ROSENFELD, Alexander (Roda, Roda Roda, Roda-Roda; Alexander Friedrich, Sándor, Sándor Friedrich), književnik (Drnovice, Češka, 13. IV. 1872 – New York, 20. VIII. 1945). Suprug Elizabete rođ. Lenckfeld i otac Marije (Osijek, 1909 – New York, ?). Djetinjstvo je proveo na imanju kraj Zdenaca blizu Orahovice, gdje mu je otac bio upravitelj imanja grofa Pejačevića. Osnovnu školu pohađao je isprva u Osijeku (1878–80), a potom u Moravskoj, gdje je završio i gimnaziju. Studirao je pravo u Beču (1890–93). Nakon jednogodišnje vojne obuke u Zagrebu i Grazu, kao artiljerijski kadet bio je 1894. premješten u Osijek. Zbog vojničke karijere promijenio je 1899. prezime Rosenfeld u Roda te stekao zavičajnost u Osijeku. U to je doba već pisao književna djela: pripovijetke, crtice, humoreske. Slavonska sredina, malogradska i seoska, u kojoj su se miješale narodnosti i kulture, ostala je jedan od trajnih izvora njegova književnoga rada, dok je multikulturalni Osijek ostao stvarni ili imaginarni model mnogih djela. God. 1901. napustio je vojnu službu u činu artiljerijskoga poručnika te se 1902. preselio u Beč, gdje je radio kao novinar (Simplicissimus, Neue Freie Presse i dr.) i slobodni pisac, a povremeno i kao filmski glumac. Od 1905. živio je uglavnom u Berlinu i Münchenu, gdje je stekao reputaciju uspješnoga kabaretista. Naredbom Odjela za unutarnje poslove Kraljevske zemaljske vlade od 2. I. 1906. dopuštena mu je promjena prezimena Roda u Roda-Roda. U godinama prije i nakon I. svj. rata postigao je znatan uspjeh svojom satiričnom i humorističnom prozom te dramama s temama iz Austro-Ugarske Monarhije. Premda je poznavao i druge jezike svojega zavičaja, pisao je isključivo njemački, a objavljivao kod uglednih njem. i austr. nakladnika. Za I. balkanskoga rata 1912. izvještavao je iz Istanbula, Atene i Beograda, a za I. svj. rata s austroug. bojišnica. Na temelju vlastitoga zahtjeva Ministarstvo unutarnjih poslova odobrilo mu je 15. XI. 1929. otpust iz državljanstva Kraljevine Jugoslavije zajedno sa suprugom i kćerkom radi primanja austr. državljanstva. Premda je bio ravnodušan prema svojem žid. podrijetlu, nacizam ga je prisilio na emigraciju. God. 1933. iselio se s obitelji iz Njemačke u Austriju, u ožujku 1938. u Švicarsku, a 1940. preko Lisabona u SAD, gdje je proživio posljednje godine života. God. 1948. njegovi posmrtni ostatci premješteni su iz New Yorka u Beč, gdje su pokopani na gradskom groblju Feuerhalle Simmering.

DJELA: Soldatengeschichten, 1–2. Berlin–Leipzig 1904–1905. – Von Bienen, Drohnen und Baronen. Berlin–Leipzig 1908. – Schummler, Bummler, Rossetummler. Berlin–Leipzig 1909. – Milan reitet durch die Nacht. Berlin–Leipzig 1910. – Junker Marius. Berlin 1911. – Der Pascha Lacht. Berlin 1911. – Rakija, duhan i prokleta ljubav. Zagreb 1911. – Fluch deinem Dudelsak. Berlin–Leipzig 1914. – So jung und schon… Berlin 1918. – Die Streiche des junkers Marius. München 1921. – Eines Esels Kinnbacken. Hannover–Leipzig 1922. – Die sieben Leidenschaften. Wien–Leipzig–München 1922. – Ein Frühling in Amerika. München 1924. – Der Ehegarten und andere Geschichten. Berlin 1925. – Roda Rodas Roman. München 1925. – Izabrane anegdote i humoreske. Zagreb 1929. – Die Panduren. Wien 1935. – Pripovijesti iz Slavonije. Zagreb 1998. – Geschichten aus Slavonien. München 1999. – Vragolije tatina sina Marije. Zagreb 2001.

IZV.: HDA, Grupa XVIII, Izvidi o obiteljskim prilikama spisatelja Roda-Roda, 158.

LIT.: I. Stiassny-Maumgartner: Roda Alexander (Sándor). Österreichisches Biographisches Lexikon, 43. Wien 1986. – R. Hackermuller: Roda Roda. Bildbiographie. Wien–München 1986. – V. Obad: Nova saznanja o Roda Rodi. Književna revija, 34(1994) 1/2. – Isti: Roda Roda. Zagreber Germanistische Beiträge, 5(1996) 4. – Isti: Roda Roda und die deutschsprachige Literatur aus Slawonien. Beč 1996. – Roda Roda, Alexander. Hrvatski opći leksikon. Zagreb 1996. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Roda Roda, Alexander. Hrvatska enciklopedija, 9. Zagreb 2007. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskoga rata. Osijek 2013.

ROSENFELD, Alfred, obrtnik (Mostar, BiH, 6. VI. 1895 – ?). Sin Mavra (Moritza), brat Emila (Mostar, BiH, 23. XI. 1892 – ?) i Oskara. Otac Alfreda. Otac mu je 1887. otvorio u Mostaru urarsku i draguljarsku radionicu, koja je s vremenom stekla veliki ugled. God. 1924. zajedno sa sinovima preselio se u Zagreb, gdje su u Ilici otvorili urarsku i draguljarsku radionicu »Rosenfeld M. J. i sinovi«. Njegovi su sinovi u Zagrebu stekli zavičajnost 1938. Sin Alfred u braku s Lilly rođ. Schulholf imao je djecu Mirjam (Zagreb, 1934) i Branka (Zagreb, 1935), dok je Emil u braku s Osječankom Lilly imao kćeri Zlatu (Zagreb, 1931) i Danu (Zagreb, 1935). Po uspostavi NDH Alfredova supruga je u prijavi imovine navela da je vlasnica polovine kuće u Zagrebu na Starčevićevu trgu te da je Odboru za podavanja Židova predala nakita u vrijednosti od 15 700 din. Emilova je supruga Odboru za podavanja Židova predala nakita u vrijednosti od 11 600 din. Obje su obitelji na nepoznat način preživjele rat. – Brat Oskar, farmaceut (Mostar, BiH, 29. III. 1894 – ?). Od 1927. do 1941. u Zagrebu suvlasnik parfumerije »Laokon« u Ilici te vlasnik »Medicinalne drogerije Laokon« sa sjedištem u Praškoj ul. Po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu. Dana 21. VII. 1941. napustio je Zagreb te na nepoznat način preživio II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27786. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Židov, 8(1924) 36. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ROSENFELD, Israel (Izrael), trgovac i kućevlasnik (?, Njemačka, 1813 – Zagreb, nakon 1874). Doselio se 1830. u Zagreb, gdje je tijekom 1860-ih i 1870-ih djelovao kao trgovac zlatom, draguljar i zlatar. Svoju je prodavaonicu imao na početku Mesničke ul., u jednoj od triju kuća koje je posjedovao u toj ulici. God. 1862. prodao je jednu od njih te na uglu Ilice i Mesničke ul. izgradio zaobljenu dvokatnicu prema nacrtu Franje Kleina iz 1867. Na Prvoj izložbi dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj 1864. bio je porotnik te izlagač starina (arheoloških nalaza, kolajni, starog novca i oružja) i suvremenoga nakita. God. 1874. ugasio je obrt i prestao s radom. Od 1843. član je Hevre Kadiša, a 1848. navodi se u popisu članova »Laškouličke općine.«

IZV.: DAZ, F: GPZ, Obrtni registri, Obrtovno kazalo 1860–1881 (220), knj. 62, br. 3.

LIT.: Prva izložba dalmatinsko-hrvatsko-slavonska 1864. Zagreb 1964. – L. Dobronić: Stare numeracije kuća u Zagrebu. Zagreb 1959. – Ista: Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova. Zagreb 1983. – M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970.

ROSENFELD, Margit, anglistica (Zemun, Srbija, 31. V. 1914 – Zagreb, 16. XI. 1993). Od djetinjstva je živjela u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala anglistiku. Po uspostavi NDH bila je proganjana, ali je preživjela zahvaljujući mješovitomu braku. Pisala je pripovijetke koje su objavljivane na BBC, u časopisima na engleskom jeziku te u Biltenu ŽOZ.

IZV.: ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1993, 30.

ROSENFELD, Mark, kantor i rabin (? – Varaždin, o. 1913). Suprug Ivane rođ. Plahn te otac pet kćeri i dva sina. Od 1861. spominje se u Varaždinu kao kantor i učitelj hebrejskoga jezika. Čini se da je službovao i kao rabin. Njegov sin P. Hilary (Varaždin, 19. I. 1860 – Burlington, SAD, 1926) pristupio je benediktinskom redu te se iselio u SAD, gdje je djelovao do kraja života.

LIT.: Warasdiner Schreibkalender. Varaždin 1861. – Katolički list, 78(1927) 32.

ROSENFELD, Oto (Otto), sportaš i sportski djelatnik (Sisak, 21. IV. 1903 – Zagreb, 27. III. 1965). Sin Aleksandrov. God. 1928. stekao je zavičajnost u Zagrebu, gdje je završio srednju školu te od 1925. radio kao privatni činovnik. Igrao je nogomet kao član Makabija, ali je bio sklon ozljedama te se vrlo brzo počeo baviti isključivo suđenjem. Ispit za nogometnoga suca položio je 1922. Jedan je od osnivača sudačke organizacije pri Zagrebačkom nogometnom podsavezu, a više godina je bio njezin predsjednik ili tajnik. Do 1938. sudio je mnoge utakmice u Jugoslaviji i inozemstvu, gdje je stekao velik ugled te je slovio za jednoga od najboljih jugoslav. sudaca. Od 1933. je vodio tečajeve za suce. Također je bio član i aktivni plivač u HAŠK te spasilac. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, no naknadno mu se prihvaća molba pa je oslobođen od njegova nošenja. Bio je djelomično zaštićen od daljnjega progona zahvaljujući mješovitomu braku. Čini se da je dio II. svj. rata proveo izvan Zagreba, a po oslobođenju se vratio u grad. Nakon 1945. s grupom zagrebačkih sudaca obnovio je rad zagrebačke sudačke organizacije; bio je član stručnih komisija, kreator teorijske provjere poznavanja pravila nogometne igre i propisa nogometne organizacije. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim seminarima, gdje je držao predavanja, a 1955. uveo je testove za provjeru znanja sudaca te je s Leom Lemešićem vodio je komisiju za demonstraciju baratanja loptom. Kao teoretičar odgojio je niz vodećih hrv. sudaca.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27236. – KŽZ.

LIT.: Rosenfeld, Oto. Sportski leksikon. Zagreb 1984. – M. Matovina: Leksikon sporta općine Sisak 1846–1983. Bjelovar 1985. – Bilten ŽOZ, 1993, 30. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ROSENFELD, Šandor, sportaš i sportski djelatnik (Sv. Petar Čvrstec kraj Križevaca, 26. XII. 1906 – Zagreb, 11. IV. 1975). Sin Eduardov. Zavičajnost je stekao u Koprivnici, gdje je izučio trgovački zanat. Od 1924. živio u Zagrebu, gdje je u međuratnom razdoblju imao trgovinu kratke i pletene robe na Maksimirskoj cesti. Tijekom druge pol. 1920-ih jedan je od prvih stolnotenisača u Zagrebu te član Hrvatskoga sokola, Hrvatskoga sportskog kluba »Unitas«, »Cepin« u Zagrebu te »Slaven« u Koprivnici. Također je bio član Makabija. Od 1930. djelatnik je reorganiziranog Jugoslavenskoga table-tennis saveza. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i zatražio arijska prava na temelju mješovitoga braka. Dana 30. VIII. 1941. bio je uhićen i otpremljen u sabirni logor. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat. Nakon rata član je Stolnoteniskoga saveza Hrvatske i kluba »Mladost« te predsj. kluba »Borac« u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29536.

LIT.: Z. Uzorinac: Rosenfeld, Šandor. Enciklopedija fizičke kulture, 2. Zagreb 1977.

ROSENHECK, Ignac, pravnik (Karviná, Češka, 22. I. 1912 – logor Jasenovac, 1941). Sin Gustavov, suprug Branke rođ. Rendeli. U međuratnom razdoblju bio je odvjetnički perovođa u odvjetničkom uredu → F. Borana. Po uspostavi NDH uhićen je u Zagrebu te odveden u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga je također bila uhićena i deportirana na teritorij Trećega Reicha te je 1942. stradala u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – JUSP Jasenovac.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ROSENMARK, Herman (Hermann), pedagog (Beč, ? – Varaždin, nakon 1850). Doselio se 1835. iz Beča u Varaždin, gdje je bio glavni učitelj na Javnoj židovsko-njemačkoj školi u kojoj je podučavao u dječačkim i djevojačkim razredima. Napisao je knjižicu za žid. vjeronauk, koju je 28. VIII. 1850. poslao banu Josipu Jelačiću na odobrenje kako bi mogla služiti kao školski udžbenik.

DJELA: Israelitische Religions- und Sittenlehre in leichtfaßlichen und lehrreichen Reim-und Denkversen für Kinder ersten Schulalters. Warasdin 1847.

LIT.: Židov, 11(1927) 49. – M. i V. Lončarić: Židovi u Varaždinu. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998.

ROSENTHAL, Jakov, obrtnik i trgovac (Zagreb, 1848 – Sisak, 28. VI. 1928). Suprug Luise rođ. Klein te otac Gisele (Petrinja, 21. II. 1882 – ?), Carla (Petrinja, 25. VII. 1887 – ?) i Ludwiga (Petrinja, 30. VI. 1892 – ?). Do 1881. imao je trgovačku radionicu i pekaru u Jasenovcu, a potom u Petrinji u obiteljskoj kući, koju je izgradio na početku Majdanaca (danas Radićeva ul.). God. 1906. svečano je proslavio sa sugrađanima 25. godišnjicu otvaranja pekare u Petrinji.

LIT.: I. Golec: Rosenthal, Jakov. Petrinjski biografski leksikon. Petrinja 1999.