KOHN, Feliks (Srećko), pravnik (Osijek, 26. X. 1880 – Osijek, 27. V. 1937). Sin posjednika i trgovca Marka i Pavke rođ. Lang, brat Huga i Dragutina (Karla) Kolara, koji su promijenili obiteljsko prezime. Doktorirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu temeljem rigoroza 1906, a odvjetnikom je imenovan 1908. Odvjetničke urede imao je u Brčkom, Virovitici i u Zagrebu. Dana 15. III. 1930. odrekao se odvjetništva i prešao u privatnu službu te bio brisan iz Advokatskoga imenika. God. 1937. kao tajnik Saveza trgovačkih udruženja u Osijeku, sastavio je i u nastavcima objavio Trgovački i pravni leksikon. Kao prislušnik Kraljevskoga sudbenoga stola u Osijeku, na Prvom kongresu cionista 6–7. VIII. 1904. održao je govor (u cijelosti tiskan u Narodnoj obrani, 1904, 181) u kojemu je osudio cionistički pokret, zaključivši da se žid. problem može riješiti samo asimilacijom te da svi trebaju prijeći na katoličanstvo.

DJELA: Trgovački i pravni leksikon. Osijek 1937.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 1; br. 3. – Iz Jugoslavije – Osijek. Židov, 21(1937) 23. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Ha-kol, 2004, 84. – Lj. Dobrovšak: Prvi cionistički kongres u Osijeku 1904. godine. Časopis za suvremenu povijest, 37(2005) 2.

KOHN, Herma (rođ. Kraus), trgovkinja (? – ?). Supruga Vilimova, majka Slavice (?Osijek, 1921) i Dragana (?Osijek, 1924). U međuratnom razdoblju bila je vlasnica trgovine cipelama ručne izrade »Elegant« u Kapucinskoj ul. u Osijeku.

KOHN, Hugo, javni djelatnik (Čepin, 13. VII. 1912 – Zagreb, 17. ili 22. VII. 1941). Sin trgovca Izidora i Hilde rođ. Kraus. Od 1936. bio je u građanskom braku s Elenom rođ. Misoni. Od 1933. nastanjen je u Varaždinu i zaposlen u Tvornici svile kao radnik, potom od 1940. u Tivaru kao trg. putnik. Kao istaknuti član KPJ, obnašao je značajne funkcije u varaždinskoj partijskoj organizaciji; od 1935. bio je sekretar Mjesnoga komiteta KP, od 1937. organizacijski sekretar Okružnoga komiteta KPH Varaždin–Čakovec, a od 1940. sekretar Gradskoga komiteta KPH Varaždin. U njegovu je stanu osnovan Okružni komitet KPH. Materijalno je potpomagao partijsku organizaciju u Varaždinu te se isticao u tamošnjim sportskim klubovima »Slavija« i »Sloboda«. Bio je i važan aktivist u sindikalnom pokretu, djelovao je u sindikatima URSSJ i radničkom društvu »Sloboda«, a u svilani je izabran za povjerenika za namještenike. U lipnju 1938. u Njivicama na Krku susreo je Josipa Broza Tita, kojeg je otprije poznavao te ga upozorio da ga prati policija, zahvaljujući čemu je Tito izbjegao uhićenje. Zbog sudjelovanja u radničkim demonstracijama u siječnju 1941. u Varaždinu, u znak protesta zbog raspuštanja URSSJ i »Slobode«, bio je uhićen i osuđen na pet godina izgona iz Varaždina. Sklonio se u Zagreb, gdje su mu živjele majka i sestra. Kao sekretar Mjesnoga komiteta KPH za Varaždin i Okružnoga komiteta KPH Varaždin sudjelovao je 1940. na konferencijama KPH u zagrebačkoj Dubravi, potom na V. zemaljskoj konferenciji KPJ, također u Dubravi, a u travnju 1941. na sastancima članova najvišega partijskog rukovodstva Jugoslavije na kojima su bile utvrđene smjernice za organiziranje početka oružanog ustanka. Uhićen je 7. V. 1941. te zatočen u logor Kerestinec, gdje je sudjelovao u proboju zatvorenika 14. VII. ali su ga policijske vlasti uhvatile, prebacile u zatvor u Zagrebu i potom strijeljale na Dotrščini. – Brat Ljudevit, službenik (Čepin, 1918 – Zagreb, VII. 1941). U međuratnom razdoblju bio je službenik u Varaždinu i član KPH. Po uspostavi NDH bio je uhićen 7. V. 1941. i interniran u logor Kerestinec. Sudjelovao je proboju zatvorenika 14. VII. te bio uhvaćen u blizini logora. Strijeljan je, zajedno s bratom, na Dotršćini između 17. i 22. VII. 1941. Supruga Elena ubijena je u logoru Jasenovac, a u Holokaustu je stradala i majka Hilda.

LIT.: Narodno jedinstvo, 24(1941) 172. – Varaždinske vijesti, 31(1975) 1573. – I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve. Zagreb 1967. – P. Strčić: Josip Broz Tito na otoku Krku između dva svjetska rata. Krčki zbornik, 1972, 5. – A. Golob: Zaslužni Varaždinci. Varaždin 1982. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – N. Lengel-Krizman: Židovski zatočenici logora Kerestinec. Novi Omanut, 9(2001) 47/48. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

KOHN, Izidor, rabin (? – ?). Službovao je kao varaždinski rabin od 12. X. 1918. do 1922. Prilikom ustoličenja pozdravio ga je i uveo u hram tadašnji predsj. ŽO u Varaždinu → H. Blau. Bio je cionist.

LIT.: Židov, 2(1918) 21.

KOHN, Izrael (Israel), rabin (?, 1885 – logor Jasenovac, 1941). U Koprivnicu je došao iz Poljske kao školovani rabin s doktoratom. Službovao je od 1924. do 1941. U braku s Linom rođ. Breier imao je tri kćeri (Fridu, Genu i kćer nepoznata imena) te sina Marka (?, 1930). Cijela obitelj odvedena je s ostalim koprivničkim Židovima u noći 23/24. VII. 1941. u logor u Gospić. U rujnu 1941. supruga je iz Gospića molila da se obitelji dopusti povratak u Koprivnicu. Molbi je priložila potvrdu bolnice Vrapče, u kojoj je najstarija kći Frida u više navrata liječena. Otac i sin stradali su u logoru Jasenovac, a ženski dio obitelji u Auschwitzu.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28224.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KOHN, Jakob, trgovac, poduzetnik i žid. aktivist (?, 1841 – Slavonski Brod, 13. IV. 1919). U Slavonskom Brodu imao je Parnu velepecaru rakije, Tvornicu kovinskih predmeta (izgorjela 1925), trgovinu željezarijom i poljoprivrednim potrepštinama, nekoliko rakijašnica i veleprodaju duhana te mlin u Podvinju. Bio je posjednik više kuća, a u jednoj od njih održavani su vjerski obredi prije izgradnje sinagoge. Bio je drugi predsj. Izraelitske bogoštovne općine u Slavonskom Brodu (od 1896) i gl. inicijator i predsj. Odbora za izgradnju židovskoga hrama (1895) u Širokom sokaku, kao i utemeljitelj tamošnje Hevre Kadiše (1912). Kao agilni član odbora Stranke prava biran je u Gradsko zastupstvo 1895, a 1909. bio je dogradonačelnik Slavonskoga Broda. Nakon umirovljenja imenovan je za gradskoga savjetnika (Stadtrat). Pripadala mu je velika katnica, jedna od triju najljepših historicističkih kućâ-palačâ na Jelačićevu trgu te duga prizemnica s nizom trgovina, koja se na nju nadovezuje. Više od pola stoljeća Brođani su te dvije kuće zvali »Kohnov ćošak«. Njegova supruga Wilhelmina (?, 1848 – Slavonski Brod, 18. XI. 1923) bila je 1892. utemeljiteljica tamošnjega Hrvatskoga dobrotvornoga gospojinskoga društva.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1990, 15. – Z. Toldi: Brod na Savi. Dva zlatna doba. U susret 750. godišnjici grada 1244–1994. Slavonski Brod 1991. – S. Uzelac Schwendemann: Glavni gradski trg u Slavonskom Brodu. Slavonski Brod 2005. – Isti: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011.

KOHN, Jakob, žid. aktivist (?, 1874 – ?). God. 1938. spominje se kao vjerski službenik u ŽO u Varaždinu.

KOHN, Josef (? – ?Zagreb, prije 1941). U Zagrebu je 1900. pokrenuo polumjesečnik – strukovnu tiskovinu za trgovce, tvorničare i kupce drva i drvnih proizvoda Kroatisch-slavonische Holz-Zeitung. Prve je brojeve tiskao u tiskari → Sigmunda Jünkera u Sisku, gdje je bila uprava, a uredništvo je bilo u Zagrebu. Imao je suprugu Ernestinu (?, o. 1847 – Zagreb, 24. VIII. 1901).

IZV.: Gradska groblja Zagreb.

KOHN, Josip, ugostitelj (? – ?). Od 1939. s 10% udjela bio je jedan od sedmorice žid. vlasnika popularne restauracije »Ivo«, prve ekspres-restauracije u Hrvatskoj, koja je slovila kao pojam u zagrebačkom ugostiteljstvu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 692.

KOHN, Jozef (Korjan, Josip), poduzetnik (Łódź, Poljska, 17. III. 1883 – ?logor, 1941–1945). Sin Pinkusa i Dwore rođ. Wroclawer (Wroclawsky). Doselio se 1926. u Zagreb, gdje je otvorio tvornicu »Silk« (danas »Jadran«) u Martićevoj ul. u kojoj je bio ravnatelj. U Varšavi se 1935. oženio Chawom rođ. Stein. U ožujku 1940. promijenio je prezime u Korjan, a po uspostavi NDH dokazivao da je to prezime »uzeto iz hebrejskog jezika te se prema Naredbi Ministarstva unutrašnjih poslova o promjeni židovskih prezimena od 4. VI. 1941. izuzima iz odredbe po kojoj su sve promjene prezimena od 1. XII. 1918. stavljene izvan krijeposti«, ali je nakon dugoga postupka ipak bio prisiljen vratiti staro prezime. Čini se da je stradao u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28830.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.