BIENENFELD, Rudolf, stomatolog (Našice, 28. IX. 1907 – ?). Sin Šimuna, trgovca u Virovitici. Na Medicinski fakultet upisao se u Zagrebu 1926, gdje je diplomirao 1931/32. Specijalizirao je stomatologiju i djelovao kao liječnik u Vukovaru. Sa suprugom Olgom rođ. Rechnitzer (Karlovac, 18. VIII. 1908 – ?), kćeri Žige, imao je kćeri Ružu (Vukovar, 20. II. 1935) i Slavicu (Vukovar, 29. III. 1938). S obitelji je 29. XI. 1941. prešao na katoličanstvo. Na Popisu židovskih kućanstava na području grada Vukovara (najvjerojatnije iz 1942) nalazi se Olgino ime, bez upisane djece, ali s naznakom da je suprug mobiliziran u Hrvatsko domobranstvo kao liječnik u Sanskom Mostu, kamo je supruga došla za njim. S njom je u listopadu 1943. pristupio partizanima te su oboje djelovali u sanitetu. Kraj II. svj. rata dočekao je kao upravitelj kirurške poljske bolnice 2. armije. Daljnja sudbina nepoznata.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. –V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – B. Blau: Studenti Židovi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 2006.

BIENENFELD, Zlatko (Binenfeld), farmaceut (Osijek, 14. XI. 1921 – Zagreb, 11. XII. 1995). Sin Jakova i Valerije rođ. Klein. Završio je 1940. gimnaziju u Virovitici, kamo se obitelj preselila 1927. Nakon osnutka NDH, sredinom 1941, s roditeljima je prebjegao u Hrvatsko primorje, gdje je bio interniran u logor u Kraljevici od studenoga 1942, a od lipnja 1943. u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. i oslobođenja zatočenika, pristupio je Židovskomu rapskomu bataljonu, a poslije i drugim partizanskim jedinicama, potom je do 1971. bio u JNA s činom sanitetskoga pukovnika. Diplomirao je 1948. na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1954. specijalizirao toksikologiju bojnih otrova, a doktorirao je 1959. na Farmaceutskom fakultetu u Beogradu iz područja organske sinteze. Bio je izvanredni profesor na Vojno-tehničkom fakultetu u Beogradu (od 1967) te izvanredni (od 1967) i redoviti profesor na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu (od 1972). Uz to je i predavao na Visokoj tehničkoj školi KOV u Zagrebu (od 1967). God. 1980. na Sveučilištu u Zagrebu izabran je u zvanje znanstvenoga savjetnika. U tom zvanju radio je u Kemijskom kombinatu u Zagrebu, u sarajevskom »Bosnalijeku« i Zavodu za organsku kemiju i biokemiju PMF u Zagrebu. Mnogobrojne radove o sintezama organosumpornih spojeva i heterocikličkih oksima te o vezama između kemijske konstitucije i djelovanja reaktivatora holinesteraze inhibiranih organofosfornim otrovima objavljivao je u periodici Acta Medica Iugoslavica (1961), Archives of Toxicology (1961, 1979), Glasnik hemijskog društva (1962, 1966), Vojnosanitetski pregled (1962–63, 1965), Comptes rendus des Séances de l’Académie des Sciences Paris (1966, 1968–71), Acta Pharmaceutica Jugoslavica (1967, 1971, 1973–74, 1979), Arhiv za higijenu rada i toksikologiju (1967, 1973, 1976, 1979) i drugdje. Autor je triju patenata s područja proizvodnje kemikalija (1963, 1980. i 1981). Bio je stručnjak vlade SFRJ u Komitetu za razoružanje UN u Ženevi (1970–82), član Međunarodne Pugwash grupe za kemijsko razoružanje, voditelj Grupe za kemijsko razoružanje Vlade RH u Hagu (od 1993). God. 1993. bio je savjetnik ministra obrane RH za istraživanje, vojnotehnički razvoj i radijacijsko-biološko-kemijsku zaštitu. Bio je pričuvni general bojnik HV te nositelj više ratnih i mirnodopskih odlikovanja. Aktivno je djelovao u ŽOZ, u više ciklusa član Vijeća. – Supruga Regina (Gina), revolucionarka (Sarajevo, 1924 – Zagreb, 24. I. 2000). Kći Salamona Pape i Matilde rođ. Salom. Po uspostavi NDH prebjegla je s obitelji iz Sarajeva u Mostar, potom u Kupare te je bila internirana u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima kao borac u Židovskom rapskom bataljonu, referentica saniteta u 1. brigadi 7. banijske divizije te ljekarnica u bolnici 4. korpusa. – Njihov sin je Jakov (Binenfeld, Jaša), poduzetnik (Zagreb, 28. VII. 1948 – Zagreb, 9. II. 2016). Još kao mladić bio je aktivan u radu ŽOZ, gdje je 1990. zadužen za sigurnosna pitanja. Poč. 1990-ih bio je zadužen za pomoć pri evakuaciji bos.herc. Židova, te pripadnika drugih etničkih skupina iz ratnih područja u BiH. Bio je član Vijeća ŽOZ i vlasnik više poduzeća (Vip d. o. o., Vip Data d. o. o., Vip Sistemi d. o. o., Vip-global stanovanje d. o. o., suvlasnik turističke agencije Vip Travel i dr.), najmoprimac prostora na kojem je otvorio i iznajmljivao parkiralište na mjestu nekadašnje sinagoge u Praškoj ul. u Zagrebu. God. 1995. predsj. Republike odlikovao ga je Redom hrvatskoga pletera. Sa Sonjom otac je poduzetnika Davora. – Zlatkov otac Jakov (Binenfeld, Jaša), farmaceut (Virovitica, 1888 – Zagreb, 23. VIII. 1947). Od 1927. bio je ljekarnik u Virovitici te član Ljekarničke komore. Nakon osnutka NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis neophodnih stručnjaka, no prebjegao je u Hrvatsko primorje te s obitelji je bio interniran u logor u Kraljevici od studenoga 1942, a potom u logoru u Kamporu na Rabu od lipnja 1943. Nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943, pristupio je partizanima kao ljekarnik bolnice 2. vojnoga područja, ljekarnik pri Glavnom štabu Hrvatske i ZAVNOH te upravitelj Sanitetskoga skladišta Vojne oblasti 4. korpusa. Nakon II. svj. rata vratio se u Viroviticu.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 198/1941.

LIT.: Binenfeld, Zlatko. Enciklopedija Jugoslavije, 1. Zagreb 1980. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Lj. Grlić: Binenfeld, Zlatko. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – Priznanje prof. dru Zlatku Binenfeldu. Jevrejski pregled, 36(1985) 1/2. – Binenfeld, Zlatko. Tko je tko u Hrvatskoj. Zagreb 1993. – J. Domaš: Razmišljanja jednog Židova u Hrvatskoj. Bilten ŽOZ 1993, 28/29. – Binenfeld, Zlatko. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994. – (Nekrolog). Bilten ŽOZ, 1996, 43. – http://www.vecernji.hr/hrvatska/tko-je-bio-jakov-bienenfeld-1058914, pristupljeno 10. II. 2016. – http://www.jutarnji.hr/odlazak-uspjesnog-i-nekonvencionalnog-zagrebackog-poduzetnika-jakov-bienenfeld-izgubio-zivotnu-bitku/1517291/, pristupljeno 10. II. 2016.

BIENENSTOCK, Makso, trgovac (Apatin, Srbija, 25. XI. 1893 – logor Jasenovac, 1942). Sin Samuelov. Bio je vlasnik poduzeća »Samuel Bienenstock«, trgovine biciklima, dječjim kolicima i sportskim potrepštinama sa sjedištem na gl. osječkom trgu. Poduzeće je protokolirano pri osječkom sudbenom stolu 1920, a 1940. je ostvarilo 888 302 din. prometa. U braku s Vilmom rođ. Kohn (Osijek, 1902) imao kćeri Veru (Osijek, 1920) i Zdenku ud. Grünbaum (Osijek, 1930). Sa suprugom i Verom 22. VIII. 1942. iz tenjskoga je logora odveden u logor Jasenovac. Zdenka je spašena zahvaljujući časnoj sestri Amadeji Pavlović (proglašena Pravednicom među narodima).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 628. – JUSP Jasenovac.

BIER, Edmund, tvorničar (Vukovar, o. 1889 – Tucson, SAD, 1992). Sin Eduarda i Johanne rođ. Schenk. Za I. svj. rata bio je dobavljač austroug. vojske. U Vukovaru je do 1941. sa Slavkom Bierom bio vlasnik tvornice špirita te trgovac rakijom i tzv. industrijskim vinima. Zatekavši se u travnju 1941. u Beogradu sa suprugom Adom (kćeri rabina → J. Diamanta) i sinom Milanom, nakon njem. napada otišao je u Makarsku, potom u Split, odakle su ih u prosincu iste god. Talijani internirali u Castelnuovo Don Bosco kraj Astija. Nakon kapitulacije Italije 1943, obitelj je pješice brdskim putevima prokrijumčarena u Švicarsku, a 1945. iselila u SAD, gdje je B. pokrenuo tvornicu maraskina, a 1960-ih se počeo baviti slikarstvom i kiparstvom. Njegov spomenik žrtvama rata Driftwood nalazi se ispred žid. doma u sklopu kampusa Sveučilišta Arizone u Tucsonu. Autor je rukopisnih memoara s prikazom žid. zajednice u Vukovaru prvih desetljeća XX. st. (Memories. Tucson 1983). – Sin Milan, kemičar (Vukovar, 7. VIII. 1920 – Tucson, SAD, 15. I. 2013). Zatekavši se s obitelji u Beogradu, nakon Travanjskoga rata 1941. s obitelji je otišao u Makarsku, Split, Italiju i Švicarsku. U Ženevi je 1946. diplomirao kemiju. Doktorirao je 1950. na Fordham University u New Yorku. Bio je profesor na University of Arizona u Tucsonu 1962–2004. te professor emeritus na istom sveučilištu. Autor je mnogobrojnih stručnih i znanstvenih radova iz područja biotehnologije i elektroforeze te monografije Electrophoresis, theory, methods, and application (1–2. New York 1959–67). Bio je suosnivač i predsj. Elektroforetičkoga društva. – Edmundov otac Eduard, trgovac (Trnovo kraj Vukovara, 1840 – Vukovar, 1908). Materinji jezik njegove majke, uz jidiš, bio je hrvatski pa se može zaključiti da je obitelj u tom dijelu Slavonije živjela već krajem XVIII. st. God. 1866. oženio se Johannom rođ. Schenk iz Vukovara, kćeri imućna trgovca, s kojom je imao jedanaestero djece. Počeo je raditi kao trg. šegrt s jedanaest godina te s vremenom stekao imetak, veliku trg. radnju i nekoliko kuća u središtu grada, zemlju i vinograd. Desetljećima je bio gradski vijećnik u Vukovaru, utjecajan u gradskim poslovima.

IZV.: Podaci o ulazniku M. Bier.

LIT.: V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – V. Kovač: Židovi Vukovara. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – Edmund Bier 99-godišnji slikar. Jevrejski pregled, 34(1983) 5/7. – Jubilej Edmunda Bira. Ibid., 35(1984) 1/2.

BIER, Eduard, kemičar (Bjelovar, 8. VI. 1910 – Zagreb, 7. II. 1999). Sin Alberta i Ružice rođ. Pfeiffer. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, gdje je diplomirao na Tehničkom fakultetu 1935. Zaposlen je kao pogonski inženjer pri Prvoj hrvatskoj tvornici metala i kefa d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava pozivajući se na članstvo u Matici hrvatskoj kao i na sudjelovanje u prohrvatskim demonstracijama za vrijeme studija. Odbijen, preuzeo je žid. znak, a 1942/43. deportiran u Auschwitz, potom prebačen u logor Sachsenhausen, gdje je bio u ekipi stručnjaka koja je za naciste krivotvorila novac. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27879. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Braun.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BIERMAN, Bernard, trgovac (Hrvatska Kostajnica, 27. VIII. 1892 – Zagreb, 24. V. 1970). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik trgovine papirnatom robom »Orient« s velikim skladištem u Gajevoj ul. u Zagrebu. U poduzeće je uložio 750 839 din. vlastita kapitala, a ono je 1939–40. ostvarilo promet od 1 946 746 din. Prešao je na katoličanstvo 1940. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i morao podnijeti prijavu imetka, dok su mu supruga Anđela rođ. Drčić i djeca Engelbert i Ljerka kao »arijevci« bili izuzeti od nošenja znaka.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – KŽZ.

BIHARI-BELIN, Stjepan (Stevan), liječnik (Novi Bečej, Srbija, 1913. ili 1914 – logor Jasenovac, 1941). Sin Belin. U međuratnom razdoblju djelovao je kao liječnik u Zagrebu. Po uspostavi NDH uhićen je i deportiran 1941. u logor Jasenovac, gdje je stradao pri pokušaju bijega.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BIJELIĆ, Koloman, veterinar (?, o. 1870 – Zagreb, 19. VIII. 1926). Djelovao kao županijski nadveterinar u Novom Vinodolskom. Od 1897. u braku je s Eugenijom (Gross-Petersdorf, Njemačka, 1879 – ?logor, 1941–1945), koja je bila udovica i umirovljenica za uspostave NDH, no morala je preuzeti žid. znak te bila deportirana u nepoznati logor.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BIJELIĆ, Samojlo, liječnik (Osijek, o. 1880 – ?). Gimnaziju je završio u Osijeku, a medicinu studirao i diplomirao u Beču. God. 1908–09. radio je kao sekundarni liječnik u osječkoj zemaljskoj bolnici, 1910–22. kao liječnik u Babinoj Gredi, potom liječnik u Erdeviku te do umirovljenja u Banjoj Luci. Po uspostavi NDH pozvao se na svoje članstvo u više hrv. društava (Hrvatskom akademskom društvu »Zvonimir« za studija u Beču, u Hrvatskoj čitaonici i Hrvatskom seljačkom sokolu), te, uz zagovor banjolučkoga župnika, molio da on, supruga Hania, sin Slavko (Svetislav) i kći Ljubica budu oslobođeni nošenja žid. znaka, no odbijen je. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29718.

BILLITZER, Ignatz, gospodarstvenik (? – ?). Od 1874. suvlasnik je Tvornice sapuna »Prima e premiata fabbrica di sapone e di candele di sego Fr. Philip Frank & Co« u Rijeci, čiji su proizvodi bili nagrađeni brončanom medaljom na Gospodarskoj izložbi u Zagrebu (1864), srebrnom medaljom na Međunarodnoj izložbi u Beču (1873), te brončanom počasnom medaljom na Međunarodnoj izložbi u Parizu (1878).

LIT.: I. Lukežić: Židovska dobrotvorna i kulturno-prosvjetna društva u Rijeci. Sveti Vid, 7(2001).