BERNHAUT, Isidor, liječnik (?, Poljska, 1891 – ?). Djelovao je kao liječnik u Karlovcu. Po osnutku NDH bio je u ekipi žid. liječnika poslanih u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Pridružio se partizanima 1944. Daljnja sudbina nepoznata.

LIT.: J. Romano: 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

BERNSTEIN, Izidor, trgovac (Lupoglav kraj Dugog Sela, 1861 – Zagreb, 4. XI. 1949). Sin Markusa i Pauline rođ. Hertmann. Poč. XX. st. s ocem i bratom Rudolfom posjedovao je skladište koža »P. Bernstein i sinovi« na početku zagrebačke Ilice. Bio je jedan od najvećih prinosnika poreza u ŽOZ za 1915. Simpatizirao je cionistički pokret 1920-ih. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak. Pokopan u arkadama na Mirogoju. – Brat Rudolf, trgovac (Lupoglav kraj Dugog Sela, 1. XI. 1858 – Zagreb, 28. XII. 1941) također je 1915. bio među najvećim prinosnicima poreza ŽOZ. Po uspostavi NDH morao je podnijeti prijavu Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u kojoj navodi da je suvlasnik ulične i dvorišne kuće na početku Gundulićeve ul. u Zagrebu s → M. Bernsteinom. Preuzeo je žid. znak, ali je ubrzo umro i pokopan u arkadama na Mirogoju u Zagrebu.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, br. 10, 89. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – KŽZ.

LIT.: Zagreb 1900. Zagreb 1974.

BERNSTEIN, Mirko (Boyan), gospodarstvenik (Zagreb, 26. XI. 1907 – ?, SAD, ?). Suprug Magde. U međuratnom razdoblju bio je dioničar Industrije papira »Zagreb« te sarajevske i beogradske tvornice papira, a s Rudolfom Bernsteinom suvlasnik ulične i dvorišne kuće na početku Gundulićeve ul. u Zagrebu. God. 1939. iselio se u SAD, gdje je postao farmer.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662.

BETLHEIM, Stjepan, neuropsihijatar i psihoanalitičar (Zagreb, 22. VII. 1898 – Zagreb, 24. IX. 1970). Sin Milana i Melanije rođ. Naschitz, unuk → Jakobov. Nakon završene gimnazije u Zagrebu, medicinu je studirao u Grazu i Beču, gdje je 1922. diplomirao. Specijalizirao je neuropsihijatriju na klinici profesora Juliusa Wagner-Jauregga u Beču, te u Zürichu i Parizu, a u Beču je promoviran u doktora medicinskih znanosti. Psihoanalitičku edukaciju obavio je u Beču i Berlinu. Vrativši se u Zagreb, 1928. otvara privatnu praksu, a 1935. na Neuropsihijatrijskom odjelu Zakladne bolnice osniva Stanicu za psihohigijenu, koju je vodio do 1941. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, dok supruga Marie-Luise rođ. Morgenroth (Worms, Njemačka, 23. II. 1904 – Zagreb, 26. IV. 1994), nastavnica ritmike i zdravstvene gimnastike, i kći Ruth nisu preuzele znak. S obitelji i grupom žid. liječnika poslan je u BiH radi pokrenute akcije suzbijanja endemskoga sifilisa. Radio je u Domu narodnoga zdravlja u mjestu Turbe i na Kupresu. Priključivši se u listopadu 1943. partizanima, predavao je na sanitetskom tečaju pri Vrhovnom štabu u Jajcu te kao nastavnik na sanitetskom tečaju i zatim bio upravitelj bolnice za ratne neuroze 5. korpusa, gdje je i supruga radila kao bolničarka. Neposredno nakon II. svj. rata, zajedno s → H. Klajnom, bavio se liječenjem ratnih neuroza u bolnici u Kovinu, o čemu je pisao u stručnim časopisima. Od 1948. bio je asistent Neuropsihijatrijske klinike u Zagrebu, 1952. habilitirao se za naslovnoga docenta radnjom Neurotičke smetnje kod shizofrenije, a 1953. na Klinici je osnovao i do umirovljenja (1968) vodio Psihoterapijski odjel, prvi takve vrste u Jugoslaviji, koji je poslije prerastao u Centar za zaštitu mentalnoga zdravlja. God. 1954. bio je izabran za docenta, 1959. za izvanrednoga, a 1965. za redovitoga profesora Medicinskoga fakulteta u Zagrebu za kolegij Medicinska psihologija. Predavao je i psihopatologiju na Višoj defektološkoj školi u Zagrebu. – Još kao student zanimao se za psihoanalizu i pohađao predavanja Sigmunda Freuda, a za specijalizacije napisao je šest članaka, koje je objavio u neuropsihijatrijskim časopisima, među kojima je najpoznatiji onaj u suradnji s psihoanalitičarom Heinzom Hartmannom o razumijevanju sadržaja Korsakovljeve psihoze (Archiv für Psychiatrie, 1924), koji je u djelu Tumačenje snova citirao i sâm S. Freud. Kao učenik Paula Schildera i Freudov sljedbenik uveo je psihodinamički pristup u psihijatriju. Dao je važne priloge teoriji hipnoze, osobito korištenju sugeriranih snova u hipnozi (I. Congressus psychiatriae Bohemoslovenicus, Prag 1961) te teoriji i primjeni kratke psihoterapije (Neuropsihijatrija, 1953). Osobito se bavio neurozama, posebice proučavanjem i liječenjem psihičke impotencije (Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, 1953; Neuropsihijatrija, 1956, 1963; Liječnički vjesnik, 1959, 1961). Prvi je u Jugoslaviji započeo liječenje neurotičara grupnom psihoterapijom pridajući veliku važnost analizi snova u grupi (Neuropsihijatrija, 1953, 1957, 1960; Acta psychotherapeutica, psychosomatica et orthopaedagogica, 1955; Problèmes actuels de Psychothérapie, 3. Basel 1960). Također je nastojao razviti psihoterapijsku orijentaciju ne samo kod neuropsihijatara već i kod liječnika opće prakse i drugih stručnjaka, koji izučavaju psihološku dimenziju ličnosti (Liječnički vjesnik, 1966). Surađivao je u Leksikonu zdravlja (Zagreb 1937) i Medicinskoj enciklopediji (Zagreb 1957). Inicirao je i organizirao prve jugoslav. psihoterapeutske seminare, simpozije i kongrese, osnivač je i prvi predsjednik Psihoterapijske sekcije Zbora liječnika Hrvatske i Udruženja psihoterapeuta Jugoslavije. Bio je član Bečkoga psihoanalitičkoga društva (1928–32) te Međunarodnoga društva psihoanalitičara (od 1952). Djelovao je kao stručnjak za mentalnu higijenu u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Nosilac je visokih odlikovanja; bio je počasni član Zbora liječnika Hrvatske te Udruženja neurologa i psihijatara Jugoslavije. Posmrtno je objavljena monografija njegovih radova, pisama i dokumenata (Stjepan Betlheim: Radovi, pisma, dokumenti 1898–1970, počeci psihoanalize u Hrvatskoj (ur. R. Betlheim i G. Lerotić, Zagreb 2006). Prigodom stogodišnjice rođenja izdana je poštanska marka s njegovim likom. Smatra se utemeljiteljem hrv. psihoanalize.

DJELA: Pokušaj ispitivanja alkoholizma kod školske djece (sa suradnicima). Zagreb 1955. – Psihijatrija (sa R. Lopašićem, S. Doganom i suradnicima). Beograd–Zagreb 1959, 19612, 19653. – Neuroze i njihovo liječenje (s D. Blažević i suradnicima). Beograd–Zagreb 1963.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – KŽZ. – Podaci o ulazniku R. Betlheim.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – (Nekrolozi): Neuropsihijatrija, 18(1970); Psihoterapija, 1(1971). – M. Beck-Dvoržak i N. Bućan, Liječnički vjesnik, 93(1971). – D. Blažević: Citirao ga je i Freud. Vjesnik, 35(1974), 5. VI. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – V. Dugački: Betlheim, Stjepan. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988. – B. Kovačević: Psihoanaliza i ljevica. Zagreb 1989. – J. Horvat: Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943–1945. Zagreb 1989. – A. i L. Nick: Židovski liječnici i farmaceuti u Hrvatskoj. Bilten ŽOZ, 1990, 13. – I. Buzov: Neurological stamp. Stjepan Betlheim (1898–1970). Journal of Neurology, Neurosurgery and Psychiatry, 66(1999) 6. – M. Kulenović i S. Blažeković-Milaković: Balint Groups as a Driving Force of Ego Development. Collegium Antropologicum, 4(2001) 1. – Rođendansko slavlje hrvatskoga »Freuda«. Nedjeljni vjesnik, 64(2003), 23. II. – N. Fabić i I. Mihalić: Predstavljanje knjige Radovi, pisma, dokumenti. Počeci psihoanalize u Hrvatskoj Stjepana Betlheima. Filozofska istraživanja, 26(2006) 4.

BETTELHEIM-BOGAD, Izolda, liječnica (?, 1891. ili 1911 – logor Jasenovac ili Loborgrad, 1941). U međuratnom razdoblju djelovala je kao liječnica u Koprivnici. Uhićena je i deportirana 1941. prema nekim izvorima u logor Jasenovac, a prema drugima u Loborgrad, gdje je stradala.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BETTELHEIM-FRIEDMAN, Paula (rođ. Kolb), kitničarka (Beč, 29. VI. 1892 – ?). U Zagreb se doselila 1912. iz Beča. U međuratnom razdoblju u Praškoj ul. u Zagrebu imala je salon ženskih i muških modnih šešira (nabavljala ih je među ostalim od poduzeća: »Max Kaufmann« iz Pariza, »Giuseppe Borsalino« iz Alessandrie, »Nino Donati & Co« iz Firenze, »P. Schmich« iz Berlina, »Ladstatter & Co« iz Beča), a među kupcima bili su članovi najuglednijih zagrebačkih obitelji.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – Telefonski imenik 1941.

BETTELHEIM, Jakob (Betlheim), obrtnik (Nagykanizsa, Mađarska, 1810 – Zagreb, 26. II. 1883). U Zagreb se doselio 1845, a 1884. upisan je u Kazalo II za slobodne obrte i trgovine grada Zagreba na adresi u Vlaškoj ul., a uredovnu dozvolu za fijakerski obrt dobio je 14. VII. 1864. Od 1876. na Jelačićevu trgu imao je trgovinu gotovom odjećom i manufakturnom robom. U braku s Rozalijom rođ. Kaufmann (Güssing, Austrija, 1830 – Zagreb, 13. X. 1896) imao je kćer Josefinu i sinove → Adolfa, odvjetnika, Gjuru i Milana trgovca. – Sin Adolf, pravnik (1851 – Zagreb, 20. XII. 1904). Doktorirao je temeljem rigoroza 1882. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je djelovao kao odvjetnik. Od 1885. u braku je s Florom (?Zagreb, 1867 – ?), kćeri → Dragutina (Karla) Spitzera i Sine, koja je po uspostavi NDH morala podnijeti prijavu o imetku Ministarstvu narodnoga gospodarstva. – Sin Milan (Emil), trgovac (? Zagreb, o. 1853 – Zagreb, 20. XI. 1915), preuzeo je očevu obrtnicu 21. II. 1883, a prestao voziti 1887. Trgovinu odjećom preselio je 1888. u Ilicu, a nakon njegove smrti poduzeće je brisano iz Obrtovnoga kazala. U braku s Melanijom rođ. Naschitz imao je sinove Pavla, trgovca i → Stjepana, liječnika.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga vjenčanih 1868–1885, 224. – DAZ, Obrtni odjel, Obrtovno kazalo 1. VI. 1860. do 21. IX. 1872. – DAZ, Obrtni odjel, Obrtovno kazalo 1882–1899. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut 662.

LIT.: G. Schwarz: Povijest Zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-ih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996.

BETTELHEIM, Milan → BETTELHEIM, Jakob

BETTELHEIM, Samuel, veleposjednik i žid. aktivist (? – ?). Postavši 1883. sa → Samuelom Steinerom vlasnik zemljišta kutinskog vlastelinstva, imanja grofova Erdődyja, dobio je i patronatska prava prema kutinskoj župi i crkvi, time i pravo imenovanja kutinskoga župnika. U skladu s tim je 1894. dao formalni pristanak na imenovanje novoga župnika. God. 1899. spominje se kao »poglavar« kutinske Izraelitske bogoštovne općine te na popisu članova općine, koji uživaju pravo glasa na gl. skupštinama u smislu općinskih prava. Bio je i županijski skupštinar. God. 1902. bio je najjači porezovnik u Kutini. Budući da je bio pristaša Čiste stranke prava kod njega je odsjedao → Josip Frank.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovska zajednica u Moslavini i Kutini. Zbornik Moslavine, 7/8(2004–2005).

BETTELHEIM, Slavko (Belin), bankar (Kutina, 1868 – ?, 1941–1945). Sin Josipov. Bio je 20 godina ravnatelj Pučke štedionice d. d., prve novčarske kuće osnovane u Kutini 1895. U promet je uveo i kutije za štednju, koje su se mogle nabaviti za pet kruna. Ne zna se kad se doselio u Zagreb, gdje je pred II. svj. rat bio ravnatelj Trgovačke banke d. d. u Gajevoj ul. Stradao je na nepoznatu mjestu.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BEZINOVIĆ, Agneza, žid. aktivistica (Budimpešta, 14. IV. 1923 – Rijeka, 24. XI. 2014). Kći Petra Goldbergera i Serene rođ. Friedman. S roditeljima se doselila u Zagreb 1932. iz Beograda. Za uspostave NDH bila je učenica u Zagrebu. Nakon zatočenja u Zagrebu i bijega iz transporta za logor 1942, ilegalno se prebacila u Dalmaciju, gdje je pristupila Biokovskomu partizanskomu odredu. Djelovala je u Agitpropu Oblasnoga komiteta KPH za Dalmaciju i u bolnici 4. operativne zone. Nakon II. svj. rata živjela je u Splitu, a krajem XX. st. preselila se k sinu Petru u Rijeku. Djelovala u različitim žid. ženskim udrugama, bila članica predsjedništva Unije židovskih žena Hrvatske.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.