LOTHAR, David, revolucionar (?, 1916 – logor Rižarna, 1944). Sin Mihaelov. U doba uspostave NDH živio je u Sušaku te je bio interniran u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima djelujući kao član Općinskoga komiteta KP na Rabu. U vrijeme njem. desanta na Rab u ožujku 1944. bio je uhvaćen te deportiran u tršćanski logor Rižarna, gdje je stradao.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

LOTHE, Artur, poduzetnik (Łódź, Poljska, 20. III. 1899 – ?, Urugvaj, ?). Sin Henrikov. U međuratnom razdoblju bio je tehnički upravitelj tvornice čarapa »Silk« (danas »Jadran«) u Zagrebu i suvlasnik poduzeća »Aleksandar Moschansky« u Samoboru. Sa suprugom Nadom rođ. Kolmar 1938. prešao je na starokatoličku vjeru. Po uspostavi NDH supružnici su preuzeli žid. znak te je Odboru za potrebe države u ime žid. kontribucije morao predati zlata i dragocjenosti u vrijednosti od 18 240 din. Na zahtjev povjerenika tvornice ostao je 1942. na poslu kao neophodno potreban stručnjak. Prebjegao je sa suprugom u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. U Kraljevici je bio zastupnik logoraša pred tal. vlastima. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. sa suprugom se iselio u Montevideo, gdje su vodili slastičarnicu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 685. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28565. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LÖW, Lavoslav (Low, Leopold), trgovac (Filice, Slovačka, 2. X. 1871 – Zagreb, 18. XII. 1948). U braku s Ankom rođ. Steinhardt (?, 1877 – Zagreb, 15. I. 1916), otac je Grete, Ernesta, Rudolfa, Drage, Elle i Ive (Ivana). U Zagreb se doselio iz Slovačke 1896. te od 1898 (protokolacija obavljena u Gradskom poglavarstvu) na Svačićevu trgu imao veliku trgovinu manufakturnom i konfekcijskom robom s uloženih 1 650 000 din. kapitala. God. 1934. tvrtku je preuzeo njegov sin Ernest. Po uspostavi NDH sa šogoricom Ružom Steinhardt preuzeo je žid. znak. Na nepoznat način preživio je II. svj. rat u Zagrebu. – Kći Ella, pedagoginja (Zagreb, 13. XII. 1910 – ?). Srednju školu završila je u Zagrebu, gdje je diplomirala filozofiju na Filozofskom fakultetu. Po uspostavi NDH sa sestrom Dragom preuzela je žid. znak i prebjegla u Hrvatsko primorje te je bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima djelujući kao voditeljica partizanske gimnazije u Rujevcu. Poslije II. svj. rata vratila se u Zagreb. – Kći Draga ud. Radović, pedagoginja (Zagreb, 18. VIII. 1908 – ?). Gimnaziju je završila u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa sestrom je preuzela žid. znak te je, ostavivši sina Ranka bivšem suprugu »arijevcu«, prebjegla u Hrvatsko primorje te bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključila se partizanima te radila kao kuharica u Okružnom NOO Banije, a zatim kao nastavnica u partizanskoj osnovnoj školi u Glini. Nakon rata vratila se u Zagreb. – Sin Ivo (Ivan), internist (Zagreb, 19. III. 1912 – Trnovo, BiH, 20. IV. 1944). Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje je 1937. diplomirao na Medicinskom fakultetu i specijalizirao internu medicinu. Do II. svj. rata bio je liječnik u Gospiću, no uspostavom NDH razriješen je dužnosti. Vratio se u Zagreb, gdje je preuzeo žid. znak te pod okriljem ŽOZ sa → Stjepanom Steinerom, → Z. Leventalom i→ A. Fröhlichom prikupljao lijekove i sanitetski materijal, koje su, neuspješno, pokušali poslati logorašima u Gospiću i na Pagu. U rujnu 1941. u grupi žid. liječnika poslan je u Doboj u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. U ožujku 1943. pristupio je partizanima te bio liječnik u bolnici 3. korpusa i bolnici 2. proleterske divizije, referent saniteta 17. divizije i upravitelj bolnice 3. korpusa br. 2 u Trnovu, gdje je poginuo u travnju 1944. prilikom njemačkoga i četničkoga napada. S. Steiner tvrdi da je vjerojatno pri povlačenju naletio na četnike, koji su ga predali Nijemcima, a ovi ga strijeljali. U vrijeme pogibije imao je čin poručnika. – Sin Ernest, trgovac (Zagreb, 25. IX. 1903 – ?). U Zagrebu je završio osnovnu školu, realnu gimnaziju te Trgovačku akademiju. Od 1934. preuzeo je od oca trgovinu tekstilne robe na Svačićevu trgu. U braku s Ružom rođ. Balaton imao je kćer Rutu (Zagreb, 1935). Po uspostavi NDH obitelj je preuzela žid. znak i na nepoznat način preživjela rat u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 685. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28017. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1989, 11; 1991, 19/20. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LÖW, Pavao (Levković, Pavle), sportski djelatnik i nogometaš (Zagreb, 10. XII. 1910 – Dubrovnik, 1. I. 1986). Sin Alfreda i Malvine rođ. Hartman. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1936. i doktorirao pravo temeljem rigoroza 1937. Nogomet je počeo igrati kao junior u HŠK »Concordia« u Zagrebu te je 1927–33. bio obrambeni igrač. Osvojio je dva naslova prvaka Kraljevine Jugoslavije 1930. i u sezoni 1931–32. te drugo mjesto 1931. Za državnu reprezentaciju nastupio je tri puta na Balkanskom kupu, na kojem je 1933. u Bukureštu Jugoslavija osvojila drugo mjesto. Za reprezentaciju Zagreba nastupio je pet puta. Nakon završetka fakulteta postao je član nogometne sekcije Makabi, za koji je nastupao u nekoliko sezona. Po uspostavi NDH pri pokušaju priključenja partizanskom pokretu bio je uhićen i deportiran u logor Slana na Pagu, a potom u logor Jasenovac, iz kojeg je poč. kolovoza 1943. pobjegao iskoristivši nevrijeme te se priključio 1. proleterskoj brigadi. U studenom 1943. ranjen je kraj Travnika pri povlačenju čete, a za iskazanu hrabrost dobio je pisanu pohvalu štaba 1. proleterske divizije. Kao oficir Vrhovnoga štaba sudjelovao je u oslobađanju Beograda 1944. te je bio odgovoran za rad sa stranim misijama. Nakon II. svj. rata djelovao je u JNA u činu pukovnika u Komisiji za ratne zločine, zatim u Upravi vojne industrije u Beogradu. Oženio se 1948. u Beogradu s Veroslavom Živković, s kojom je imao Filipa, Branka i Brankicu ud. Miškić. God. 1955. promijenio je ime u Pavle Levković. Bio je jedan od trenera kluba »Partizan«, a 1964–65. generalni tajnik kluba. Od 1968. živio je u Dubrovniku.

IZV.: Podaci o ulazniku B. Levković Miškić.

LIT.: B. Đ. Stanišić: Plavi, Plavi! 1919–1969. Beograd 1969. – Sećanja Jevreja na logor Jasenovac. Beograd 1972. – B. Cuvaj: Nogometna sekcija HŠK Concordije. Zagreb 1919–1944. Povijest sporta, 8(1977) 32. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – F. Kramer: Prilog za povijest športa Židova u Hrvatskoj. Povijest sporta, 26(1995) 104. – Ž. Šrenger: Zagrebački Makabi. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova. Zagreb 1998.

LÖWENBACH, David, poduzetnik (? – ?). Podrijetlom je iz Temišvara. Suosnivač je tvornice pića u Zagrebu 1870-ih.

LIT.: M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti Hrvatske u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979.

LÖWENSTEIN, Aleksandar, novinar (Bartolovec, 18. V. 1905 – ?). Bio je dopisnik zagrebačkih Novosti za grad Varaždin i okolicu 1937. i 1939.

LIT.: Varaždinske novosti, 9(1937) 372; 11(1937) 515.

LÖWENSTEIN, Herman, posebnik (? – ?). Po uspostavi NDH deportiran je u nepoznati logor, a u kolovozu 1941. u njegovu kuću u Gornjoj Rijeci kraj Novoga Marofa uselila se lokalna oružnička postaja.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 26, Predsjednički ured, br. 28063, god. 1941.

LÖWENSTEIN, Jakob, žid. aktivist (Čakovec, 1852 – Varaždin, 26. II. 1919). Bio je dugogodišnji član Općinskoga odbora i ekonom ŽO u Varaždinu te predsj. dobrotvorne udruge Hevra Kadiša u Varaždinu.

LIT.: Hrvatske pravice, 5(1911) 49. – (Nekrolog). Židov, 3(1919) 9.

LÖWENSTEIN, Mavro, trgovac (Varaždin, ? – ?). U međuratnom razdoblju imao je trgovinu mješovitom robom u Varaždinu. Po uspostavi NDH zatražio je i dobio arijska prava. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Varia. – Telefonski imenik 1941.

LÖWENTHAL, Mirko → ZOHAR, Eli