LOEW-LUŠIĆ, Alfred, ribarski stručnjak (? – ?). Po uspostavi NDH Savez ribarskih zadruga gospodarske sloge od Ustaškoga je redarstva u lipnju 1941. zatražio da mu se izda propusnica za putovanje u Petrovo Selo, Davor i Orubicu, gdje je učinio nekoliko pokusa za sušenje ribe radi prehrane pučanstva u Zagrebu te je isticao nužnost da se s time nastavi. Propusnicu je dobio. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27390.

LOEWENHERZ, Richard (Löwenherz), posebnik (?, Njemačka, 16. V. 1881 – Zagreb, 19. XII. 1964). Vjerojatno se kasnih 1930-ih iselio iz Koburga u Zagreb sa suprugom Dagmar (?, 13. V. 1893 – Zagreb, 8. VII. 1971). U Zagrebu je preživio II. svj. rat zahvaljujući mješovitomu braku, no nakon rata sa suprugom je bio zatočen u logoru na zagrebačkom Kanalu pod sumnjom da su surađivali s okupatorom. Pokopani su na kršćanskom dijelu zagrebačkoga groblja Mirogoj.

IZV.: JIM, ŽOZ.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

LOEWINGER, Bernard (Bernardo, Benko), pravnik, poduzetnik i žid. aktivist (Požega, 28. VI. 1882 – Izrael, o. 1964). Sin Julijev. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu doktorirao je temeljem rigoroza 1905, a odvjetničku zakletvu položio je 1908. U Zagreb se trajno doselio vjerojatno nakon 1909. U I. svj. ratu bio je časnik austroug. vojske. U Zagrebu je u međuratnom razdoblju neko vrijeme imao odvjetnički ured te istodobno bio stručnjak u šumskoj industriji zaposlen u poduzeću »Dolina« šumska industrija d. d. i član ravnateljstva i dioničar tvrtke »Iver«, šumska industrija. Posjedovao je više kuća u Zagrebu te je bio vlasnik ribnjaka Lipovljani. Ondje je 1930-ih doveo osobe iz izraelskoga kibuca Šaar Haamakim da uče o uzgoju riba. God. 1939. s kibucom Nir David i Židovskom agencijom te grupom nizozemskih poduzetnika bio je suosnivač novoga izraelskog dioničarskog društva za ribarstvo te je uložio u prve ribnjake u blizini Tel Amala u Izraelu, a nadzor nad njihovom izgradnjom povjerio je Josipu Ivančiću, profesoru na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Bio je član Glavnoga odbora SJVOJ 1920-ih, a 1930-ih član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit. Po uspostavi NDH nije preuzeo žid. znak te je u iseljeništvo poveo članove svoje uže i šire obitelji, najprije u Italiju, gdje su boravili u San Damiano di Asti, zatim u Aosti. God. 1943. preko planinskoga su prijevoja pješice stigli u Švicarsku. Nakon rata iz Švicarske otišao u Izrael i osnovao ribnjake u kibucu Nir David.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 685. – Podaci o ulazniku M. Steiner i I. Kolar.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Omanut, 4(1939) 9. – Loža »Zagreb.« Jevrejski glas, 48(1932); 26(1933); 8(1934). – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LOMBROSO, Juda, liječnik (XVII. st.). Bio je vojni liječnik (kirurg) i voditelj bolnice u Splitu za Kandijskoga rata (1645–69).

LORAND, Samuel, stomatolog (Novi Sad, Srbija, 5. VIII. 1863 – logor Jasenovac, 1941). Sin Hermanov. Isprva je živio u Novom Sadu, potom u Beču. U Zagreb se doselio 1925. te otvorio stomatološku ordinaciju u Šubićevoj ul. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Nalazi se na popisu žid. liječnika načinjenog u ŽOZ 18. XII. 1941. na zahtjev RUR. Čini se da je već tada ili ubrzo potom bio uhićen, deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Sin Alfred, stomatolog (Novi Sad, Srbija, 4. II. 1897 – logor Jasenovac, 1941). Nakon što mu je Banska vlast Savske banovine dodijelila 1933. ovlaštenje za obavljanje liječničke prakse, radio je u stomatološkoj ordinaciji svojega oca. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Premda je bio u braku s »arijevkom« Leopoldinom (?, o. 1903 – Zagreb, 12. VII. 1943), s ocem je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Ni supruga nije preživjela rat. Okolnosti njezine smrti nisu poznate.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 685. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28572. – KŽZ.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – http://www.jusp -jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7618,pristupljeno 3. XI. 2011.

LORANT, Iso, službenik i žid. aktivist (Tovariševo, Srbija, 13. VI. 1882 – Osijek, 25. IX. 1940). Sin Salamona i Neti, suprug Dore rođ. Levi. Bio je bankovni službenik te ravnatelj tvornice »Karolina«, dugogodišnji rizničar osječke ŽO Gornji grad i član Općinskoga odbora i Vijeća.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku. – Podaci o ulazniku D. Fischer.

LIT.: Iz Jugoslavije – Pismo iz Osijeka. Židov, 24(1940) 51. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

LORBER, Moses (Moše), arhitekt (Ternopil’, Ukrajina, 30. IV. 1891 – ?). Sin Josipov. U Hrvatsku se doselio 1916. S Rozalijom rođ. Mehler imao je kćer Jozefinu (?, 1924) i sina Oskara, arhitekta (?, 1930 – Wiener Neustadt, ?). Bio je arhitekt i građevinski poduzetnik u Zagrebu te vlasnik poduzeća »Friedmann–Lorber–Mevorah«. Ovlaštenje za samostalno obavljanje zvanja dobio od Inženjerske komore u Zagrebu 1927. Po uspostavi NDH obitelj je preuzela žid. znak i prešla na katoličanstvo, a u srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 685. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – KŽZ.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1989, 12. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LORSCHY, Aleksandar (Šandor), poduzetnik i javni djelatnik (Slavonski Brod, 1864 – Slavonski Brod, 12. II. 1937). Sin Josipa i Amalije (Ljubice) rođ. Reich. U braku s Paulom rođ. May (od 1897), kćeri veletrgovca iz Pančeva, otac je Wilima (Slavonski Brod, 19. IX. 1903 – Slavonski Brod, 1950), Josipa (Slavonski Brod, 1905 – ?), Marka, Ankice (Ana) (Slavonski Brod, 16. VII. 1910 –?) i Olge (Slavonski Brod, 7. VIII. 1912 – ?). Nakon očeve smrti 1894. naslijedio je trgovinu kožom u Slavonskom Brodu. Bio je jedan od osnivača i materijalnih pomagača lokalnoga pravaškog tjednika Posavska Hrvatska (1894). Bio je član odbora Kluba Stranke prava od njegova utemeljenja, tajnik brodskoga ogranka Stranke prava Ante Starčevića, a nakon što su 1908. pravaši došli na vlast u Slavonskom Brodu postaje član Gradskoga poglavarstva i dogradonačelnik (1909–15). Bio je predsjednik Hrvatskoga pjevačkog društva »Davor« 1911, te utemeljitelj Odbora Trgovačkoga društva 1908. Nakon I. svj. rata poslovi su mu počeli propadati, a pripadnici ORJUNE su ga neprestano uznemiravali i provocirali. Na njegovu velikom pogrebu rečeno je da je »bio predstavnik onih izraelaca koji su se smatrali odanim sinovima hrvatskog naroda i sredine u kojoj su živjeli.« – Sin Marko, javni djelatnik (Slavonski Brod, 8. VII. 1908 – logor Jasenovac, 1942). U međuratnom razdoblju djelovao je kao financijalni pristav u Zagrebu. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja te preuzeo žid. znak. Predao je molbu za priznanje arijskih prava, dok je u prijavi imovine vlastima NDH naveo kako je to učinio »reda radi.« Ubrzo je bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Daljnja sudbina njegovih sestara Ane i Olge je nepoznata. – Aleksandrov brat Vilim (Wilim), knjižar (Slavonski Brod, ? – Slavonski Brod, ?) nakon očeve smrti 1894. naslijedio je obiteljsku knjižaru. God. 1893. s M. Filipovićem skupio je prve izloške te tako utemeljio današnji Muzej Brodskoga Posavlja. Kao gorljivi član i pristaša Hrvatske stranke prava često je zbog svoje radikalno hrvatske polit. djelatnosti uhićivan; 1897. zajedno s M. Augustinovićem, J. Bobincem, M. Krpanom i seljakom Š. Valićem bio je u lancima odveden u Zagreb na suđenje pred Sudbeni stol. – Otac Josip, knjižar (Gyönk, Mađarska, 1828 – Slavonski Brod, 14. XI. 1894). Suprug Amalije (Ljubice) rođ. Reich (Baja, Mađarska, 1833 – Slavonski Brod, 1917) te otac Aleksandra (Šandora), Vilima (Wilima), Leopolda, Bernarda, Moritza, Jule, Gizele ud. Šprung i Rahele ud. Bril. God. 1868. otvorio je prvu brodsku kožaru s trgovinom, a 1883. knjižaru na početku Mittelgasse (kasnija Banska i današnja Starčevićeva ul.), koju je nakon smrti naslijedio sin Vilim. Suosnivač je brodskoga Dobrovoljnog vatrogasnog društva 1872.

IZV.: DASB, Knjiga zavičajnika. – HDA, Ponova. Prijava imetka, kut. 685. – KŽZ. – Muzej Brodskog Posavlja, Knjiga umrlih žid. groblja u Slavonskom Brodu.

LIT.: S. Uzelac Schwendemann: Židovi u brodskom tiskarstvu i knjižarstvu. Novi brodski list, 5(1996), 5. XII. – Z. Toldi: Brodski trag. Slavonski Brod 1998. – I. Bunčić i I. Cafuta: Muzej Brodskog Posavlja 1934.–2004. U povodu 70. obljetnice. Slavonski Brod 2004. – Lj. Dobrovšak: Prva konferencija Zemaljskog udruženja cionista južnoslavenskih krajeva Austrougarske monarhije u Brodu na Savi 1909. godine. Prilog poznavanju početaka cionističkog pokreta u Slavoniji. Scrinia Slavonica, 6(2006). – S. Uzelac Schwendemann: Dogodilo se jednom u Brodu. Slavonski Brod 2008. – Isti: Ulica Ante Starčevića u Slavonskom Brodu. Slavonski Brod 2008. – Isti: Leksikon mrtvih. Prilog za proučavanje povijesti brodske židovske zajednice. Slavonski Brod 2010. – Isti: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011. – http://www.stribor schwendemann.com/Zidovski_biografski_leksikon.pdf, pristupljeno 21. III. 2012.

LOSCHITZ, Aleksandar (Lošic, Aleksander), pravnik (Baja, Mađarska, 2. III. 1876 – Zagreb, 17. VIII. 1945). Sin Vilima. Gimnaziju je završio u Vinkovcima, a pravo diplomirao u Zagrebu. Od 1908. vodio je odvjetnički ured u Preradovićevoj ul. u Zagrebu te s Draganom Dujmovićem zastupao Praštedionicu. Bio je član Nadzornoga odbora Zagrebačke dioničke tvornice papira i tvornice »Golub« d. d. te član ravnateljstva »Lipa Mill« d. d. Posjedovao je veći broj dionica u Hrvatskoj katoličkoj banci, Jugoslavenskoj udruženoj banci, Prvoj hrvatskoj obrtnoj banci, Hrvatskoj dioničkoj štedionici u Vukovaru i Trgovačkoj banci Zagreb, te dionice tvornice »Rosankowski i dr.« i Tvornice papira d. d. Bio je u mješovitom braku s Tinkom (?, o. 1883 – Zagreb, 25. XI. 1928). Po uspostavi NDH upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, no čini se da znak nije preuzeo. U srpnju 1941. prešao je na katoličanstvo, a u kolovozu zatražio arijska prava. U rujnu 1941. još je radio kao odvjetnik, u podnesku ustaškom redarstvu navodi da je 9. IX. pred Sudbenim stolom u Zagrebu bio imenovan braniteljem u kaznenom predmetu pred Senatom, gdje nije zgodno nositi žid. znak pa moli da ga se oslobodi nošenja. Na nepoznat način preživio je rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 685. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28141. – KŽZ.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941).

LÖSCHITZ, Vladislav (Lošić; Ladislav, Nikola), trgovac i revolucionar (Bezdan, Srbija, 24. X. 1904 – ?). Doselio se 1928. u Zagreb, gdje je trgovao parfumerijskom robom, držeći zalihe u služinskoj sobici privatnoga stana u Petrovoj ul. Po uspostavi NDH bio je upisan u Kartoteku židovskoga znaka. Čini se da znak nije preuzeo, ali je prešao na katoličanstvo. U srpnju 1941. pobjegao je u Sombor, gdje se pridružio ilegalnom pokretu. Uhićen je od mađ. policije i osuđen na prisilni rad u Ukrajini. Uspio je pobjeći na sovjetski teritorij te 1944. ponovo pristupio partizanskom pokretu kao borac 1. jugoslavenske tenkovske brigade, osn. iste god. u SSSR, te se s njom vratio u Jugoslaviju. Demobiliziran je u činu poručnika. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 685. – KŽZ.