BAUER, Arnold, gospodarstvenik (?, 1882 – ?, 1942). Bio je vlasnik tvornice ulja u Slatini, u kojoj je, i nakon što je bio razvlašten po osnutku NDH, nastavio obavljati stručnu upravu. Čini se da je uhićen s ostalim slatinskim Židovima u svibnju 1942. te je u lipnju 1942. saborski Odbor za rizničarske poslove intervenirao da ga se pusti iz zatvora, osobito predsj. Odbora i profesor zagrebačkoga Pravnoga fakulteta Fran Milobar. Iz zatvora nije pušten, nego je prema jednomu izvoru izvršio samoubojstvo, a prema drugomu deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, HDS, Odbor za rizničarske poslove, zapisnik sjednice od 17. VI. 1942.

LIT.: N. Kisić-Kolanović: Podržavljenje imovine Židova u NDH. Časopis za suvremenu povijest, 30(1998) 3. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BAUER, Ernest (Ernst), publicist i diplomat (Zagreb, 4. IV. 1910 – Zagreb, 29. XII. 1995). Sin arhitekta Brune i Gertrude rođ. Lazansky. Gimnaziju je završio 1928. u Zagrebu, gdje je 1932. na Filozofskom fakultetu diplomirao jugoslav. književnost. U Leipzigu je 1939. doktorirao tezom o oblikovanju javnoga mnijenja u Hrvatskoj, a 1954. stekao je doktorat iz polit. znanosti u Grazu. Predavao je u gimnazijama (Varaždin, Vinkovci i Zagreb), a uoči II. svj. rata bio je voditelj ureda Europa-Service u Zagrebu. Nakon uspostave NDH bio je savjetnik i pročelnik Ureda za novinstvo Ministarstva vanjskih poslova, a od kraja listopada savjetnik poslanstva i ataše za novinstvo u poslanstvu NDH u Bukureštu. Od 1942. obnašao je različite polit. dužnosti u Zagrebu, među ostalim pročelnika Odjela za germanske zemlje u Političkom odjelu. Dužnost konzula u Pragu nije uspio preuzeti zbog sloma NDH te je emigrirao u Austriju i Njemačku, a 1991. vratio se u Zagreb. Bavio se historiografskim i publicističkim radom. Iako se u početku publicističkoga djelovanja bavio temama iz starije hrv. književnosti, već u djelu Današnja Njemačka (1937) veliča Hitlera i nacionalsocijalizam, pozitivno ocjenjujući »rasnopolitičke mjere«. Publicističkim radom nastavio se baviti i u izbjeglištvu. Surađivao je u periodicima Omladina (1935–39), Hrvatska revija (1936–44), Hrvatsko kolo (1937–43) i Ekonomist (1938–39). Kako je po majci bio Židov, što je i široj javnosti bilo poznato, za mnoge je, zbog svoje pronacističke aktivnosti, postao tipičan primjer »židovske samomržnje«, što mu je posebno zamjerila povjesničarka → Miroslava Despot.

DJELA: Današnja Njemačka. Zagreb 1937. Štampa evropskih velevlasti i Amerike. Zagreb 1940. – Hrvati u tridesetgodišnjem ratu. Zagreb 1941. – Glanz und Tragik der Kroaten. Wien–München 1969. – Der Loewe vom Isonzo. Feldmarschall Svetozar Boroević de Bojna. Graz–Wien–Köln 1985. – Život je kratak san. Uspomene 1910–1985. Zagreb 1986. – Hrvatski ban Jelačić. München 1981. – Der letzte Paladin des Reiches. Generaloberst Stefan Freiherr Sarkotić von Lovćen. Graz–Wien–Köln 1988. – Sjaj i tragika hrvatskog oružja. Zagreb 1991. – Aloisius Stepinac. Kardinal. Ein Leben fuer Wahrheit, Recht und Gerechtigkeit. Wien–Recklinghausen 1995.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

LIT.: I. Filipović: Bauer, Ernest. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – J. Horvat: Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943–1945. Zagreb 1989. – V. Geiger: Bauer, Ernest. Tko je tko u NDH. Zagreb 1997. – M. Švab: U spomen. Ernest Bauer. Časopis za suvremenu povijest, 29(1997) 1. – Bauer, Ernest. Hrvatska enciklopedija, 1. Zagreb 1999. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

BAUER, Etelka (rođ. Frisch), obrtnica (Vukovar, 2. IX. 1897 – ?). Odrasla u Budimpešti, u Hrvatsku se vratila 1918. te od 1930. u Zagrebu bila vlasnica salona modnih šešira »Ethel« u palači Assicurazioni Generali na Trgu bana Josipa Jelačića. Među klijentima je bila kraljica Marija Karađorđević. Po uspostavi NDH salon je dobio povjerenicu, a iz prijave imovine vidljivo je da su još 1941. među njezinim kupcima (i dužnicima) bili mnogi pripadnici kako židovskih tako i nežidovskih zagrebačkih obitelji. U braku s amer. državljaninom Ottom Michaelom Bauerom preživjela II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27756.

LIT.: Ha-kol, 1996, 46/47.

BAUER, Geza, stomatolog (Budimpešta, 1864 – Osijek, 1922). Nastanivši se 1880. u Osijeku, premda bez formalnih kvalifikacija, uspješno se bavio strukom te mu je vlada 1894. dala dozvolu za vađenje i plombiranje zuba, a 1905. izjednačila ga sa zubnim liječnicima, što je izazvalo prosvjed Zadruge hrvatskih stomatologa, Zbora liječnika Hrvatske i Udruge osječkih liječnika. U vlastitoj nakladi objavio je pučkoprosvjetnu knjigu Kako se njeguju i uzdržavaju zubi i usta. Die Pflege und Erhaltung der Zähne und des Mundes (Osijek 1890), o čemu je pisao i u listu Slavonische Presse. U nepoznato doba prešao je na katoličanstvo.

LIT.: V. Dugački: Bauer, Geza. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

BAUER, Gustav, liječnik (?, 1854 – ?, 1925). Djelovao je kao županijski fizik u Varaždinu.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1990, 13.

BAUER, Hinko, arhitekt (Trst, Italija, 17. I. 1908 – Zagreb, 12. I. 1986). Sin gospodarstvenika Huga i Valerije rođ. Mattersdorfer. Nakon završene gimnazije u Zagrebu 1926, diplomirao je na arhitektonskom odjelu Tehničkoga fakulteta 1931. Radio je kod → R. Lubynskoga (1929–31) i → Z. Neumanna (1932–34), a 1936. s Marijanom Haberleom pokrenuo je vlastiti ured. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i podnio prijavu o imetku Ministarstvu narodnoga gospodarstva te obustavio poslovnu djelatnost, no zbog mješovita braka s Ljerkom rođ. Horvatin bio je pošteđen daljnjega progona. Pristupivši 1943. partizanskomu pokretu, krajem iste god. ili poč. 1944. bio je zarobljen na Cresu te odveden u logor Dachau. Nakon II. svj. rata bio je arhitekt u riječkom građevnom poduzeću »Tempo«, u Zagrebu 1952–53. tehnički direktor HNK i od 1954. do umirovljenja 1968. voditelj vlastita istoimenoga projektnog ureda, koji se 1963. spojio s tvrtkom »Plan«. U Zagrebu je, samostalno ili s Haberleom u duhu moderne arhitekture, projektirao i izveo Zagrebački zbor na Savskoj cesti (1936), Inženjerski dom u Pierottijevoj ul. (1937), obiteljske kuće na Gornjem prekrižju (1937; za obitelj Aleksander) i u Torbarovoj ul. (1938; za obitelj Švarc), Fiatovu zgradu u Savskoj cesti (1940) i stambenu zgradu s kinodvoranom u Kordunskoj ul. (1941), a u Ulcinju hotel KOP-OP (1937). Nakon rata projektirao je i izveo više stambenih, poslovnih i školskih zgrada (među ostalim, uglovnicu na spoju Kvaternikova trga i Domjanićeve ul. u Zagrebu, 1958), a bavio se i oblikovanjem interijera (npr. prodavaonica »Ghetaldus« u zagrebačkoj Gajevoj ul., 1964). O svojim arhitektonskim zamislima te o urbanističkim problemima Zagreba pisao je u časopisima Telegram, 15 dana i Čovjek i prostor (1982). Dobitnik Nagrade »Viktor Kovačić« za životno djelo (1985). – Brat Miroslav, ekonomist (Zagreb, 6. I. 1909 – logor Jasenovac, 20. XII. 1941) po uspostavi NDH bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac. Iako je otac molio njegovo puštanje, 18. III. 1942. bilo je odgovoreno kako za to »ne postoje preduvjeti«. – Otac Hugo, gospodarstvenik (Đakovo, 13. VII. 1875 – Brezovica, XI/XII. 1943). Sin Mavrov. Nakon završena školovanja u Zagrebu, za I. svj. rata zaposlen je u Zagrebačkoj tvornici koža, gdje je vodio tzv. radničku aprovizaciju, opskrbljujući tvorničko radništvo najnužnijim namirnicama. Spominje se kao pristaša Hrvatske stranke prava. Do 1939. bio je vlasnik poduzeća »Obavjesnica Hugo Bauer« u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Valerijom rođ. Mattersdorfer (?, 1884 – Zagreb, 25. X. 1958) preuzeo je žid. znak te morao podnijeti prijavu o imetku Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH. Zatražio je arijska prava za sebe i obitelj. Sa suprugom se preselio u starački dom u Brezovici, gdje je potkraj 1943. umro od erizipela.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27830, 29051. – KŽZ. – Podaci o ulazniku I. Bauer. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Ž. Domljan: Bauer, Hinko. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – T. Premerl: (Nekrolog). Čovjek i prostor, 1986, 1. – Isti: Zagrebačka moderna arhitektura između dva rata. Iz starog i novog Zagreba, 1974, 5. – Isti: Zagrebačka moderna arhitektura između dva rata. Arhitektura, 31(1976). – Isti: Tragovi moderne u poslijeratnoj arhitekturi Hrvatske. Ibid., 41(1986). – A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 1. Beograd–Jasenovac 1986. – T. Premerl: Hrvatska moderna arhitektura između dva rata. Zagreb 1990. – Isti: Bauer, Hinko. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1. Zagreb 1993. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. − TIM: Arhitekt, publicist, muzičar, poliglot. Ha-kol, 2008, 104.

BAUER, Hugo, pravnik (?, o. 1880 – ?, Venezuela, nakon 1945). Promoviran je u doktora prava 1912. u Zagrebu, gdje je bio istaknuti odvjetnik do 1935, kad se odrekao odvjetništva. Od 1933. bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit. Poč. 1930-ih sa suprugom Hedvigom, prema projektu Drage Iblera, sagradio je jednokatnu luksuznu vilu na Jabukovcu, koja je nakon uspostave NDH, zajedno sa svim u njoj zatečenim stvarima, podržavljena i stavljena pod policijski nadzor. Vjerojatno je uoči ulaska Nijemaca u Zagreb, sa suprugom i kćeri Mijom te s obitelji svoga brata Rikarda, prebjegao u Crnogorsko primorje (Igalo). S drugim izbjeglicama, bio je uhićen od tal. vlasti 22. VII. 1941. i interniran u logor u Kavaji kraj Drača, a tri mjeseca poslije u koncentracijski logor Ferramonti di Tarsia u juž. Italiji. Zahvaljujući kubanskim vizama, koje im je iz New Yorka poslao šurjak Manfred Sternberg, dopušteno im je da odu u kućni pritvor u Apricu, tal. provincija Sondrio. Uz pomoć njem. franjevaca iz reda San Rafaele u Vatikanu, koji su pomagali izbjeglima pred Hitlerovim progonom, obitelj je potkraj srpnja 1942. dospjela do Španjolske. S ekvadorskim imigracijskim vizama i tranzitnim vizama za Venezuelu otplovili su u Južnu Ameriku i 22. XII. stigli u Venezuelu. Sa suprugom je u Caracasu otvorio slastičarnicu, a 1947. sa zetom Beograđaninom Miletom Pinkasom i kćeri osnovao je poduzeće »Mikron C. A.« za popravak optičkih instrumenata, koje je preraslo u velikog uvoznika, distributera i servisera fotokamera i instrumenata u topografiji, meteorologiji, hidrologiji, medicini i grafici. Tvrtku danas vodi njegov unuk Miguel. – Supruga Hedviga (Požega, 1893 – Caracas, o. 1970) bila je kći Huge Sternberga, vlasnika požeške tvornice octa i tamošnjeg mlina. Kao djevojka u ljeto 1910. bila je umjetničko nadahnuće slikaru Miroslavu Kraljeviću, koji ju je portretirao u akvarelu. Njezin lik pojavljuje se i na Kraljevićevim bakropisima nastalima 1911. u Parizu. Akvarel Portret H. S. iz 1910. i petnaestak Kraljevićevih pisama njoj upućenih iz Pariza ostalo je u njezinu zagrebačkom stanu kad je sa suprugom i kćeri 1941. otišla u iseljeništvo.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27509. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 3. – Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – V. Kovač: Nedovršena slagaljka. Turistički putopisi. Zagreb 1989. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – Mi smo preživeli, 1. Beograd 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.

BAUER, Jakob, javni djelatnik i žid. aktivist (Bieżuń, Poljska, 1820 – Slavonski Brod, 23. I. 1896). U Slavonski Brod doselio se iz Orahovice, nakon što su krajiške vlasti Židovima dozvolile stjecanje imovine. Bio je utemeljitelj i prvi predsj. ŽO u Slavonskom Brodu (1873), član Gradskoga poglavarstva (1882–86) i utemeljitelj Dobrovoljnoga vatrogasnog društva (1872). Sa suprugom Rosalijom rođ. Weiss imao je šestero djece. – Njegov sin Makso, gospodarstvenik (Orahovica, 7. I. 1868 – ?), bio je vlasnik Tvornice parnih kotlova i cijevi »Tubus« u Slavonskom Brodu. U braku s Emom rođ. Epstein (Osijek, 28. III. 1872 – ?) imao je sina Vladimira (Zagreb, 1. I. 1905 – ?).

IZV.: DASB, Knjiga zavičajnika.

LIT.: (Nekrolog). Posavska Hrvatska, 3(1896) 39. – S. Uzelac Schwendemann: Glavni gradski trg u Slavonskom Brodu. Slavonski Brod 2005.

BAUER, Jakob (Kobi), poduzetnik (Sarvaš, 13. IV. 1844 – Osijek, 13. II. 1918). S Ehrlichom je bio suvlasnik zagrebačke pivovare 1870-ih te ujedno suvlasnik zagrebačke tvornice cipela, osnivač i vlasnik Prve osječke pivovare, koja se oglašavala u Narodnim novinama. Oženio se 1869. s Friderikom (Frederika) rođ. Borovic (Vukovar, 21. II. 1851 – Osijek, 4. III. 1938), kćeri Antona i Regi rođ. Borowitz. Zavičajnost je stekla u Osijeku 1894. Kao članica i predsjednica (1886–1924) Izraelitičkoga gospojinskog društva u Osijeku istaknula se humanitarnim radom za I. svj. rata. Posjećivao ju je i biskup Josip Juraj Strossmayer kad bi dolazio u Osijek.

IZV.: HDA, Matične knjige židovske općine Vukovar, rođeni 1850–1940, Matične knjige umrlih Osječke židovske općine 1897–1903, 1903–1947. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: Pivovara Bauera i Ehrlicha u Zagrebu. Narodne novine, 65(1879) 19. – Izvješće Izraelitičkog dobrotvornog gospojinskog društva u gornjem Osijeku za trogodište 1905, 1906, i 1907, sa povjesničkim osvrtom na pedesetgodišnji opstanak ovoga društva 1858–1908. Osijek 1908. − Židovska smotra, 3(1908) 7; 5(1910) 4. − Ha-kol, 1999, 61/62. – Iz Jugoslavije – Osijek. Židov 17(1938) 13. – M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske. Prilog gospodarskoj povijesti u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979. – Đ. Oberson: Sjećanja na Vukovar i Osijek. Bilten ŽOZ, 1994, 36. – Obitelj. Zagreb 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj. Migracije i promijene u židovskoj populaciji. Zagreb 1997. – Đ. Oberson: Vukovar moje mladosti. Ha-kol, 2000, 63/64. − S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. − Z. Živaković-Kerže: Židovi u Osijeku (1918.–1941.). Osijek 2005. – S. Uzelac Schwendemann: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011. − Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

BAUER, Kornel (Kolja), farmaceut (Osijek, 30. XII. 1912 – ?, Crna Gora, V. ili VI. 1943). Sin tapetarskoga obrtnika Alberta (?Osijek, 1884 – Osijek, 1960) i Franciske rođ. Fischer iz okolice Čepina. Studirao je farmaciju u Zagrebu te u proljeće 1941. radio kao asistent volonter u ljekarni »Frank« u Osijeku. Po uspostavi NDH, u prijavi imovine 30. VI. 1941, naveo da je apsolvent farmacije. Uspio je prebjeći u tal. okupacijsku zonu te radio u ljekarni u Kraljevici. U ožujku 1943. priključio se partizanima. Bio je među potpisnicima proglasa sudionika Prvog kongresa partizanskih liječnika u Petrovcu, voditelj ljekarne Ličkoga vojnog područja te referent za ljekarništvo 7. banijske divizije. Poginuo je u svibnju ili lipnju 1943. u Crnoj Gori u borbi s četnicima u 5. neprijateljskoj ofenzivi. Ime mu je upisano na spomen-ploči u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 628. – Židovsko groblje u Osijeku.

LIT.: A. Mirković: Farmaceuti Jevreji – žrtve fašizma. Jevrejski almanah, 1961–1962. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

BAUER, Lav, trgovac (?Đakovo, o. 1870 – Zagreb, 1928). Sin Mavrov, brat → Hugov. Najkasnije od 1918. bio je u Zagrebu vlasnik »Vinovrha«, poduzeća koje je na zagrebačkom Vrhovcu posjedovalo vinograde. Spominje se u Glavnom odboru Zadruge Hrvatskog radiše 1920-ih, kojoj je oporučno ostavio svoj imetak. Pri njoj je do 1941. postojala Zaklada »Lav Bauer – posjed Vinovrh«, koja je 1940. vrijedila 4 287 000 din.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27830.