REICH, Zdenko (Rajh), pravnik i publicist (Slavonski Brod, 1904 – Beograd, 23. III. 1990). Sin Žige i Friderike rođ. Herzog, brat Vladimirov. Sudjelovao je u revolucionarnom radničkom pokretu od 1935. Po uspostavi NDH prebjegao je u Split, odakle je po nalogu KP otišao u Švicarsku radi organiziranja antifašističkoga pokreta među jugoslav. izbjeglicama i zarobljenicima. U Švicarskoj je izabran za člana polit. aktiva izbjeglica s područja tadašnje Jugoslavije i za člana Komiteta narodnoga oslobođenja Jugoslavije u inozemstvu te bio član Biroa tamošnje partijske organizacije. Bio je zadužen za organizaciju propagande, uređivanje lista Glas slobodne Jugoslavije, pisanje članaka u švic. listovima o zbivanjima u tadašnjoj Jugoslaviji. Ujesen 1944. vratio se u Jugoslaviju, gdje je bio jedan od osnivača Radio Beograda. Doktorirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1959. tezom Problemi ujedinjenja Evrope, utopije i ostvarenja (objavljena iste godine), što je ujedno bio i predmet njegova znanstvenoga i publicističkoga rada u Institutu za međunarodnu politiku i privredu u Beogradu u kojem je radio do umirovljenja krajem 1970-ih. – Brat Vladimir, pijanist (Slavonski Brod, 2. III. 1908 – logor Slana, 1941). Zavičajnost je stekao u Osijeku. U međuratnom razdoblju bio je privatni učitelj glasovira. Stanovao je s roditeljima na Krešimirovu trgu u Zagrebu. Po uspostavi NDH u prijavi imovine je naveo da je radioaparat »Phillips«, vrijedan 3000 din., založio u kolovozu 1940. kod Gradske štedionice u Zagrebu za 1000 din., što je vjerojatno bila lažna prijava kako bi ga mogao prodati. Krajem lipnja 1941. uhićen je i deportiran u Gospić, otamo u paški logor Slana, gdje je stradao. – Otac Žiga, trgovac (Vukovar, 18. IX. 1876 – ?Auschwitz, 1943). Sin Morica. Zavičajnost je stekao u Sotinu kraj Vukovara, zatim u Osijeku. U međuratnom razdoblju sa suprugom i sinom Vladimirom živio na Krešimirovu trgu u Zagrebu. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo da je već dvije godine bez posla. Najvjerojatnije je sa suprugom uhićen u svibnju 1943. u posljednjoj velikoj deportaciji zagrebačkih Židova te deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – Podaci o ulazniku D. Rajh.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

REICHENTHAL, Vlado (Osijek, 30. VI. 1919 – Jadovno, 1941). Sin Ljudevita Reichenthala (Livadić, Lujo), službenika Našičke tvornice tanina i paropila d. d. (Osijek, 1891 – logor Jasenovac, 1941), i Renée rođ. Rotter. Do uspostave NDH završio je šest semestara na studiju elektrostrojarstva. Sa 165 zagrebačkih žid. omladinaca uhićen je krajem svibnja 1941. i otpremljen u logor Danica kraj Koprivnice što je njegov otac naveo u prijavi svoje imovine vlastima NDH 24. VI. 1941. Ubrzo je otpremljen iz Danice preko Gospića u Jadovno, gdje je stradao. Otac je 1941. stradao u logoru Jasenovac, dok je majka preživjela II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

REICHERT, Sigismund (Žiga), trgovac, poduzetnik i javni djelatnik (?, 1873 ili 1879 – logor Jasenovac, 1942). Sin trgovca Franje (? – Nova Gradiška, o. 1907) koji je 14. X. 1876. u Cerniku utemeljio poduzeće »Franjo Reichert i sin«, koje je trgovalo mješovitom i manufakturnom robom i žestokim pićima. Nakon očeve smrti, S. je preuzeo poduzeće, sjedište je preselio u Novu Gradišku i znatno proširio poslovanje. Za haranja zelenoga kadra 28–29. X. 1918. trgovina je spaljena i opljačkana. Iako je ukupna šteta iznosila 2 000 000 kruna, trgovina je nastavila rad. Bio je član predsjedništva Gospodarske zadruge za pečenje rakije i iskorištavanje voća (osn. 1917), član ravnateljstva Pučke dioničke štedione (osn. 26. VI. 1918), od 1924. član ravnateljstva Sveobćega trgovačkog d. d., koje se brinulo o trgovini živežnim namirnicama, žitaricama i drugim artiklima. Dana 20. X. 1932. s Josipom i → Emilom Neumannom osnovao je trg. javno društvo »Posavina Neumann i dr.« koje je trgovalo poljoprivrednim proizvodima na novogradiškom području, te izvozom stoke i živežnih namirnica. Bio je suosnivač Hrvatskoga planinarskog društva »Tomislav« 1905. Po uspostavi NDH, u prosincu 1941, deportiran je u logor Jasenovac, gdje je sljedeće godine stradao, dok je njegova tvrtka »Posavina Neumann i dr.« konfiscirana, a potom i izbrisana iz registra.

LIT.: V. Žugaj: Židovi novogradiškoga kraja. Zagreb 2001. – F. Valentić: Reichert, Sigismund. Novogradiški leksikon. Nova Gradiška 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

REICHERZER, Ljudevit (Lucio), ljekarnik i slikar (Varaždin, 16. XII. 1879 – Bjelovar, 1917). U Bjelovaru je završio šest razreda gimnazije, potom se bavio ljekarništvom. U Karlovcu je 1902. kod knjižara Reicha izložio spomenicu predsjednika ŽO (modernizam u stilu Alphonsea Muche), a u prosincu 1902. u zelenoj sobi karlovačkoga Zorin-doma izložio je 24 slike i velik broj skica i razglednica snažnih boja. Iako je od gradskih vlasti dobio potporu za studij slikarstva u Münchenu, 1903. se iselio u SAD, odakle se vratio desetak godina poslije teško bolestan te ubrzo umro.

LIT.: Reicherzer, Ljudevit Lucio. Karlovački leksikon. Karlovac–Zagreb 2008.

REICHL, Artur (Raić, Rajić), stomatolog (Zagreb, 5. I. 1877 – ?logor, 1943–1945). Sin Aleksanderov. U braku s Vukovarkom Malvinom rođ. Pfefferman (?, 1887 – Zagreb, 20. II. 1975) imao je sinove Branka i Ivu. Medicinu je najvjerojatnije završio u Beču. Ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja dobio je 1. VIII. 1903. od Poglavarstva grada Zagreba, gdje je u međuratnom razdoblju imao stomatološku ordinaciju u Ilici, potom u svojemu stanu u Frankopanskoj ul. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu te naveo da je u ime žid. kontribucije izručio 37,7 gr zlata vrijedna 5200 din. Prezime Raić morao je vratiti u Reichl. U ekipi žid. liječnika poslan je u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa te je u kolovozu 1942. djelovao u Sanskom Mostu. Supruga je u prijavi imovine navela da je naslijedila dvokatnicu u Dežmanovu prolazu u Zagrebu s pet dućana, dva trosobna i šest jednosobnih stanova. Stradao je na nepoznatom mjestu, a u Holokaustu su nestali njegova punica Antonija i nećak Ruben Pfefferman (?, 1928 – ?logor, 1941–1945). – Sin Ivo (Raić, Rajić; Ivan) (?Zagreb, 18. VII. 1909 – ?logor Jasenovac, 1942–1945). Za uspostave NDH bio je student medicine u Zagrebu. Po uspostavi NDH morao je prezime Raić vratiti u Reichl. Sa suprugom Helenom rođ. Berger prijavljen je u Kartoteku židovskoga znaka, ali znak, čini se, nije preuzeo. U prijavi imovine naveo je da radi kao kovinotokarski naučnik bez plaće. Uhićen je 10. VIII. 1942. i odveden u pritvor Zakladne bolnice (danas KB »Sveti Duh«) u Zagrebu. Iako je supruga u molbi za njegovo puštanje navela da mu otac služi kao voj. liječnik u BiH, najvjerojatnije je tada deportiran u logor Jasenovac. – Sin Branko (Raić, Rajić) (Zagreb, 16. VII. 1913 – Zagreb, 11. VI. 1991) bio je 1941. mobiliziran u jugoslav. vojsku te odveden u njem. zarobljeništvo u logor Fürstenberg.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – HDA, RUR, Židovski odjek, 29810, 29781. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

REICHL, Lavoslav, elektrotehnički inženjer i redatelj (Zagreb, 15. XI. 1897 – ?Prag, 1968). Podrijetlom je iz Praga. U međuratnom razdoblju radio je za amer. filmsku kompaniju »20th Century Fox« u Zagrebu, no po uspostavi NDH dobio je otkaz. U braku s Milkom rođ. Spitzer (? – Prag, 1964) imao je sina Dragu (?Zagreb, 1927). Nakon II. svj. rata djelovao je kao redatelj u Pragu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693.

LIT.:. M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

REICHSMANN, Dane, gospodarstvenik (Đakovo, 8. II. 1876 – Auschwitz, 1944). Sin Jakobov. Bio je vlasnik trgovine mješovitom robom i žestokim pićima »D. Reichsmanna sin« u Đakovu koju je o. 1860. utemeljio, a 1878. protokolirao njegov djed Dane. U međuratnom razdoblju bavio se izvozom »Strossmayerove šljivovice«. Također je s → Aleksandrom Starkom, Pavlom i Eduardom Kaiserom bio suvlasnik Prve osječke tvornice kandita, čokolade i čokoladne robe »Kaiser i Stark« (danas »Kandit«). Uz to je bio dioničar Prve hrvatske štedionice Zagreb i Tvornice šećera Osijek. Živio je na Slavujevcu u Zagrebu. Po osnutku NDH već mu je 12. IV. 1941. oduzet automobil, a istoga je dana s ostalim suvlasnicima Prve osječke tvornici kandita pokušao spasiti imovinu fiktivnom prodajom svojeg udjela »arijevcima« – upravitelju tvornice Josipu Turiću (oženjenom Židovkom) i Josipu Oreškoviću (drugom suprugu Hilde kćeri → A. Starka). Dana 11. V. 1941. sa suprugom Fridom rođ. Schnabel izbačen je iz kuće te im je redarstvo u cijelosti zaplijenilo srebrninu i ostale dragocjenosti (osim zlatnoga sata s lancem i privjeskom), 48 300 din. te sav namještaj i živežne namirnice. U prijavi imovine je naveo kako su kuću napustili s najnužnijom odjećom. Dana 12. VI. 1941. Ustaškomu stanu i općini Đakovo prepustio je 1 800 000 din. svojih potraživanja od Časnih sestara sv. Križa u Đakovu. Oboje supružnika stradalo je u Auschwitzu. God. 1945. Josip Orešković je zbog te »kupoprodaje« bio osuđen »radi privredne kolaboracije s neprijateljem i razgrabljivanja židovske imovine«.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633, 693. – HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 23, Predsjednički ured, br. 6743, god. 1941. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Gardaš: Konfiskacije osječkih privrednih poduzeća poslije Drugog svjetskog rata. Ha-kol, 2000, 63/64. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

REICHSMANN, Mirko, pravnik (Zagreb, 21. III. 1904 – ?). Sin Dragutina, austroug. časnika (?, 1866 – Zagreb, 13. VIII. 1927) i Adele rođ. Stern (Karlovac, 1877 – Zagreb, 1941), brat Vlatka, Zlate i Štefanije, supruge → B. Anhalzera. Doktorirao je na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1927. temeljem rigoroza. Ovlaštenje za obavljanje odvjetničkoga zvanja dobio je 1930. od Advokatske komore u Zagrebu, gdje je imao odvjetnički ured u Ilici. Zastupao je Tvornicu marama iz Karlovca, poduzeće »Ing. Reichsman i Cvitaš« (zastupstvo automobila »Fiat«) i Tvornicu šešira Zagreb. God. 1931. imenovan je tumačem za engl. jezik na području Kraljevskoga sudbenoga stola u Zagrebu. Sa suprugom Renée rođ. Mogan i sinom Jankom (Zagreb, 1938) prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu kao i supruga, koja je navela da je u ime žid. kontribucije 23. VI. 1941. predala dragocjenosti (zlatni nakit i briljante) vrijedne oko 40 000 din. Kod majke u Hatzovoj ul. ostavila je srebrninu, koju nije mogla popisati jer je kuću već u lipnju 1941. zaposjela njem. vojska. Brisan je iz Odvjetničkog imenika 1. VII. 1941. jer se odrekao odvjetništva. Bio je uhićen s ostalim zagrebačkim žid. odvjetnicima, ubrzo pušten te iz Zagreba prebjegao u Italiju. Supruga je s majkom puštena iz logora Loborgrad pred Božić 1941, nakon toga su obje izbjegle u Italiju i potom u SAD. – Sestra Zlata, oftalmologinja (Karlovac, 25. III. 1898 – Zagreb, 1941). Diplomirala je 1923/24. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je djelovala kao liječnica Zakladne bolnice (danas KB »Sveti Duh«) sa stanom u Zvonimirovoj ul., no po uspostavi NDH strijeljana je u skupini žid. talaca. – Brat Vlatko, inženjer (Zagreb, 5. V. 1902 – ?). Do 1922. zavičajnost je imao u Đakovu, potom u Zagrebu. U međuratnom razdoblju bio je suvlasnik poduzeća »Ing. Reichsman i Cvitaš«, zastupstva automobila »Fiat« u Savskoj cesti u Zagrebu. Bavio se kupoprodajom i prodajom novih i rabljenih automobila te rezervnih dijelova i pribora. Na nepoznat je način preživio II. svj. rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28625. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941). – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – B. Blau: Studenti Židovi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 2006.

REICHSMANN, Veljko, službenik (Osijek, 1904 – logor Jasenovac, XI. 1941). U međuratnom razdoblju bio je prokurist u Prvoj osječkoj tvornici kandita, čokolade i čokoladne robe tvornici »Kaiser i Stark« u Osijeku. Po uspostavi NDH u vlaku ga je uhitila ustaška policija i deportirala u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

REICHSMANN, Zoltan → BEN-HANNAN, Šimon