KRAJANSKI, Artur (Kräuterblüth), ljekarnik, kulturni djelatnik i žid. aktivist (Varaždin, 25. V. 1884 – Varaždin, 6. IV. 1941). Sin Benjamina Kräuterblütha, brat Ernesta, suprug Jelisave rođ. Meller te otac Franje (Varaždin, 1920 – logor Jasenovac, ?1941) i Eve (Varaždin, 1922), majke → M. Akermana. Prezime je promijenio 1907. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Varaždinu. Studirao je u Budimpešti i Beču, gdje je završio farmaciju i doktorirao kemiju. Od 1920. pa sve do smrti vodio je ljekarnu »K zlatnom angjelu«, koju je preuzeo od oca. Bio je poznat i priznat povjesničar farmacije te aktivan u radu mnogih međunarodnih društava za povijest ljekarništva u svijetu; autor mnogih stručnih radova iz farmacije i povijesti farmacije. Bio je član odbora Varaždinske gimnazijske ekstenze i Muzealnoga društva, kojemu je poklonio cijeli inventar stare ljekarne (nalazi se u Gradskom muzeju). Bio je i vrsni violončelist. S bratom je učio glazbu kod Vjekoslava Rosenberga-Ružića; družio se s kompozitorom Oskarom Nedbalom i prijateljevao sa Zlatkom Balokovićem. Također je u Varaždinu bio suosnivač Orkestralnoga društva u Varaždinu (1909) i predsj. Rotary kluba (1931–32). Bio je član Općinskoga odbora ŽO u Varaždinu i Bogoštovnoga vijeća. Od 1918. član je inicijativnog odbora za osnivanje Mjesne cionističke organizacije, a 1919. izabran je u njezin odbor. Poč. Travanjskoga rata počinio je samoubojstvo da ne bi bio izložen progonu. Pokopan na Židovskom groblju u Varaždinu. – Supruga Jelisava rođ. Meller, pijanistica (Sopron, Mađarska, 13. VII. 1891 – Auschwitz, nakon VIII. 1942). U Sopronu je završila osnovnu školu, gimnaziju i srednju glazb. školu. God. 1910. otišla je u Beč na konzervatorij, koji je uspješno završila, a 1914. upisala je majstorski razred konzervatorija, koji je prekinula zbog I. svj. rata i završila 1919. Te godine udala se za A. Krajanskoga, kojeg je ondje upoznala. U Varaždinu je održala nekoliko solističkih koncerata i često sudjelovala u komornim koncertima u obitelji Krajanski za uži krug glazb. poklonika. Kao vrsna pijanistica sudjelovala je i na mnogim priredbama u gradu i davala privatne satove klavira. God. 1936. bila je suosnivačica Glazbene škole, u kojoj je kraće vrijeme djelovala kao nastavnica. Uhićena je s većinom varaždinskih Židova 13/14. VII. 1941. Deportirana je preko Zagrebačkoga zbora u Gospić, potom u logor Metajna na Pagu i u logor Loborgrad. Iz Loborgrada je bila otpremljena u Auschwitz, gdje je stradala. – Brat Ernest, glazbenik i pravnik (Varaždin, 15. XI. 1885 – logor Stara Gradiška, XI. 1941). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Varaždinu. Nakon mature promijenio je prezime u Krajanski. Pravo je studirao u Beču i Zagrebu, gdje je 1911. doktorirao temeljem rigoroza. Odvjetnikom je imenovan 1917. te je u Varaždinu imao odvjetnički ured. Isticao se kao vrstan pravnik i govornik. Zaslužan je za razvoj glazb. života u Varaždinu u međuratnom razdoblju. S bratom je učio glazbu kod Vjekoslava Rosenberga-Ružića. Još kao student u Beču svirao je violinu te uz pravo studirao kompoziciju i pjevao u bečkom »Männergesangvereinu«. U Varaždinu je bio dirigent pjevačkoga zbora varaždinske akademske mladeži, s kojim je vrlo uspješno nastupao na gostovanjima u hrv. gradovima. S Krešimirom Filićem osnovao je 1922. u Varaždinu pjevački zbor »Tomislav«, s kojim je do 1939. održao niz koncerata. Uz dirigiranje se afirmirao i kao pjevač, violinist i stručni glazb. pisac. Bio je prevoditelj pjevačkih tekstova, ostavio više harmonizacija i hrvatsko-kajkavskih popijevki, među kojima je najpoznatija Ja sem Varaždinec (Varaždin 1919). Također je objavljivao tekstove iz glazb. života Varaždina. Bio je predsj. Rotary kluba Varaždin (1933–34). U ljeto 1941. uhićen je s ostalim varaždinskim Židovima, deportiran u logor Stara Gradiška, gdje je i stradao. – Otac Benjamin Kräuterblüth, ljekarnik (Ternopil’, Ukrajina, 1. X. 1853 – Varaždin, 1943). U Varaždin se doselio 1883, gdje je te godine postao vlasnik ljekarne »K zlatnom angjelu« (do tada ljekarne »Lellis«), koju je vodio do 1920, kad ju je preuzeo sin Artur. Bio je aktivan u ŽO u Varaždinu kao član Općinskoga odbora i Bogoštovnoga vijeća. Po uspostavi NDH ustaška policija odvela ga je u ljeto 1941. u sabirni centar na Zagrebačkom zboru na Savskoj cesti u Zagrebu. Pušten je nakon nekoliko dana, vratio se u Varaždin i kod kuće je umro. Pokopan je na Židovskom groblju u Varaždinu.

DJELA: Deontološka načela u stranim ljekopisima. Varaždin 1925. – O statutu varaždinskog ceha ranarnika, brijača i kupalištara iz god. 1557. U: Spomenica Varaždinskog muzeja 1925–1935. Varaždin 1995 (pretisak izd. iz 1935).

IZV.: GMV, K. Filić: Komemoracija dr. Arturu Krajanskom o 70. godišnjici rođenja u Zagrebu (rukopis).

LIT.: Hrvatske pravice, 5(1911) 49. – Farmaceutski glasnik, 9(1955) 11. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 5(1931) 1. – K. Filić: Glazbeni život Varaždina. Varaždin 1972. – G. Piasek: Nekoliko povijesnih podataka o Židovima u Varaždinu. Novi Omanut, 3(1995) 11. – M. Lončarić: Artur Krajanski. Tragom židovske povijesti i kulture u Varaždinu (katalog izložbe). Varaždin 2003. – Ista: Jelisava Krajanski. Ibid. – Hrvatska glazba u XX. stoljeću. Zagreb 2010.

KRAKAUER, Adolf, obrtnik (Mrzović, 7. III. 1880 – Osijek, 26. X. 1937). Sin Salamona i Kate rođ. Baum. Oženio se u Vukovaru 27. III. 1900. Ernestinom rođ. Baum (Marinci, 1880 – ?). Iz Mrzovića se doselio u Osijek pred I. svj. rat i otvorio u Gornjemu gradu mesnicu koju je vodio do smrti, potom ju je preuzeo sin Salamon. U Osijeku je 1917. kupio kuću u kojoj je njegova udovica stanovala i 1941. Bio je aktivni član gornjogradske općine u Osijeku. – Sin Salamon (Salko), obrtnik (Mrzović, 16. VI. 1900 – logor Jasenovac, IV. 1945). Sa suprugom Herminom rođ. Fischof (Vukovar, 1904 – Auschwitz, nakon VIII. 1942) imao je kćeri Ženku (?, 1927 – Auschwitz, nakon VIII. 1942) i Miru (?, 1930 – Auschwitz, nakon VIII. 1942). Mesarski obrt vodio je zajedno s bratom Ilijom. U Osijeku su imali dvije velike mesarsko-kobasičarske radnje s deset pomoćnika u Strossmayerovoj ul. Prema uvjerenju Stručne sekcije mesara i kobasičara u Osijeku njegov je mesarski obrt bio najjači, delegiran iz Osijeka prigodom proslave stogodišnjice mesarskog ceha u Zagrebu 1935. Po uspostavi NDH, 31. VII. 1941, odveden je u logor u Gospić, otkud je nakon dva mjeseca prebačen u logor Jasenovac. Povjerenik postavljen u njegovoj radnji Alojz Talian tražio je njegovo puštanje iz logora kao stručnjaka radi nabave mesa i mesnih prerađevina. Čini se da je u Jasenovcu radio na stručnim poslovima te je uspio preživjeti do travnja 1945, kad je vjerojatno stradao u proboju iz logora. Supruga i kćeri su, čini se, u lipnju 1942. uhićene i odvedene u logor Tenja, a u kolovozu 1942. deportirane su u Auschwitz. – Sin Ilija, obrtnik (Budimci kraj Našica, 12. X. 1901 – logor Jasenovac, 1944–1945). U braku s Margitom imao je djecu Veru i Aniku. Po uspostavi NDH deportiran je u logor Jasenovac, gdje je, čini se, još krajem 1944. bio živ. Supruga i kćeri bile su u lipnju 1942. uhićene, odvedene u logor Tenja kraj Osijeka, a u kolovozu 1942. deportirane u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29261. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku. – Podaci o ulazniku V. Baum.

LIT.: M. Riffer: Grad mrtvih – Jasenovac 1943. Zagreb 1946. – Koncentracioni logor Jasenovac. Dokumenta, 1–2. Beograd–Jasenovac 1986–1987. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRAKAUER, Hinko, obrtnik (Varaždin, 1917 – logor Jasenovac, 1941–1945). Sin Maksa i Ide. U međuratnom razdoblju bio je gl. tkalački majstor u svilani »Tivar« u Varaždinu. U lipnju 1941. odveden je s ostalim varaždinskim Židovima u logor Jasenovac. Njegova majka, koja je tada bila na samrti u sanatoriju na Srebrnjaku u Zagrebu, 8. XI. 1941. podnijela je molbu Ustaškomu redarstvu da ga se pusti samo na nekoliko dana iz logora u Jasenovcu, kako bi ga posljednji put mogla vidjeti.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28329.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRAKAUER, Margita, trgovkinja (Szigetvár, Mađarska, 13. V. 1901 – Auschwitz, ?1942). Udovica Dragutina, od kojega je sa sinom Slavkom (?, 1926) naslijedila sitničarsku trgovinu u Retfali u Osijeku. Po uspostavi NDH u prijavi imovine navela je kako je trgovinu i sav inventar u njoj opljačkala 14. IV. 1941. mjesna politička njem. organizacija, a vrijednost opljačkane imovine procijenjena je na 50 000 din. Ostala je bez trgovine i prihoda, a kako su u pljački uništene i knjige kupaca nije imala ni popis dužnika. Čini se da je s drugim osječkim Židovima uhićena u lipnju 1942. te dva mjeseca poslije deportirana u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRALJEVIĆ, Ljubomir (König, Miro), kirurg (Pakrac, 24. IX. 1915 – Split, 5. II. 2008). Sin splitskog liječnika Alearda Königa. U nepoznato doba promijenio je prezime u Kraljević. Klasičnu gimnaziju završio je 1934. u Splitu, a studij 1940. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1974. na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu tezom Usporedne morfološke karakteristike strijelnih rana na pojedinim tkivima i organima eksperimentalnih životinja ranjavanih iz relativne blizine projektilima velike i male početne brzine. God. 1941–43. specijalizirao je kirurgiju u Splitu, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima te djelovao kao liječnik 20. udarne divizije. Po završetku rata bio je zamjenik načelnika saniteta 4. armije za medicinsku evakuaciju u Ljubljani, gdje je nastavio specijalizaciju iz kirurgije, a specijalistički ispit položio je 1952. na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, gdje je radio na plućnom odjelu i 1952–58. bio načelnik Odsjeka za eksperimentalnu kirurgiju. Od 1958. gl. je kirurg Ratne mornarice i načelnik Kirurškoga odjela Vojno-mornaričke bolnice u Splitu (poslije Vojna bolnica »Dr Isidor Perera Matić«). Odjel je ubrzo proširio supspecijalističkim odsjecima (traumatologija, ortopedija, torakalna kirurgija, plastična i rekonstruktivna kirurgija, urologija). Na Vojnomedicinskoj akademiji od 1960. bio je docent, od 1966. izvanredni i od 1976. redoviti profesor. Te godine, nakon habilitacije, postao je i naslovni redoviti profesor zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta. Predavao je i na više medicinskih poslijediplomskih studija i Višoj stomatološkoj školi u Splitu. U činu sanitetskoga pukovnika umirovljen je 1980, no ostao je aktivan kao znanstveni savjetnik Kliničkoga centra za onkologiju i radioterapiju u Splitu. God. 2001. Sveučilište u Splitu dodijelilo mu je počasni naslov profesor emeritus. Usavršavao se u SAD i Velikoj Britaniji. Napose se bavio eksperimentalnom kirurgijom (primjena hipotermije i hiperoksije, kirurgija srca i krvnih žila, transplantacija krvnih žila i pluća, implantacija aloplastičnih kirurških mreža) te stečenim iskustvima pridonio primjeni novih kirurških metoda u kliničkoj medicini. Bavio se i balistikom ranjavanja, potom problematikom traumatizma i politraumatizma, organizacijom hitne pomoći i kirurške reanimacijske djelatnosti u mirnodopskim i izvanrednim prilikama te kirurškom onkologijom. Zanimao se i za povijest medicine. Radove je objavljivao u časopisima Concours médical (1957), Vojnosanitetski pregled (1958–88), Acta chirurgica Iugoslavica (1963, 1965–66, 1969, 1971, 1973–78, 1980, 1985, 1989), Medicinski pregled (1963), Liječnički vjesnik (1964, 1966–71, 1973–78, 1980, 1982–85, 1990, 1995), Acta medica Iugoslavica (1965; Acta medica Croatica, 1998), Medicinski arhiv (1965, 1967), Medicinski glasnik (1972), Medicina (1972, 1995–96, 1999), Libri oncologici (1981), Čovjek i promet (1982), Anali Opće bolnice Split (1983–84), Acta historiae medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae veterinariae (1987–91), Medicinski anali (1987, 1989), Borba protiv raka (1992–93, 1995–99), Croatian Medical Journal (1993), u ediciji Pomorska medicina (1975, 1979) te u zbornicima radova kirurških kongresa i Zborniku radova splitske Vojne bolnice. Zaslužan je za osnivanje medicinskoga studija u Splitu. Organizirao je tri simpozija o zaslužnim splitskim liječnicima i nekoliko povijesnomedicinskih izložbi. Bio je predsj. splitske podružnice Zbora liječnika Hrvatske i Lige za borbu protiv raka u Splitu 1983–91. S Miodragom Konstantinovićem napisao je spomenicu Liga za borbu protiv raka u Splitu – 20. godišnjica. Klinički centar za onkologiju (i) radioterapiju u Splitu – 15. godišnjica (Split 1987), a s Jurom Bilićem Hrvatska liga protiv raka, Podružnica u Splitu – 30. obljetnica. Klinički centar za onkologiju i radioterapiju Kliničke bolnice u Splitu – 25. obljetnica (Split 1997). Suautor je poglavlja u knjizi 290 godina Klasične gimnazije u Splitu 1700–1990 (Split 1990). Dobitnik godišnje Nagrade grada Splita 1966. i Nagrade grada Splita za životno djelo 1977. – U mladosti je bio aktivan sportaš te 1932. na Europskom prvenstvu u Beogradu osvojio zlatnu medalju s osmercem splitskoga veslačkoga kluba »Gusar«, kojem je bio kormilar.

DJELA: Doprinos povijesti vojno-pomorskog saniteta u Splitu (suautor C. Fisković). Split 1972. – Prilog proučavanju primarne kirurške obrade strijelnih rana nanesenih projektilima iz ručnog vatrenog oružja velike i male početne brzine. Split 1976. – Rezultati eksperimentalnih ispitivanja kliničke primjene dakronskih (Mersilene) mreža. Split 1977. – Razvoj medicinskog studija u Dalmaciji (sa suradnicima). Split 1984. – Stoljeća zdravstva Splita s naročitim osvrtom na razdoblje NOR-a (suautor D. Kečkemet). Split 1987.

LIT.: Eksperimentalna kirurgija – ekipni rad. Slobodna Dalmacija, 26(1968), 22. VI. – S. Šalamov: Tjedan dug devet dana. Galerija dobitnika Nagrade grada. Ibid., 35(1977), 6. XII. – S. Ćurin: Priznanje za životno djelo dru Ljubomiru Kraljeviću. Liječničke novine, 7(1977) 28. – Spomen knjiga u povodu 25. obljetnice Medicinske akademije Hrvatske. Zagreb 1987. – S. Sirovica: Zbornik radova liječnika šibenskog područja. Šibenik 2004. – M. Garber: Prvo zlato hrvatskog sporta izveslano 1932. u Beogradu! Slobodna Dalmacija, 61(2004) 12. – 45. godišnjica Akademije medicinskih znanosti Hrvatske 1961.–2006. Zagreb 2006. – (Nekrolozi): V. Dugački, Liječnički vjesnik, 130(2008) 1/2. – Isti: Acta medico-historica Adriatica, 6(2008) 1. – Isti: Kraljević, Ljubomir. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KRAMER, Alfred (Fredi), sportski djelatnik i novinar (Zagreb, 9. VII. 1931). Završio je gimnaziju u Zagrebu 1953. Novinarstvom se počeo baviti 1956. kao suradnik listova i časopisa Nogomet, Večernji list, Globus, Vjesnik u srijedu i Sportske novosti, a od 1961. djelujući na Radio Zagrebu kao novinar, urednik (1963–67), reporter (1968–72), komentator (1973–98) te pomoćnik glavnog direktora (1998–2000). Posebno se bavio tenisom, nogometom, atletikom i zimskim sportovima te bio izvjestitelj s ljetnih i zimskih Olimpijskih igara. Bio je tajnik (1967–88) i predsjednik (1983–84) Teniskoga saveza Hrvatske te osnivač 1972. i predsj. organizacijskog odbora teniskoga turnira »Istarska rivijera« (1972–94). Pokretač časopisa Tenis (1978) i gl. urednik Sportskoga almanaha Zagreba (1963–78). Također je uređivao Vjesnik Nogometnog kluba Dinamo (1957–75) i list Dinamo (1984–2004). Surađivao je u Sto godina nogometa u Hrvatskoj 1880–1980 (Zagreb 1983) te Enciklopediji fizičke kulture (Zagreb 1975–77), Sportskom leksikonu (Zagreb 1984), Nogometnom leksikonu (urednik s Mladenom Klemenčićem, Zagreb 2004) i Hrvatskom biografskom leksikonu. Autor je scenarija za dokumentarni film Stoljeće hrvatskog nogometa (2002). Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja.

DJELA: Desetljeća našeg tenisa. Zagreb 1973. – Adriatic riviera circuit 1984–1993. Zagreb 1994. – Hrvatski tenis. Zagreb 1997. – Croatia, tradicijski sljednik HAŠK-a, Građanskog i Dinama 1903.–1998.Zagreb 1999. – Sveto ime Dinamo. Dinamova istina. Leksikon Dinama. Zagreb 2006. – Hrvatska Davis Cup. Zagreb 2007. – Svi Dinamovi predsjednici. Zagreb 2008. – Stjepan Bobek – Štef. Nogomet je moj život. Zagreb 2008. – Hrvatski rukomet (suautor D. Pinević). Zagreb 2009. – GNK Dinamo. Stoljeće kluba. Leksikon Dinama. Zagreb 2011. – Zagrebački olimpijci. Zagreb 2011.

LIT.: Kramer, Fredi. Nogometni leksikon. Zagreb 2004. – P. Požar: Kramer, Alfred Fredi. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001. – I. Šiprak: Kramer, Fredi. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KRAMER, Gustav, pravnik (Karlovac, ? – ?, 1940. ili poč. 1941). Doktorirao je 1906. temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je od približno 1931. bio odvjetnik u Jurišićevoj ul. te vjerojatno neko vrijeme u Karlovcu. Uoči uspostave NDH njegova sestra Irma Ausch isplatila je 1941. otpremninu njegovoj tajnici Mariji Illey nakon 18 godina rada u odvjetničkom uredu u iznosu 75 000 din.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996.

KRAMER, Hilda, pjevačica (Karlovac, 1884 – ?New York, 1937). Kći Samuelova. Rano je otišla iz Karlovca te je uspješnu karijeru kao vrsna sopranistica ostvarila u New Yorku. Iznenada je umrla 1937. Njezinu osmrtnicu potpisale su kćeri Lily Primaveste, koja je živjela u Berlinu, i Sidonija Remets, koja je živjela u Budimpešti. The New York Times objavio je 1925. glazb. kritiku o njezinu solističkom nastupu u recitalu s pijanistom Dorseyjem Whittingtonom.

LIT.: R. Radovinović: Židovi u Karlovcu. Od osnutka Zajednice do njezina uništenja. Svjetlo, 2001, 3/4.

KRAMER, Josip, pravnik (Karlovac, 1877 – logor Jasenovac, 1941). Sin Davidov. Otac mu se u Karlovac doselio iz Paksa u Mađarskoj. Doktorirao je pravo temeljem rigoroza 1902. u Zagrebu. U Šebetićevoj ul. u Karlovcu imao je odvjetnički ured iz kojeg je 23. XI. 1941. deportiran u logor Jasenovac. Brisan je iz Odvjetničkoga imenika 1942. Odgojio je nećaka Oskara i nećakinju Renée. – Nećak Oskar, liječnik (Karlovac, o. 1910 – ?). Iz Karlovca se iselio u SAD 1935, a od 1939. živio je u Clevelandu. Po uspostavi NDH imovinu je prijavila njegova supruga »arijevka« Zdenka.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, 682. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28698. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1989, 12. – R. Radovinović: Židovi u Karlovcu. Od osnutka Zajednice do njezina uništenja. Svjetlo, 2001, 3/4. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRAMER, Leopold, žid. aktivist (?, 1839 – Osijek, 23. III. 1919). Bio je zaposlenik ŽO u Osijeku za predsj. → S. Kästenbauma.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.