BAUER, Hinko, arhitekt (Trst, Italija, 17. I. 1908 – Zagreb, 12. I. 1986). Sin gospodarstvenika Huga i Valerije rođ. Mattersdorfer. Nakon završene gimnazije u Zagrebu 1926, diplomirao je na arhitektonskom odjelu Tehničkoga fakulteta 1931. Radio je kod → R. Lubynskoga (1929–31) i → Z. Neumanna (1932–34), a 1936. s Marijanom Haberleom pokrenuo je vlastiti ured. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i podnio prijavu o imetku Ministarstvu narodnoga gospodarstva te obustavio poslovnu djelatnost, no zbog mješovita braka s Ljerkom rođ. Horvatin bio je pošteđen daljnjega progona. Pristupivši 1943. partizanskomu pokretu, krajem iste god. ili poč. 1944. bio je zarobljen na Cresu te odveden u logor Dachau. Nakon II. svj. rata bio je arhitekt u riječkom građevnom poduzeću »Tempo«, u Zagrebu 1952–53. tehnički direktor HNK i od 1954. do umirovljenja 1968. voditelj vlastita istoimenoga projektnog ureda, koji se 1963. spojio s tvrtkom »Plan«. U Zagrebu je, samostalno ili s Haberleom u duhu moderne arhitekture, projektirao i izveo Zagrebački zbor na Savskoj cesti (1936), Inženjerski dom u Pierottijevoj ul. (1937), obiteljske kuće na Gornjem prekrižju (1937; za obitelj Aleksander) i u Torbarovoj ul. (1938; za obitelj Švarc), Fiatovu zgradu u Savskoj cesti (1940) i stambenu zgradu s kinodvoranom u Kordunskoj ul. (1941), a u Ulcinju hotel KOP-OP (1937). Nakon rata projektirao je i izveo više stambenih, poslovnih i školskih zgrada (među ostalim, uglovnicu na spoju Kvaternikova trga i Domjanićeve ul. u Zagrebu, 1958), a bavio se i oblikovanjem interijera (npr. prodavaonica »Ghetaldus« u zagrebačkoj Gajevoj ul., 1964). O svojim arhitektonskim zamislima te o urbanističkim problemima Zagreba pisao je u časopisima Telegram, 15 dana i Čovjek i prostor (1982). Dobitnik Nagrade »Viktor Kovačić« za životno djelo (1985). – Brat Miroslav, ekonomist (Zagreb, 6. I. 1909 – logor Jasenovac, 20. XII. 1941) po uspostavi NDH bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac. Iako je otac molio njegovo puštanje, 18. III. 1942. bilo je odgovoreno kako za to »ne postoje preduvjeti«. – Otac Hugo, gospodarstvenik (Đakovo, 13. VII. 1875 – Brezovica, XI/XII. 1943). Sin Mavrov. Nakon završena školovanja u Zagrebu, za I. svj. rata zaposlen je u Zagrebačkoj tvornici koža, gdje je vodio tzv. radničku aprovizaciju, opskrbljujući tvorničko radništvo najnužnijim namirnicama. Spominje se kao pristaša Hrvatske stranke prava. Do 1939. bio je vlasnik poduzeća »Obavjesnica Hugo Bauer« u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Valerijom rođ. Mattersdorfer (?, 1884 – Zagreb, 25. X. 1958) preuzeo je žid. znak te morao podnijeti prijavu o imetku Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH. Zatražio je arijska prava za sebe i obitelj. Sa suprugom se preselio u starački dom u Brezovici, gdje je potkraj 1943. umro od erizipela.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27830, 29051. – KŽZ. – Podaci o ulazniku I. Bauer. – Telefonski imenik 1941.
LIT.: Ž. Domljan: Bauer, Hinko. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – T. Premerl: (Nekrolog). Čovjek i prostor, 1986, 1. – Isti: Zagrebačka moderna arhitektura između dva rata. Iz starog i novog Zagreba, 1974, 5. – Isti: Zagrebačka moderna arhitektura između dva rata. Arhitektura, 31(1976). – Isti: Tragovi moderne u poslijeratnoj arhitekturi Hrvatske. Ibid., 41(1986). – A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 1. Beograd–Jasenovac 1986. – T. Premerl: Hrvatska moderna arhitektura između dva rata. Zagreb 1990. – Isti: Bauer, Hinko. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1. Zagreb 1993. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. − TIM: Arhitekt, publicist, muzičar, poliglot. Ha-kol, 2008, 104.