LEDERER, Irma, pjesnikinja (Vinkovci, 1886 – Zagreb, 14. II. 1954). Prve aforizme i pjesme u prozi (Leptir, Propali genij, Bijedno srce, Umjetnik i njegovi prijatelji, Nebo) objavila je u Pobratimu 1913–1914, a 1916. pjesme Sutrašnji dan, Nada i Zarobljeni slavuj. Aforizme objavljuje u Ženskom svijetu 1918. i Jugoslavenskoj njivi 1919, a na njem. jeziku u Der Morgen 1926. God. 1940. objavila je aforizme u Hrvatskoj zori i u 7 dana. Te je godine u Hrvatskoj zori objavila pjesme Križ božji i Prosjakinja, a u Sedam dana 1941. pjesme Prosjakinja i Starica.

DJELA: Pjesme u prozi i aforizmi. Zagreb 1940.

LEDERER, Ivo (John), povjesničar (Zagreb, 11. XII. 1929 – New York, 18. VI. 1998). Sin pravnika Ota i arhitektice Ruže rođ. Oppenheim. Po uspostavi NDH s roditeljima i sestrom Mirom prebjegao je u Italiju, a 1944. obitelj se preselila u SAD. Diplomirao je na Sveučilištu Colorado 1951. i doktorirao 1957. modernu diplomatsku povijest na Sveučilištu Princeton. Bio je profesor na sveučilištima Princeton (1956–57), Yale (1957–65) i Stanford (1965–77) na kojem je suosnovao Centar za ruske i istočnoeuropske studije i bio mu prvi ravnatelj (1969–72). Istodobno je 1972–76. radio u odsjeku za europske i međunarodne odnose Zaklade »Ford«, osiguravši jednu od prvih donacija dubrovačkom Interuniverzitetskom centru. Za knjigu Yugoslavia at the Paris Peace Conference, u kojoj je dao prikaz diplomatske povijesti Jugoslavije i njezine uloge na Mirovnoj konferenciji u Parizu nakon I. svj. rata, primio je nagradu »Louis Beer« Američkoga povijesnoga društva. Također je bio urednik nekoliko zapaženih knjiga, među ostalima: The Versailles Settlement. Was it Doomed to Failure? (Boston 1960), Russian Foreign Policy. Essays in Historical Perspective (New Jersey 1962), i Nationalism in Eastern Europe (s P. F. Sugar, Seattle 1969). Od 1977. radio je kao međunarodni savjetnik. Za svoj je doprinos povijesti, politici i književnosti dobio nagradu »United Nations Society of Writers«. – Otac Oto (Oton), pravnik (Zagreb, 11. II. 1897 – New York, II. 1978). Sin Josipov. Sa suprugom Ružom rođ. Oppenheim imao je kćer Miru i sina Ivu. Nakon završena Pravnoga fakulteta u Zagrebu 1927, radio je kao odvjetnički vježbenik u odvjetničkom uredu → P. Neubergera, a od 1932. → Marka Horna. Odobrenje za samostalno obavljanje odvjetničkoga zvanja dobio je od Advokatske komore u Zagrebu 1937, a odvjetnički mu je ured bio u Gundulićevoj ul. u Zagrebu. Bio je zastupnik zagrebačke Tvornice sapuna i kemičkih proizvoda »Hugo Blühweiss« i član Nadzornoga odbora tvornice leda u Zagrebu. Po uspostavi NDH, u travnju 1941, uhićen je sa skupinom zagrebačkih odvjetnika, no otkupninu je platila ŽOZ poč. lipnja te je bio pušten. Brisan je iz Odvjetničkog imenika 30. VI. 1941. »jer se odrekao advokature«. S obitelji je prebjegao u Italiju, oslobođenje Italije dočekao je u Rimu, a 1944. u Napulju se s obitelji ukrcao na brod »Henry Gibbons« kojim su, po nalogu predsjednika Franklina D. Roosevelta, iz Europe u SAD bili prebačeni ranjeni amer. vojnici i 982 žid. izbjeglica. Nakon godinu dana u izbjegličkom kampu Oswego, 17. I. 1946. dobio je dozvolu za useljenje u SAD, a 12. VII. 1951. sa suprugom je dobio rješenje o naturalizaciji. – Majka Ruža rođ. Oppenheim, arhitektica (Dugo Selo, 11. V. 1901 – New York, VI. 1984). U međuratnom razdoblju bila je vlasnica poduzeća »Laboritas« i zastupnica poduzeća »Elektro Thermit G.m.b.H. Berlin-Tempelhof«. Po uspostavi NDH ostala je bez namještenja te zatražila privremenu obustavu rada na godinu dana. S obitelji je prebjegla u Italiju i SAD te je 12. VII. 1951. dobila rješenje o naturalizaciji.

DJELA: Yugoslavia at the Paris Peace Conference. A Study in Frontiermaking. New Jersey 1963.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684. – Obrazac o naturalizaciji u SAD. – Podaci o ulazniku S. Armstrong, B. Polić i J. Lederer. – Register of Survivors, Pinkas HaNitzolim, 1–2. 1945, Foreign Jews in Rome, 6A, 77.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941). – R. Gruber: Haven. The Unknown Story of 1,000 World War II Refugees. New York 1983. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – J. Lederer: Roma e Libera! Viva l’Italia. Ibid., 1994, 4. VI. – H. B. Noble: (Nekrolog). The New York Times, 1998, 25. VI. – P. Radonić Vranjković: Lederer Ivo John. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

LEDERER, Makso, žid. aktivist (?, 1881 – Zagreb, 26. II. 1935). Bio je član Predstojništva JVO u Zagrebu i »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit.

LIT.: Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3.

LEDERER, Marko (Prijedor, BiH, 25. XII. 1894 – logor Jasenovac, 1942), zavičajnu pripadnost imao je u Čakovcu. Sa suprugom Terezijom rođ. Trautman (Murska Sobota, Slovenija, 1904 – logor Đakovo, 1942) imao je djecu Etelku (?Zagreb, 1924 – ?), Ladislava (?Zagreb, 1927 – ?), Dragutina (?Zagreb, 1930 – logor Đakovo, 1942) i Miroslava (?Zagreb, 1935 – logor Đakovo, 1942). Radio je kao skladištar sirove kože u trgovini → H. Lederera u Zagrebu te je kao njegov opunomoćenik u lipnju 1941. predao vlastima NDH prijavu imovine. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Kći Etelka i sin Ladislav stradali su 1942. na nepoznatom mjestu, a supruga i sinovi Dragutin i Miroslav 1942. u logoru Đakovo.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LEDERER, Mavro, obrtnik (Budimpešta, 13. V. 1893 – ?). Sin Vilima i Rozalije. Doselio se 1912. iz Budimpešte u Osijek, a 1930-ih u Gajevoj ul. u Zagrebu imao je poveću radionicu za proizvodnju krede, pečatnoga voska i tehničkih artikala za škole i urede s komisionim skladištem u Zagrebu i u Beogradu. Iselio se iz Hrvatske odmah po uspostavi NDH te je u lipnju 1941. već bio u Montevideu u Urugvaju. U njegovo ime prijavu imovine ustaškim vlastima podnio je njegov brat Mirko, trgovac (Budimpešta, 12. X. 1891 – logor Jasenovac, 1941). Doselio se 1906. iz Budimpešte u Osijek. U međuratnom razdoblju u Gajevoj ul. u Zagrebu imao je trgovinu pomodnom robom. Po uspostavi NDH u prijavi imovine u lipnju 1941. naveo je da od prihoda uzdržava majku Rozaliju, sestru Herminu i šurjaka, ratnoga invalida, Jakšu Seklera. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684.

LIT.: M Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

LEDERER, Miroslav (Fritz), pravnik i žid. aktivist (Feričanci kraj Orahovice, 30. VIII. 1890 – Jeruzalem, 1955). Pripada obitelji Židova naseljenih u Slavoniji od poč. XIX. st. Sin je Kalmana i Isabelle rođ. Spitzer, unuke osječkoga rabina Samuela Spitzera. Sa suprugom Jelkom rođ. Selinger otac je → R. Eldara i Dine. Studij prava, koji je započeo u Beču, prekinuo je tijekom I. svj. rata jer se borio kao austroug. časnik na rus. bojištu. Nakon demobilizacije vratio se u Hrvatsku te se upisao na zagrebački Pravni fakultet, koji je završio 1921. stjecanjem naslova doktora prava. Isprva je radio u odvjetničkom uredu svojega ujaka → H. Spitzera u Osijeku, a odvjetničku zakletvu položio je 1925. Zajedno s ujakom i → N. Tolnauerom bio je 1919. jedan od vođa cionističkoga pokreta u Osijeku. God. 1931. preselio se s obitelji u Novi Sad, gdje je radio kao pravni savjetnik velike tvrtke, a također je bio i vođa tamošnje cionističke organizacije. Nakon agresije Trećega Reicha, Italije i njihovih saveznika na Kraljevinu Jugoslaviju s obitelji bježi 20. IV. 1941. najprije u BiH, a potom u Zagreb, gdje je preuzeo žid. znak. U srpnju 1941. sklonio se u Kaštel Lukšić, gdje su ga uhitile tal. okupacijske vlasti i s ostalim žid. izbjeglicama iz Splita prebacile u Italiju. Do kapitulacije Italije u rujnu 1943. interniran je u selo Cocconato d’Asti u Pijemontu, a uoči njem. okupacije Italije s obitelji se sklonio u Švicarsku, čije su ga vlasti zajedno sa sinom odvele u radni logor Laufen kraj Basela. U kolovozu 1945. vratio se s obitelji u Novi Sad, u kojem je živio do 1948, kad se s jednom od prvih iseljeničkih skupina iseljava brodom »Kefalos« u Izrael. – Brat Josip Ernest Lukić, bankar (Orahovica, 16. III. 1893 – Haifa, Izrael, 1969). U nepoznato doba promijenio je prezime u Lukić. U međuratnom razdoblju bio je predsj. Hrvatske sveopće banke u Zagrebu. Dana 11. VII. 1940. prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH banka je tražila njegovu poštedu od protužidovskih mjera te je 17. VII. 1941. odlučeno da ga se »još mjesec dana ne dira«, no morao je preuzeti žid. znak. Pobjegao je iz Zagreba te bio interniran u Italiju, iz koje se iselio u Švicarsku, a 1945. vratio se u Zagreb. God. 1948. iselio se u Izrael, gdje je do smrti živio u Haifi s obitelji svojega nećaka Ive Schulza. – Otac Kalman, vinar (Orahovica, 1852 – ?, 1914). Sin Bernarda i Johanne rođ. Selinger. Roditelji su se 1840-ih doselili u Orahovicu iz Bonyháda, a po predaji obitelj potječe iz Olomouca u Češkoj. Bio je vlasnik maloga vinskog podruma u Orahovici. Oženio se 1889. u Osijeku Isabellom rođ. Spitzer.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28007. – Osobni podaci ulaznika.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) 1. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776 –1996. Zagreb 1996. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – R. Eldar: Osječki nadrabin dr. Samuel Spitzer i njegovi potomci. Most, bilten Udruženja useljenika iz bivše Jugoslavije u Izraelu, 52(2004) 6. – Isti: Osječki nadrabin dr. Samuel Spitzer i njegovi potomci. Ha-kol, 2005, 88. – S. Milković: Dr. Elder. Veseli me orden zemlje gdje su me htjeli ubiti. Jutarnji list, 10(2007), 13. X.

LEDERER, Ruben → ELDAR, Reuben

LEDERER, Tea (Sv. Ivan Žabno, 1926 – Dolže, Slovenija, 15. VI. 1944). Kći Mavrova. Po uspostavi NDH kao srednjoškolka pobjegla je u Gorski kotar, gdje su je uhitili Talijani te poč. studenog 1942. internirali u logor u Kraljevici, a u srpnju 1943. u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima djelujući kao bolničarka u slovenskom bataljunu Rapske brigade. Po završetku višega sanitetskog tečaja, postavljena je za referenticu saniteta 2. bataljuna Ljubljanske brigade. Kod sela Dolže na Dolenjskom zarobili su je bjelogardejci dok je previjala ranjenike i ubili.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LEDERER, Željko → LADOR, Josef

LEFKOVIĆ, Mavro, liječnik (?, o. 1870 – ?, prije 1941). Djelovao je kao kotarski nadliječnik. Bio je u braku s Terezom (Beč, 1875 – ?), koja je po uspostavi NDH bila primorana prijaviti imovinu te je deportirana u logor u Đakovu, gdje je 1942. stradala.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684.