KOHN, Julijo, trgovac (Bošnjaci kraj Županje, 25. I. 1886 – Auschwitz, nakon 22. VIII. 1942). Sin Rudolfov. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik tekstilnoga poduzeća »Liquid, zavod Julija Kohna« u Desatičinoj ul. u Osijeku. Po uspostavi NDH, sa suprugom Martom rođ. Steiner, odveden je 22. VIII. 1942. iz sabirnoga logora Tenja kraj Osijeka u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KOHN, Lavoslav → KORVIN, Lavoslav

KOHN, Ludwig, žid. aktivist (? – ?). Poč. XX. st. spominje se kao ugledni osječki građanin. U osječkoj ŽO pripadao je manjinskoj anticionističkoj struji koju je predvodio → V. Winter, a koja se u veljači 1909. sukobila s cionistima na čelu s → H. Spitzerom.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 3/4. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskoga rata. Osijek 2013.

KOHN, Makso (Kolar), poduzetnik (Orahovica, 7. I. 1886 – logor Jasenovac, 1942). U braku s Ellom rođ. Schindler imao je djecu Margu, Viktora, Fritza i Rudolfa. Prezime je 1921. promijenio u Kolar. S Rafaelom Merkadićem bio je suvlasnik Tvornice parnih kotlova i parnih cijevi »Tubus« d. d., osn. 1921. u Slavonskom Brodu. Bio je vlasnik kuća na brodskom gl. gradskom trgu i katnice u Masarykovoj ul. Po uspostavi NDH odveden je u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: Arhiv JIM. – JUSP Jasenovac. – Popis žrtava fašizma ŽOSB.

LIT.: S. Uzelac Schwendemann: Glavni gradski trg u Slavonskom Brodu. Slavonski Brod 2005. – Isti: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011.

KOHN, Mavro, poduzetnik (Osijek, 20. III. 1876 – ?). Bio je u braku s Cecilijom rođ. Spitzer. Djelovao je kao zakupac opskrbe i ishrane kažnjenika Sudbenoga stola u Osijeku. Po uspostavi NDH bio je primoran prijaviti imovinu. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634.

KOHN, Rikard (Kon, Koen; Riki, Hajim Cvi), službenik i žid. aktivist (Požega, 13. X. 1907 – Nir Banim, Izrael, 16. III. 1987). Sin Vilimov. U braku s Erdonjom rođ. Konforti otac je Noemi i Edne. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, gdje je zahvaljujući → M. Margelu i Aleksandru Semnicu odgojen u cionističkom duhu. Sudjelovao je u radu Literarnih sastanaka žid. omladine, a 1923. postao je član »Alefa«, prve skupine cionističke organizacije mladih »Ahdut hacofim«. God. 1931. izabran je za člana Radnoga odbora Saveza cionista Jugoslavije, potom mu je povjerena organizacija i vođenje Palestinskoga ureda, koji je u jugoslavenskoj žid. zajednici koordinirao donatorske akcije za Palestinu te pomagao u organiziranom iseljavanju. Tijekom 1930-ih radio je kao gl. knjigovođa u Zagrebačkoj pivovari. U svibnju 1941. postao je jedan od jedanaest članova novoizabranog Vijeća ŽOZ, ali je ubrzo s obitelji te većom skupinom žid. izbjeglica pobjegao u Ljubljanu. Potom su svi bili internirani u sjev. Italiju. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, uspio je cijelu skupinu prebaciti u Švicarsku, gdje je kraj Lausanne vodio dječji dom u kojem je više od 85% djece bilo ratna siročad. U izbjegličkom je logoru koordinirao i akcije pomoći i spašavanja te poučavao hebrejski jezik. God. 1945. iselio se u Palestinu. U početku je radio u kibučkoj tvornici cigle i keramike »Naaman«, zatim 20 godina kao šef računovodstva u velikom silosu »Dagon« u Haifi. Bio je aktivan u HOJ. Surađivao je s → J. Eventovom kojemu je pomagao u sređivanju građe za povijest Židova u Jugoslaviji.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27954. – KŽZ.

LIT.: Jevrejski pregled, 37(1987) 5/6. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002).

KOHN, Salamon, ugostiteljski djelatnik (Našice, 10. II. 1879 – ?). U međuratnom razdoblju radio je u osječkom hotelu »Grand« za plaću od 400 din. i opskrbu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634.

KOHN, Šimun, žid. aktivist (?, o. 1840 – Vukovar, ?). Kao ugledni građanin Vukovara u drugoj pol. XIX. st. predstavljao je Izraelitsku bogoštovnu općinu u Vukovaru prilikom posvećenja novoga hrama 17. XII. 1889.

IZV.: DAVU, kopija dokumenta o posvećenju novoga vukovarskoga hrama.

KOHN, Viktor, ugostitelj (Sikirevci, 5. V. 1900 – Naharija, Izrael, 1978). Sin Jakoba i Julke rođ. Flesch. Od 1935. do 1941. bio je upravitelj restauracije »Ivo«, prve ekspresne restauracije u Hrvatskoj, koja je slovila kao uzor u zagrebačkom ugostiteljstvu. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, bio je nabavljač i gl. kuhar Pučke kuhinje ŽOZ. Sa suprugom Ružom i sinovima Rubenom i Romanom (?, 1932) preuzeo je žid. znak, dva puta su uhićeni i pušteni na intervenciju namještenika restauracije »Ivo«. Preko prijatelja dobili su propusnice za odlazak u Karlovac, gdje je nekoliko mjeseci radio u gostionici Pave Horvata, te u Crikvenicu. Od studenoga 1942. internirani su u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima gdje je djelovao kao gl. ekonom ZAVNOH i Vlade NR Hrvatske, na kojem položaju je ostao sve do kraja II. svj. rata. Vratio se u Zagreb, gdje je vodio restauraciju »Ivo« i druge ekspresne restauracije u sklopu »Name«. Zbog lažnih optužbi za gospodarski kriminal, u proljeće 1946. u skupini od 13 Židova, zaposlenika »Name«, osuđen je na dva mjeseca zatvora. Potom je bio ravnatelj Doma »Lavoslav Schwarz«. S obitelji je 15. XII. 1948. iselio u Izrael, gdje je otvorio restauraciju u zračnoj luci u Lodu (poslije zračnoj luci »Ben Gurion«), potom je otvorio restauraciju u Haifi i Nahariji. – Supruga Ruža rođ. Schlesinger, (Zagreb, 11. III. 1909 – ?, Izrael, ?). Po uspostavi NDH s obitelji je preuzela žid. znak te preko Karlovca odlaze u Crikvenicu. Od studenoga 1942. internirani su u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima te djelovala kao članica povjerenstva za zbrinjavanje židovskih izbjeglica s Raba, osn. pri ZAVNOH. S obitelji se iselila u Izrael 15. XII. 1948. – Sin Ruben, turistički djelatnik (Zagreb, 10. VI. 1930). Židovsku osnovnu školu pohađao je u Zagrebu. Po uspostavi NDH s obitelji je preuzeo žid. znak te su preko Karlovca otišli u Crikvenicu, a od studenoga 1942. bili su internirani u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao kurir Glavnoga štaba Hrvatske u Otočcu, Glini, Topuskom, Šibeniku i Splitu. Nakon II. svj. rata završio je gimnaziju u Zagrebu te se s obitelji 15. XII. 1948. iselio u Izrael, gdje je diplomirao turizam i marketing na Sveučilištu u Tel Avivu. Vlasnik je turističke agencije »Lear Tours Ltd.« te jedan od gl. organizatora i promotora dolaska izraelskih turista u Hrvatsku krajem XX. i poč. XXI. st. Drži godišnja predavanja o svojim iskustvima u izr. srednjim školama pod nazivom »Djeca u Holokaustu«. Živi u Nahariji.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27954. – KŽZ. – Podaci o ulazniku R. Kohn.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Ha-kol, 2003, 79.

KOHN, Viktor (Kolin), urolog (Đakovo, 1909 – Vrbovac kraj Smedereva, Srbija, 5. IX. 1943). Sin Aleksandrov. Po završetku studija medicine specijalizirao je urologiju i radio kao liječnik u Beogradu. Bio je aktivan u komunističkom pokretu. Nakon Travanjskoga rata 1941, prebjegao je u unutrašnjost Srbije i u kolovozu 1941. priključio se partizanima te djelovao kao referent saniteta Kosmajskoga partizanskog odreda. Oboljevši, nastavio je djelovati kao pozadinski liječnik. U ožujku 1943. ponovo se priključio partizanima te bio referent saniteta Kosmajskog partizanskog odreda. Prilikom pružanja pomoći ranjenom partizanu 5. IX. 1943. kraj sela Vrbovca pored Smedereva uhvatili su ga nedićevci i ubili. Njegovo su tijelo odnijeli u Smederevo, gdje su ga objesili na javnom mjestu, potom ga nakon nekoliko dana bacili u Dunav.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.