KRAUS, Ivo, pravnik i žid. aktivist (Zagreb, 26. I. 1912 – Zagreb, 21. IV. 1987). Sin → Josipa i Ruže rođ. Schwarz. Otac je → Ognjena i → Žive. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju i tri semestra Ekonomsko-komercijalne škole. Potom je prešao na Pravni fakultet. Studirao je u Beogradu (1933–35), a diplomirao u Zagrebu 1940. Od 1935. do 1940. radio je kao privatni činovnik u odvjetničkim uredima → P. Neubergera, → E. Neufelda, → I. Ladora i Ive Kuna, a nakon diplome kao odvjetnički pripravnik kod Miroslava Selakovića i → L. Gerškovića. Kao student uključio se u akcije ljevičarske mladeži u Beogradu i Zagrebu i rad sindikata SBOTIČ, zbog toga je više puta uhićivan. Po uspostavi NDH pobjegao je na Sušak, gdje je kao ilegalni aktivist radio na organizaciji antifašističke borbe. Poč. 1942. interniran u Apricu, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. prebjegao je u Švicarsku. Tamo je postao odbornik i povjerenik za tisak Komiteta narodnoga oslobođenja Jugoslavije za Ženevu, kamo je prebačen iz logora Medingen. Legalizacijom Komiteta postao je delegat tamošnje Antifašističke omladine Jugoslavije. U ljeto 1945. sa suprugom Hermom rođ. Delpin, također polit. aktivisticom, vratio se prvim transportom civila u Zagreb. Postao je pravni referent u Ministarstvu trgovine NR Hrvatske, a od 1947. radio je u Okružnom javnom tužilaštvu za grad Zagreb kao pomoćnik, a od 1955. kao zamjenik javnoga tužitelja. Od 1949. bio je član KPJ. Bio je član Savjeta Umjetničkoga paviljona, od 1956. predsj. Savjeta Galerija grada Zagreba (tri mandata). Od 1945. aktivno je sudjelovao u obnovi rada ŽOZ, a tridesetak godina bio je član njezina Vijeća. Neposredno nakon rata, prekapajući po ostacima razorene sinagoge u Praškoj ulici pronašao je kapitel stupa iz predvorja, koji se kao jedan od rijetkih ostataka sinagoge danas čuva u općinskoj zgradi u Palmotićevoj ul. Za društveni, politički i kulturni rad dobio je tri visoka odlikovanja.

IZV.: KŽZ. – Obiteljska dokumentacija O. Krausa.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 38(1987) 5/8; br. 9/10. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

KRAUS, Johann (Ivo), posebnik (Zagreb, 5. VIII. 1890 – ?). Dana 18. VII. 1941. bečki Gestapo ga je uhitio pod optužbom za špijunažu. Daljnja sudbina nepoznata.

LIT.: http://www.doew.at/php/gestapo/, pristupljeno 26. X. 2012.

KRAUS, Josip, javni djelatnik, publicist i žid. aktivist (Daruvar, 11. VIII. 1870 – Zagreb, 17. III. 1934). Sin Ignaca Krausza i Berte rođ. Herrnheiser, suprug Ruže rođ. Schwarz, otac → Ive te djed → Ognjena i → Žive. Realnu gimnaziju završio je 1890. u Zagrebu, a potom u Beču do 1893. pohađao studij tehnike od kojeg je odustao te završio abiturijentski tečaj Trgovačke akademije. Po povratku u domovinu, radio je od 1898. kao činovnik na vlastelinskom dobru Kutjevo. Od 1906. živio je u Zagrebu, gdje je 1908. postao tajnik Hrvatskoga trgovačkoga društva »Merkur« (poslije »Merkur«, društvo trgovačkih i privatnih namještenika sa sjedištem u Zagrebu). Kao tajnik »Merkura«, a ubrzo i kao ravnatelj njegove Bolesničke blagajne (osn. 1904) imao je ključnu ulogu u reorganizaciji i modernizaciji toga društva u jednu od vodećih ustanova u hrv. krajevima koja je svojim članovima pružala prosvjetnu i stručnu naobrazbu, društvenu razonodu, a najvažnija je bila pomoć u slučaju bolesti i za nezaposlenosti. Razvio je mrežu podružnica po cijeloj državi, a 1922. prigodom donošenja novoga zakona obranio ideju posebnoga službeničkog osiguranja. Uređivao je Hrvatski trgovački list (1908–16) i Merkurov vjesnik (1927), a njegovim zauzimanjem sagrađen je moderni društveni dom »Merkura« u Zagrebu (1912–14). Bio je među inicijatorima izgradnje »Merkurova sanatorija« (danas KB »Merkur« u Zajčevoj ul.), otvorenoga 1930. i proširenoga 1934. nadogradnjom prvoga kata i novim odjelima (kirurgije, ginekologije, otorinolaringologije i rendgenologije). Osnovao je Zadrugu za štednju i zajmove »Ezra«, Udruženje jevrejskih zanatlija u Zagrebu i promicao Središnju stanicu za produktivnu socijalnu pomoć. – Politički se angažirao još za studija u Beču, pisao protiv režima bana Khuena-Héderváryja te se zauzimao za federalističko uređenje Austro-Ugarske Monarhije. Za cionističku ideju zainteresirao se za službovanja u Kutjevu, a dolaskom u Zagreb i na poticaj braće Licht uključio se u promicanje cionizma. Sa sumišljenicima je 1906. pokrenuo Židovsku smotru, prvi žid. list na hrv. jeziku. Tekstove je objavljivao i u časopisu Židov (osn. 1917). Sudjelovao je u svim studentskim i omladinskim akcijama i na kongresima. God. 1904. predsjedavao je prvoj Cionističkoj konferenciji studenata i visokoškolaca južnoslavenskih zemalja, a ubrzo po osnutku Zemaljskoga udruženja cionista južnoslavenskih zemalja Austro-ugarske Monarhije (1909) postao je njegov podpredsj. Uz to je bio odbornik i revizor Saveza cionista Jugoslavije od njegova osnutka (1919). Od umirovljenja (1930) do smrti bavio se publicističkim i socijalnim radom. – Supruga Ruža, poduzetnica (Bjelovar, 20. XII. 1885 – Girenbad, Švicarska, 15. XI. 1943). Kći Samuela Schwarza i Nanette rođ. Löwy. Srednju školu završila je u Bjelovaru, a nakon preseljenja obitelji u Zagreb, radila je u zagrebačkoj ljekarni »Mittelbach«. Od 1911. aktivno se sa suprugom bavila socijalnim i humanitarnim radom. God. 1918. utemeljila je kino-kazalište »Urania« za mladež, koje je djelovalo u prostorijama kino-kazališta »Apollo« u Ilici, a dijelom ga je subvencionirao grad kako bi se omogućio pristup siromašnoj djeci i siročadi. Svojim poučnim i zabavnim filmskim programom kino »Urania« znatno je pridonijelo popularizaciji filma u međuraću. Nakon uspostave NDH prebjegla je u Švicarsku, gdje je umrla 1943. kao internirka, a malo prije dobila je vizu za odlazak u slobodne zemlje svijeta.

IZV.: KŽZ. – Obiteljska dokumentacija O. Krausa.

LIT.: (Nekrolozi): Židov, 18(1934) 12; Jevrejski glas, 7(1934) 12. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – R. Bajruši, M. Biluš, V. Zahtila: Židovi koji su izgradili moderni Zagreb. Nacional, 11(2005) 483. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011. – S. Knežević i P. Radonić Vranjković: Kraus, Josip. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KRAUS, Lavoslav (Leo), stomatolog (Osijek, 9. I. 1897 – Beograd, 27. XII. 1984). Sin Pinkusa i Franjke rođ. Grünberger. Bio je oženjen Julijom rođ. Ungar (Szekszárd, Mađarska, 1901 – ?), kćeri osječkog rabina → S. Ungara, s kojom je imao kćeri Juditu (?, 1925) i Evu (?, 1929). Završio je Klasičnu gimnaziju u Osijeku (1915), a za I. svj. rata služio je u austroug. vojsci. Sudjelovao je 1919. u revoluciji u Mađarskoj. Medicinu je studirao u Budimpešti i Beču, gdje je 1922. promoviran. Stažirao je u Osijeku i Zagrebu, od 1924. bio općinski liječnik u Našicama, 1926–27. usavršavao se u Klinici za bolesti zuba i usta u Berlinu, potom radio u Zakladnoj bolnici u Osijeku. Još kao gimnazijalac počeo se baviti politikom. Potkraj I. svj. rata učlanio se u Osijeku u Socijaldemokratsku stranku. Kao student medicine u Beču bio je jedan od organizatora Kluba studenata socijalista iz Jugoslavije među čijim su članovima još bili → Alfred Bergman, → Greta Diamant i dr. God. 1924. primljen je u KPJ. Do početka II. svj. rata aktivan je u sindikatu, osobito u liječničkom. Nakon uspostave NDH izgubio je namještenje, bio uhićivan te interniran u Graz. Prebjegao je u Split, gdje je radio u stomatološkoj ordinaciji ŽO i Higijenskom zavodu. U rujnu 1943. priključio se partizanima te bio upravitelj partizanske bolnice na Mosoru, referent saniteta 20. dalmatinske divizije, upravitelj bolnice 1. korpusa i Više sanitetske škole, zatim referent saniteta 6. proleterske divizije i epidemiolog 5. korpusa. Nakon II. svj. rata djelovao je kao načelnik Instituta za zdravstveno prosvjećivanje Vojnomedicinske akademije u Beogradu. Umirovljen je u činu sanitetskoga pukovnika 1961. Surađivao je u Liječničkom vjesniku (1951), napisao knjižice o alkoholizmu (Beograd 1955, 1957, 1960) i memoare (Susreti i sudbine. Osijek 1973). Od 1911. aktivan je esperantist, poslije predsj. esperantskog kluba u Osijeku te Jugoslavenske esperantske lige. S Dragutinom Wrankom sastavio je rječnik Esperanto-kroata-serba vortareto (Osijek 1935). Prikupljao je i građu o povijesti Židova u Osijeku i okolici, koja je predana na čuvanje Arhivu grada Osijeka. Pomogao je u sređivanju podataka o jugoslav. Židovima u zdravstvenoj službi u II. svj. ratu. Sahranjen je u Beogradu uz voj. počasti.

IZV.: DAOS, Gradsko poglavarstvo Osijek, Zdravstvena služba, knjiga 1232. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – (Nekrolog). Jevrejski pregled, 36(1985) 1/2. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Z. Živaković-Kerže: Stradanja i pamćenja. Osijek 2006. – V. Dugački i F. Hameršak: Kraus, Lavoslav. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KRAUS, Makso, inženjer (Đakovo, 12. VII. 1866 – Auschwitz, V. 1943). Sin Vilimov. Bio je dioničar Osječkoga paromlina, a mirovinu je stekao kao gradski tehnički savjetnik slobodnoga i kraljevskoga grada Osijeka. Od 1. IV. 1930. živio je u Zagrebu u braku s Emom rođ. Freund. God. 1936–37. u Grškovićevoj ul. u Zagrebu sagradio je luksuznu vilu (izvođač → E. Hönigsfeld). Čini se da je bio uhićen u svibnju 1943. i deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.

KRAUS, Mara, fotografkinja (Zagreb, 1925). Kći Alexandera Ginića (Goldsteina) i Johanne rođ. Čvrtnik. Otac joj je bio podrijetlom iz Osijeka, a u nepoznato je doba prezime Goldstein promijenio u Ginić. Od 1929. živjela je u Osijeku, a od 1933. u Beogradu, gdje joj je otac imao željezariju. Po uspostavi NDH s ocem, s kojim je živjela nakon razvoda roditelja, prebjegla je na Hvar pa u Split. Bijeg iz Beograda omogućila im je njezina majka, koja je bila Njemica. Potom internirana u logor u Castellamonteu, a 1943. pobjegla je u Švicarsku. Ondje se 1945. udala za Osječanina Ivu Krausa. Nakon rata živjela je u Italiji te 1948–50. u Argentini. Kad se vratila u Europu, živjela je u Parizu i Milanu. Tijekom 1956. živjela je u Venezueli, a 1957–68. ponovo u Italiji. Potom se preselila u Brazil, gdje je 1971. upoznala Joea Juliusa Heydeckera, fotografa i novinara (koji je u ožujku 1941. kao njem. vojnik u Varšavi potajno snimio stotinjak dokumentarnih fotografija iz Varšavskoga geta), pod čijim se utjecajem sustavno počela baviti fotografijom. Zajedno su vodili knjižaru u São Paolu do 1986, kad su se preselili u Beč. God. 1981, uz financijsku pomoć oca, koji je tada živio u Venezueli, Heydeckerove su povijesne fotografije iz Varšavskoga geta prvi put objavljene i pokazane u javnosti. U svojim fotografijama, koje su sadržajno vrlo raznolike (krajolik, arhitektura, ljudi, stvari, prizori) M. se bavi univerzalnim problemima poput otuđenosti suvremenoga svijeta. Nakon Heydeckerove smrti 1997. posvetila se sređivanju njegove fotografske ostavštine koja se danas nalazi u fotoarhivu Austrijske nacionalne biblioteke u Beču. Među 1880 negativa iz ratnih godina 1939–45. nalazi se i povijesna fotografija preostalih ruševina Varšavskoga geta snimljena u studenom 1944. To je jedini snimak geta uoči ulaska Crvene armije u Varšavu.

IZV.: Osobni podaci ulaznice. – Podaci o ulaznici V. Dajht-Kralj.

KRAUS, Marijan (Zagreb, 10. XII. 1921 – Jadovno, 1941). Sin Jakoba i Berte. God. 1941. bio je učenik 8. razreda I. državne realne gimnazije u Zagrebu. U skupini 165 žid. omladinaca uhićen je između 27. i 29. V. i odveden u logor Danica kraj Koprivnice, potom u Jadovno, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRAUS, Melita, slikarica i kiparica (Bjelovar, 5. II. 1954). Kći → Otona i Vesne rođ. Gršković. Diplomirala je politologiju 1984. te radi kao srednjoškolska profesorica etike u Bjelovaru. Iako se slikanjem bavi od djetinjstva, slikarske i kiparske radove sustavno je počela izlagati 1990. Sudjelovala je na stotinjak skupnih i samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Nagold 1995; Zagreb 1996, 1998, 2000, 2002, 2006, 2008, 2010; Požega 2002; Rotterdam 2003; Saint-Yrieux 2003; Villard-de-Lans 2005; Hvar 2006; Bjelovar 2007, 2009; Varaždin 2008). Njezini radovi nalaze se u fundusu muzeja u Zagrebu (Muzej suvremene umjetnosti) i Jeruzalemu (stalni postav u Muzeju Holokausta Yad Vashem) te u Muzeju poštara u Saint-Yrieuxu. Također se bavi pisanjem i ilustriranjem knjiga za djecu. Od 2004. članica je Hrvatskoga društva književnika za djecu i mlade, HDLU i ULUPUH. – Njezin umjetnički izraz karakterizira zaokupljenost simbolima muško-ženskih odnosa. Kao slikarica radi snažne čiste boje, dok su volumeni u kipovima većinom obrađeni u sirovim oblicima drva od kojih slaže slobodne kompozicije kao objekte u prostoru, koji plijene pozornost bojama i oslikanim detaljima. Slikovnica Čiji je medo? bila je 2005. jedna od pet najčitanijih dječjih knjiga u Hrvatskoj.

DJELA: Priča o maloj gusjenici Lahorki. Zagreb 2003. – Ovčica Agneza. Zagreb 2003. – Prema plavoj ptici Mauricea Maeterlincka. Bjelovar 2004. – Čiji je medo? Zagreb 2005. – Priče o razmaženoj ptičici. Zagreb 2005. – Čarobnica. Zagreb 2007. – Kolač prijateljstva. Zagreb 2007.

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

LIT.: http://elmundosefarad.wikidot.com/zivotopis, pristupljeno 22. VII. 2011. – http://www.melitakraus.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1&Itemid=3&lang=hr, pristupljeno 22. VII. 2011.

KRAUS, Miljenko, liječnik (Zagvozd, 1901 – Zagreb, 30. X. 1977). Gimnaziju je pohađao u Splitu, medicinu je započeo studirati u Grazu, a diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1926/27. Zaposlio se 1929. kao ambulantni liječnik u Okružnom uredu za osiguranje radnika u Zagrebu. Član je KPJ od 1919. Po uspostavi NDH izgubio je namještenje. God. 1947. postao je prvi povjerenik Povjereništva za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu grada Zagreba, a 1957. vratio se u Republički zavod za socijalno osiguranje u Mihanovićevoj ul. u Zagrebu. Utemeljio je u nas novu liječničku djelatnost – ocjenu radne sposobnosti i invalidnosti, te kao pionir prvi počeo sastavljati izvještaje o osobama s invaliditetom u Hrvatskoj. Također se bavio planinarstvom.

LIT.: F. Špicer: (Nekrolog). Liječnički vjesnik, 100(1978) 2.

KRAUS, Nela, obrtnica (Đakovo, 13. IV. 1886 – ?). Kći Julija Mahlera. Od 1926. bila je vlasnica modnoga salona u Jurišićevoj ul. u Zagrebu i članica Saveza hrvatskih obrtnika. Bila je udana za Ferdinanda Krausa, koji je umro 1917. za I. svj. rata u Petrovaradinu kao vojnik austroug. vojske.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.