ROTH, Marija, službenica (Slavonski Brod, 6. I. 1883 – Auschwitz, 31. VIII. 1942). Kći Mavra i Selme rođ. Spitzer. Od 1925. trajno je nastanjena u Osijeku, gdje djeluje kao službenica u osiguravajućem društvu i članica osječkoga Udruženja cionističkih žena (WIZO).

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

ROTHMÜLLER, Artur Erich → ROTEM, Cvi

ROTHMÜLLER, Marko (Aron), pjevač, skladatelj i žid. aktivist (Trnjani kraj Slavonskog Broda, 31. XII. 1904 – Bloomington, SAD, 20. I. 1993). Sin Josipa i Ane rođ. Hahn te brat Adolfa i → C. Rotema. Pjevanje je učio u Zagrebu te usavršavao 1928. u Beču (Franz Steiner), gdje je studirao i kompoziciju (Alban Berg). Prvi put je u Zagrebu nastupio 1931. na Koncertu žid. muzike u HGZ u organizaciji Židovskoga akademskog društva »Judeja«. Debitirao je u Hamburškoj operi 1932. kao Otokar u Strijelcu vilenjaku Carla Marije von Webera, ali nakon Hitlerova dolaska na vlast nije više mogao nastupati u Njemačkoj pa se vratio u Zagreb. Kao član zagrebačke Opere 1933–35. u HNK je nastupio u šest uloga (Rigoletto u istoimenoj operi, Figaro u Seviljskom brijaču, grof Luna u Trubaduru, Prvi Nazarenac u Salomi, Telramund u Lohengrinu i kao Amfortas u Parsifalu). God. 1935–47. bio je u Zürichu, gdje je do kraja II. svj. rata radio u Gradskom kazalištu uz iznimku gostovanja u londonskom »Covent Gardenu« 1939. U Zürichu je pjevao ulogu Truchsessa, uz nazočnost skladatelja, na praizvedbi Hindemithove opere Slikar Mathis. Tu ga je otkrio Desmond Shawe-Taylor, gl. glazbeni kritičar The Sunday Timesa i New Statesmana, koji je znatno utjecao na daljnji razvoj njegove karijere. Bio je u stalnom angažmanu Bečke državne opere 1946–49. Kao baritonu svjetskoga ugleda slijedila mu je blistava međunarodna karijera s angažmanima u »Covent Gardenu« (1939. i 1947–52), »Teatro Colo’n« u Buenos Airesu i »Metropolitan Operi« u New Yorku (1959–61. i 1964–65). Istaknuo se ulogama u Verdijevim i Wagnerovim djelima te kao Wozzeck u istoimenoj operi Albana Berga. Bio je poznat i kao glazb. pedagog te predavao 1955–79. na Sveučilištu u Indiani u Bloomingtonu, a 1981–82, kao dobitnik Fulbrightove stipendije, bio je pročelnik odjela solo pjevanja na Rubinovoj akademiji u Jeruzalemu. Uz → Davida Spitzera i → H. Gottlieba 1932. bio je jedan od osnivača i stupova kulturnoga društva »Omanut« u Zagrebu, izvorno zamišljenoga kao udruženje za promicanje žid. glazbe, koje je uz kulturni časopis u svojoj »Ediciji Omanut« objavljivalo i note. Godinu potom bio jedan od osnivača žid. pjevačkoga društva »Ahdut« u Zagrebu, a 1941. u Švicarskoj, slijedeći zagrebački uzor, osnovao je švicarski »Omanut« kao forum koji bi okupio židovske umjetnike i intelektualce u iseljeništvu. Zanimanje za žid. glazbu potaknulo ga je na skladanje više sefardskih religioznih folklornih pjesama. Od ostalih njegovih skladbi ističu se simfonija za gudače i dva gudačka kvarteta. Napisao je knjige o povijesti žid. glazbe (Die Musik der Juden, Zürich 1951, engl. prijevod New York 1953) te o dikciji u njem. jeziku (Pronunciation of German and German Diction, Bloomington 1978). – Brat Adolf (Rotem; Avraham, Abraham), trgovac i poduzetnik (Trnjani kraj Slavonskog Broda, 5. XI. 1902 – ?). U braku s Danicom rođ. Neumann (Zagreb, 1904 – ?) imao je kćer Ruth (Zagreb, 1929) i sina Elija (Zagreb, 1931). Zavičajnost je stekao u Zagrebu 1924, gdje je u međuratnom razdoblju sa → Ž. Grafom bio suvlasnik tvrtke »Ovex«, trgovačkoga izvoznog društva sa sjedištem na Trgu kralja Tomislava. Uz to je do 28. III. 1941. bio član Nadzornoga odbora banke i štedionice u Krapinskim Toplicama. Početkom Travanjskoga rata bio je mobiliziran te dospio u njem. ratno zarobljeništvo. Prema navodu u dosjeu, prijavu imovine vlastima NDH podnio je 21. VI. 1941. u njegovo ime Ž. Graf. U logoru se 1942. uključio u antifašistički pokret. Nakon oslobođenja iz logora 1945. upućen je u ženski logor u Bergen-Belsenu radi prihvata i organizacije povratka logorašica iz Jugoslavije u domovinu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Rothmüller, Marko (Aron). Muzička enciklopedija, 3. Zagreb 1977. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Rothmüller, Marko (Aron). Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1984. – Bilten ŽOZ, 1993, 28; 1993, 31/32. – Novi Omanut, 1(1993) 1. – Ž. Lebl: Jevreji iz Jugoslavije, ratni vojni zarobljenici u Nemačkoj. Spomen-album, pola veka od oslobođenja 1945–1995. Tel Aviv 1995. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – Rothmüller, Marko (Aron). Hrvatska enciklopedija, 9. Zagreb 2007. – M. Barbieri: Marko Aron Rothmüller. Novi Omanut, 16(2008) 90.

ROTHMÜLLER, Mirko, trgovac i poduzetnik (Bešenovo, 2. III. 1882 – ?). Suprug Zore. Zavičajnost je stekao u Zagrebu 1931. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik poduzeća »Oštrica« u Ilici, brusionice i trgovine noževa, čelične i galanterijske robe, kožne galanterije i sportskih potrepština. Imao je kupce u cijeloj Hrvatskoj i u Srbiji (Beograd, Vrnjačka Banja, Gornji Milanovac, Kragujevac, Užice), a godišnji promet poduzeća bio je oko milijun din. Također je imao ugostiteljski obrt u Frankopanskoj ul. i bavio se proizvodnjom likera, ruma i voćnih sokova. Po uspostavi NDH uknjižen je u popise Židova. Njegova daljnja sudbina nije poznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – Telefonski imenik 1941.

ROTHSTEIN, Lavoslav (Arje Jehuda), trgovac i žid. aktivist (?, Češka, 1867 – Zagreb, 25. III. 1934). Sin Josefov. Sa suprugom Johannom otac je Josipa, Eugena (Zagreb, ? – logor Jasenovac, 1941–1945) i Lazara (Zagreb, ?1910 – logor Jasenovac, 1941). Doselio se 1891. u Zagreb, gdje je isprva djelovao kao melamed, kućni učitelj u maloj ortodoksnoj općini u Zagrebu, odnosno u obitelji Engelsrath nakon što je glava obitelji Josip umro. God. 1892. osnovao je poduzeće »Lavoslav Rothstein i drug« sa sjedištem u zagrebačkoj Ilici, koja se bavila trgovinom manufakturne robe, gotovih muških i ženskih odijela te obuće na veliko. Uz to je bio suvlasnik Samoborske tekstilne industrije »Lavoslav Rothstein« sa suprugom te šurjacima Karlom i → Alfredom Planom. Desetljećima je predstavljao zagrebačku žid. ortodoksiju, bilo u zajedničkoj općini, bilo u autonomnoj. Jedan je od osnivača ortodoksne ŽO u Zagrebu i njezin počasni predsjednik. Nakon njegove smrti sinovi su s majkom nastavili voditi tvrtku. Poklonili su zagrebačkoj sinagogi parohet u njegov spomen. Po uspostavi NDH obiteljsku imovinu prijavio je sin Eugen. U prijavi se nalazio i automobil »Oldsmobil«, koji su ustaške vlasti rekvirirale. Ubrzo su sinovi Eugen i Lazar bili uhićeni i deportirani u logor Jasenovac, gdje su stradali. – Sin Josip, službenik (Zagreb, 8. V. 1894 – ?logor, 1941–1945). Radio je u očevoj trgovini kao knjigovođa i dopisnik, a nakon njegove smrti 1934. i njezin suvlasnik. U braku sa Sarom (? – ?logor, 1941–1945) imao je sina Lavoslava (Zagreb, 1938 – ?logor, 1941–1945) i kćer Mirjam (Zagreb, 1940– ?logor, 1941–1945). Daljnja sudbina nepoznata. Vjerojatno je stradao u nepoznatom logoru. – Lavoslavova supruga Johanna (rođ. Plan, Ivana), poduzetnica (Balassagyarmat, Mađarska, 25. IV. 1869 – ?logor, 1941–1945). Sestra Karla i Alfreda Plana. U Hrvatsku se doselila 1885, a u Zagrebu je stekla zavičajnost 1924. Nakon suprugove smrti naslijedila je sa sinovima trgovačku tvrtku »Lavoslav Rothstein i drug« te ju uspješno vodila sve do uspostave NDH. Uz to je od 1934. s braćom Karlom i Alfredom bila suvlasnica polovine Samoborske tekstilne industrije »Lavoslav Rothstein«. Zajedno sa sinovima, po uspostavi NDH, Odboru za podavanja Židova predala je dragocjenosti i zlata u vrijednosti od 185 000 din. te još 61 000 din. gotovine. Daljnja sudbina nepoznata. Vjerojatno je stradala u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Jevrejski glas, 7(1934) 13. – Židov, 18(1934) 13. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7618, pristupljeno 3. IV. 2012.

ROTMAN, Arpad, trgovac (Senta, Srbija, 15. I. 1871 – ?logor, 1941–1945). Suprug Florijane rođ. Spitzer (Valpovo, 1886 – ?logor, 1941–1945). Zavičajnost je stekao u Zagrebu 1921. Bio je suvlasnik tvrtke »S. Bergera nasljednici« na Jelačićevu trgu u Zagrebu. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu, prebjegao na Hrvatsko primorje te bio interniran u Kraljevicu i Kampor na Rabu. Daljnja sudbina nepoznata. Vjerojatno je stradao u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – Telefonski imenik 1941.

ROTT, Antun, tiskar i nakladnik (Vinkovci, 25. IV. 1874 – ?logor, 1941–1945). Podrijetlom je iz stare vinkovačke žid. obitelji. Sin Antuna i Elizabete rođ. König, brat Sigismunda i Josipe, suprug Leopoldine rođ. Lehner (St. Tölsten, Austrija, 31. X. 1877– ?logor, 1941–1945), s kojom se oženio u Beču 16. V. 1897, te otac Antuna ml. God. 1904. otvorio je tiskaru u Istarskoj ul. u Vinkovcima. Od 1905. izdavao je i tiskao list Cibalis (1906. mijenja ime u Svjetlost) te Syrmier Nachrichten (1909). God. 1916. prodao je vinkovačku tiskaru i preselio se u Osijek, gdje je kupio osječku tiskaru Dragutina Laubnera u Pejačevićevoj ul. Najprije se tiskara nazivala »Dragutin Laubner i nasljednik«, potom »Dragutina Laubnera nasljednik Antun Rott« te naposljetku »Štamparija Antun Rott«, a njezino je poslovanje vodio sa sinom. Preuzeo je tiskanje i izdavanje novina Slawonische Presse (1916–22). Uz to je tiskao određeni broj osječkih novina i listova koji su većinom bili kratkoga vijeka (Zora, nezavisni organ jugoslavenske demokratije, humorističke tjednike Buha i Komarac, Radikalni glasnik, Osječki šport) i knjige. Premda je tijekom 1920-ih pod pritiskom konkurencije radio u znatno manjem opsegu, ipak je sa sinom uspio održati poslovanje sve do uspostave NDH. Bio je član osječke ŽO Gornji grad. – Brat Sigismund, obrtnik (Vinkovci, 21. IV. 1870 – Vinkovci, 12. IV. 1950). Bio je majstor umjetne željezarije, ekonom i baždar u općini. Sa suprugom Apolonijom imao je osmero djece. Njihova najmlađa kći Leopoldina (Lea) ud. Vučevac (Vinkovci, 8. V. 1913 – Zagreb, 27. I. 1997) završila je 1932. učiteljsku školu u Osijeku, a potom studij slavistike i germanistike na Visokoj pedagoškoj školi u Zagrebu (1941). Nakon studija vratila se u rodni grad, gdje je radila kao profesorica u Osnovnoj školi »Josip Kozarac«, vinkovačkoj gimnaziji te u Dječjem domu »Laura Klajn«, odakle odlazi u mirovinu u zvanju pedagoškoga savjetnika. Odlikovana je jugoslav. Ordenom rada sa zlatnom zvijezdom.

LIT.: M. Malbaša: Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb 1978. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Z. Živaković-Kerže: Židovi u Osijeku (1918.–1941.). Osijek 2005. – T. Šalić: Rott, Antun. Vinkovački leksikon. Vinkovci 2007.

ROTTER, Leo, pravnik (Virovitica, 29. IV. 1898 – Zagreb, 20. III. 1972). Sin Arpada i Izabele (Isabella) rođ. Kohn (Virovitica, 3. XII. 1876 – Zagreb, 4. II. 1968), brat Mire, Lile i Renée. U međuratnom razdoblju najprije je bio pripravnik u odvjetničkoj kancelariji → I. Jacobija. Dana 27. IV. 1927. položio je odvjetničku zakletvu te imenovan odvjetnikom. Najkasnije od 1931. imao je odvjetnički ured u Amruševoj ul. u Zagrebu, gdje je tijekom 1930-ih bio glavni tajnik Udruženja za promicanje ciljeva Društva naroda. Nakon uspostave NDH, 27. VI. 1941, brisan je iz Odvjetničkoga imenika. Upisan u Kartoteku židovskog znaka, ali znak nije preuzeo. Nakon kraće internacije u Münchenu vratio se u Zagreb, gdje je 30. VI. 1941. prijavio imovinu. Potom je prebjegao u Hrvatsko primorje sa sestrom Renée ud. Livadić (sin Vlado i suprug Lujo Livadić stradali su na Jadovnu), interniran u logor u Kraljevici, kamo su mu 1942. iz Budimpešte stigle majka i sestra Mira. Nakon Kraljevice bio je interniran u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima te obnašao dužnost člana komisije za zbrinjavanje žid. izbjeglica s Raba na oslobođenom teritoriju Like, Korduna i Banije. Uoči dolaska njem. okupacijskih snaga uspio se prebaciti u oslobođeni dio Italije, u Taranto. Nakon rata vratio se u Zagreb te nastavio djelovati kao odvjetnik. – Bavio se pretežito političko-socijalno-ekonomskim problemima objavljujući radove u publikacijama Hrvatski ekonomista (1918), Mjesečnik, glasilo Pravničkog društva (1926, 1928, 1931), Iseljenički magazin (1927), Obzor (1930, 1931, 1935), Napredak (1930), Liga naroda (1931–33, 1935), Jugoslavenska samouprava (1931), Privredna revija (1931), Jugoslavenska narodna privreda (1931), Mladost (1932–33), Hrvatski dnevnik (1936), Katolički tjednik (1938) i Jutarnji list (1940). – Sestra Mira, pedagoginja i kazališna glumica (Virovitica, 29. IX. 1906 – Zagreb, 18. IV. 1983). U međuratnom razdoblju radila je u Zagrebu u Montessori dječjem vrtiću, koji je osnovala s barunicom Dedee Vranycany. Uz to se bavila glumom te nastupala u zagrebačkom HNK. Po uspostavi NDH prijavila je imovinu, a zatim s majkom otputovala u Budimpeštu, vratila se u Zagreb, a odatle u Hrvatsko primorje, gdje su ih tal. okupacijske snage zajedno s bratom internirale najprije u logoru u Kraljevici, a potom u logoru Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. i uoči dolaska njem. okupacijskih snaga prebacila se s obitelji u oslobođeni dio Italije, u Taranto. Nakon završetka II. svj. rata vratila se u Zagreb, gdje je poučavala engleski i njem. jezik. – Otac Arpad (Alfred), službenik (Virovitica, 23. XII. 1865 – Zagreb, 2. VII. 1935). Zavičajnost je stekao u Virovitici, gdje je živio do 1928, a nakon toga u Zagrebu, gdje je imao kuću na Mirogojskoj cesti.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – KŽZ. – Podaci o ulazniku A. Feldman, B. Polić i Ž. Gruden. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) 1. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Jevrejski pregled, 23(1972) 3/4. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ROTTER, Mavro, veterinar (?, 1885 – ?). Od 1924. bio je općinski veterinar u Suhopolju. Po uspostavi NDH izgubio je namještenje. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 24, Predsjednički ured, br. 10312, god. 1941.

ROTTMANN, Pavao, otorinolaringolog (Osijek, 17. IV. 1899 – ?). Sin Samuela i Emme, brat Oskara (Osijek, 18. VI. 1886 – logor Stara Gradiška, 1942) i Karla (Dragutina) (Osijek, 15. VI. 1891 – ?) te suprug Florence, amer. državljanke. Ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja dobio je 1932. od Liječničke komore u Zagrebu. Nakon specijalizacije otvorio je privatnu otolaringološku i logopedsku ordinaciju u Berislavićevoj ul. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu. Daljnja sudbina nepoznata. – Otac Samuel, trgovac (?, o. 1860 – Osijek, 1926). God. 1899. osnovao je u Osijeku poduzeće »Samuel Rottman i sinovi« sa sjedištem u Strossmayerovoj ul. U sklopu poduzeća nalazila se i veletrgovina kratke robe te tvornica rublja i trikotaže »Ris«, čije su poslovanje još za njegova života preuzeli i dalje vodili sinovi Karlo Dragutin i Oskar, a od siječnja 1941. pridružio im se i Oskarov sin Otto (Osijek, 20. VII. 1911 – logor Gospić, VII. 1941 ili Slana, VII/VIII. 1941). Po uspostavi NDH, 27. VI. 1941, Oskar i njegov sin Otto bili su uhićeni, a na čelo poduzeća vlasti NDH postavile su povjerenika J. Valaška. Sin Karlo se po uspostavi NDH razveo od supruge, koja nije bila Židovka, i s kojom je imao kćer Ljerku i sina Zdenka.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – JUSP Jasenovac. − Telefonski imenik 1941.