. U sjećanju suvremenika Josipa Horvata ostao je upamćen kao domoljub, vrsni poznavatelj Hrvatskoga zagorja te kao skromna osoba. Brat Hinko (? – ?) bio je trgovac željeznom robom u Varaždinu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29783. – KŽZ. – Matica rođenih ŽO Varaždin. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Hrvatske pravice, 5(1911) 49. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 1. – J. Horvat: Živjeti u Hrvatskoj 1900–1941. Zagreb 1984. – M. Despot: Židovska dijalektika. U: Obitelj. Zagreb 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLIVAJS, Aleksandar → BLIVAJS, Vladimir

BLIVAJS, Aleksandar (Blühweis, Saša), ginekolog (Zagreb, 6. IV. 1922 – Zagreb, 17. XII. 1993). Sin → O. Blühweissa i → Klementine Švarc-Požgaj. Završio je gimnaziju u Zagrebu, gdje se 1940. upisao na Medicinski fakultet. Po uspostavi NDH izbačen je s fakulteta i bio primoran preuzeti žid. znak. Iako je upisan u Kartoteku Židovskoga znaka, čini se da znak nije preuzeo. U svibnju 1941. uhićen je u skupini žid. omladinaca (akcija »Stadion«) i pušten, no u lipnju je deportiran u Gospić i Jadovno, iz kojega ga je izvukao ustaški poručnik Janko (Ivica) Mihalović, njegov školski kolega, te s deset žid. zatočenika prebacio u Gospić na poslove oko čišćenja ulica. Dok je radio kao čistač, sreo ga je ustaški pukovnik Juraj (Juco) Rukavina, poznanik njegova oca, te ga prebacio u Zagreb s → Božom Švarcom. Prijavio se financijskoj policiji i bio uhićen zbog krijumčarenja te je do 1943. služio zatvorsku kaznu, čime je izbjegao daljnje deportacije. Zatraživši po ocu tal. državljanstvo, bio je odveden u Hrvatsko primorje i interniran u logor u Kraljevici i potom u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao borac Židovskoga rapskoga bataljona i referent saniteta bataljuna 13, 35. i 43. divizije. Kraj II. svj. rata je dočekao u činu poručnika JNA; iste god. odlikovan je Ordenom zasluga za narod III. reda. U zimu 1945. bio je zajedno s dvjestotinjak ostalih studenata upućen na studij medicine na vojnomedicinsku akademiju u Sankt Peterburg, koju je završio o. 1950. te ostao u sovjetskoj vojsci. God. 1955. bio je nazočan pri eksploziji prve sovjetske termonuklearne bombe. U Zagreb se vratio kao major Crvene armije tek 1957. nakon normalizacije odnosa između FNRJ i SSSR. Radio je u Klinici za ženske bolesti i porode (Petrova bolnica), gdje je od 1960. specijalizirao ginekologiju i od 1964. kao liječnik specijalist i asistent na Medicinskom fakultetu radio do umirovljenja 1977. Bio je dugogodišnji član Vijeća Židovske općine te konzilijarni ginekolog u Domu »Lavoslav Schwarz«. Kao član Makabija bio je rekorder Kraljevine Jugoslavije u svom uzrastu na 100 metara i skoku u dalj. Svake godine okupljao je preživjele članove Makabija iz cijeloga svijeta na susretima u Zagrebu ili negdje na obali. Sin mu je → Vladimir.

LIT.: Borba, 10(1945), 21. XII. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – (Nekrolog). Bilten ŽOZ, 1994, 33/34. – M. Peršen: Ustaški logori. Zagreb 1966. – E. Freundlich: Tragedija na Jadovnu ljeta 1941. Novi Omanut, 7(1999) 34/35. – B. Švarc: Kako sam preživio. Ha-kol, 2001, 69/70. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

BLIVAJS, Vladimir, pravnik i konzultant (Sankt Peterburg, 25. VIII. 1953). Sin → Aleksandra i pijanistice Olge rođ. Ratner (Žitomir, Ukrajina, 19. VI. 1919 – Zagreb, 4. VII. 1997). S roditeljima se doselio 1957. u Zagreb, gdje je 1968. završio osnovnu školu, 1972. V. gimnaziju i 1976. Pravni fakultet. God. 1976–79. bio je pripravnik Okružnoga suda u Zagrebu, 1979–84. sudac Kaznenoga odjela Općinskoga suda u Zagrebu. God. 1984–90. bio je direktor odjela u Općem trgovačkom poduzeću Zagreb, a od 1990. u Münchenu direktor inozemne tvrtke »M&Z Ges. m. b. H.« Vraća se 1992. u Zagreb u Opće trgovačko poduzeće, a od 1993. do 1997. radi kao odvjetnik. God. 1998. zapošljava se u »Kienbaum Consultants International«, najvećem njem. kadrovskom konzultantu kao direktor hrv. predstavništva. Od 2005. vlasnik je i direktor »VB savjeti« d. o. o., franšiznoga partnera »Kienbaum Consultants International« za područje bivše Jugoslavije. U tom svojstvu bavi se potragom i odabirom rukovodećih kadrova. Od 1981. u braku je s dr. sc. Dunjom Modrić-Blivajs, profesoricom povijesti i višom predavačicom didaktike na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Otac je Igora i Aleksandra. – Sin Igor, liječnik (Zagreb, 1. X. 1982). U Zagrebu je 2001. završio XV. gimnaziju (MIOC) i 2007. Medicinski fakultet. God. 2007–08. stažirao je u KBC Zagreb (Rebro), 2008. položio državni ispit, a nakon što je 2009. dva mjeseca radio u Zavodu za hitnu medicinu grada Zagreba, iste god. dobiva specijalizaciju iz maksilofacijalne kirurgije na Klinici za kirurgiju lica, čeljusti i usta u KB Dubrava, gdje se zapošljava kao liječnik specijalizant. – Sin Aleksandar, liječnik (Zagreb, 12. VI. 1987). U Zagrebu je 2005. završio XV. gimnaziju (MIOC), a 2011. Medicinski fakultet. Tijekom studija dobio je nagradu rektora Sveučilišta u Zagrebu za znanstveni rad i nagradu dekana Medicinskog fakulteta za izvrsnost. Od 2011. stažist je u KBC Zagreb (Rebro).

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

BLOCH, Makso, pravnik i žid. aktivist (?, o. 1870 – ?). Odvjetnikom je imenovan 1900. te je u međuratnom razdoblju imao odvjetnički ured u Neumanovoj ul. u Osijeku. Upisan je u imenik Advokatske komore u Zagrebu 1930–37. Izabran je za odvjetničkoga suca pri Kasacijskom sudu, a 1930. za odbornika novoosnovanog osječkoga odvjetničkog kluba. U osječkoj ŽO pripadao je manjinskoj anticionističkoj struji koju je predvodio → V. Winter, a koja se u veljači 1909. sukobila s cionistima na čelu s → H. Spitzerom. Bio je na kandidatskoj listi anticionista za izbor novog vodstva ŽOO. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava pozivajući se na mješoviti brak, a u travnju 1942. molio da bude oslobođen nošenja žid. znaka, no molba je bila odbijena. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29415. – Podaci o ulazniku D. Cepelić.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 1, br. 5, br. 6; 9(1935) 1; 11(1937) 1.

BLOCH, Meir, javni djelatnik i žid. aktivist (Fužine, 25. VII. 1903 – Jeruzalem, ?2003). Odrastao je u Osijeku, gdje je završio gimnaziju. Studirao je u Beču filologiju, psihologiju i pedagogiju. Bio je cionistički aktivist, svladao kao samouk i hebrejski jezik te držao nastavu svojim kolegama iz »Bar Giore«. God. 1920. održao je prvi govor na hebrejskom jeziku na I. osječkom omladinskom sletu. U međuratnom razdoblju iselio se u Palestinu. U Tel Avivu je bio suosnivač nove srednje škole »Tihon Kadaš«, na kojoj je predavao hebrejski jezik i gramatiku, noviju hebrejsku književnost i TANAH. Obučavao je na tečajevima i učitelje. U izdanju izraelskog instituta »Mišlav« objavljeno je niz njegovih djela o TANAH. Također se bavio moralnim, društvenim i ekonomskim problemima i idejama Biblije. Pisao je i pripreme za maturalne ispite te pomagao → J. Eventovu pri pisanju Istorije Jevreja Jugoslavije. Živio je u Tel Avivu, umro u domu umirovljenika u Jeruzalemu. Supruga mu je bila Mina rođ. Grossman (? – Tel Aviv, 1982).

DJELA: Sefer Shemot. (s. l.) 1965[6].

IZV.: Arhiv Eventov. – Podaci o ulazniku C. Loker.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.

BLÜH, Arnold, trgovac (? – ?). U međuratnom razdoblju u Zagrebu je posjedovao veletrgovinu kožom.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

BLÜHWEISS, Albert, gospodarstvenik (Varaždin, 21. III. 1883 – logor Jasenovac, 1941). Sin Josipa, krojača i Nanette rođ. Weiss. Bio je vlasnik poduzeća Varaždinska industrija tkalačkih čunjeva u Kukuljevićevoj ul., registriranog pri Okružnom trgovačkom sudu u Varaždinu 8. VII. 1936. Proizvodilo je tkalačke čunjeve, drvene kolutove, okvire za namotavanje niti i druge potrepštine za potrebe tkalačke industrije, kojima je opskrbljivao tekstilne tvornice i tkaonice. U ljeto 1941. bio je uhićen, sa suprugom i većinom varaždinskih Židova, otpremljen u logor Jasenovac te se nalazi na popisu varaždinskih Židova, koji su se do 28. X. 1941. javili iz zbirnog logora Jasenovac. Supruga Danica rođ. Kastl deportirana je u logor Loborgrad, odakle se nije vratila.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 651.

LIT.: M. Lončarić: Tragom židovske povijesti i kulture u Varaždinu. Varaždin 2003. – http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6284, pristupljeno 10. I. 2012.

BLÜHWEISS, Arnold, pravnik (Ivanjska, 1884 – logor Jasenovac, 1941). Sin Julijev. Stekao je doktorat pravnih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu 1908, te djelovao kao vanjski učitelj Kraljevske realne gimnazije i Trgovačke akademije na Sušaku. Od oko 1903. vodio je odvjetnički ured u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, uhićen i odveden u Kerestinec kraj Zagreba, potom u jasenovački logor Krapje, gdje je stradao.

IZV.: KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – I. Lukežić: Židovi na Sušaku. Sušačka revija, 7(1999) 26/27. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7618, pristupljeno 10. I. 2012.

BLÜHWEISS, Edmund, prokurist (Ivanjska, 1884 – logor Jasenovac, 1941). Sin Julijev. Bio je prokurist više stranih poduzeća, među ostalim i »Ed. Glanzmann & And. Gassner«. Po osnutku NDH sa suprugom Idom i sinom Brunom 27. VI. 1941. odveden je na Zagrebački zbor, potom preko Gospića u velebitske ili paške logore. Njegovi suradnici iz poduzeća pisali su molbe da ga se pusti, no bilo je bezuspješno. U kolovozu 1941. prebačen u jasenovački logor Krapje, gdje je stradao prije kraja godine. – Sin Bruno Blühweiss-Belin, liječnik (Zagreb, 1912 – logor Slana ili Jadovno, 1941) u međuratnom razdoblju volontirao je u zagrebačkim zdravstvenim ustanovama. Zajedno s roditeljima 27. VI. 1941. odveden je na Zagrebački zbor, potom preko Gospića prema nekim izvorima u paški logor Slana, a prema drugima u Jadovno, gdje je stradao.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 25, Predsjednički ured, br. 22934, god. 1941. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.