KESTLER, Dragutin, trgovac (Koprivnica, 1875 – Petrinja, 31. XII. 1943). U Petrinju je došao oko 1900, a 1906. preuzeo je trg. radnju → M. Ebenšpangera. U Zagrebu se vjenčao 8. IX. 1903. s Kornelijom rođ. Fürst.

KESZLER, Ladislav, liječnik (? – ?). Djelovao je kao voj. liječnik Kraljevine Jugoslavije, umirovljen prije 1941. U braku s Emom rođ. Rosenberg, otac je Ivane ud. Radinović.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27139.

KIKINIS, Jakob, trgovac (Lavov, Ukrajina, 8. XII. 1871 – ?, 1942). Sin Mavrov. Doselio se iz Beča 1892, a zavičajnost stekao 1908. u Zagrebu. Bio je u braku sa Filomenom rođ. Eisenstädter, podrijetlom iz imućne obitelji iz austr. Schleininga. Od 1896. do uspostave NDH, u Zagrebu je imao obrt i trgovinu vojničkim kapama i potrepštinama u Ilici s podružnicom na Zrinjevcu. U trgovinama su također bili zaposleni njegovi sinovi Oskar (Zagreb, 1897 – ?) i Rikard (Zagreb, 1904 – ?), sa suprugama nastanjeni u obiteljskoj kući u Krajiškoj ul., i rođak → Ludvig. God. 1940. ostvario je promet veći od 460 000 din., a 1941. kao njegovi dužnici spominju se Zapovjedništvo redarstvene straže, Zatvor Okružnoga suda i Sveučilišni Ustaški stožer, svi u Zagrebu. U prijavi imovine, koju je morao podnijeti vlastima NDH u lipnju 1941, naveo je da od 1911. posjeduje stambenu trokatnicu u Krajiškoj ul., vrijednu 3 000 000 dinara, dok je njegova supruga pod svoju imovinu prijavila još dvije kuće u Krajiškoj ul., srebrninu tešku 2 kg te tekući račun i vezanu štednju u Wiener Bankverein Kreditanstalt. U ime žid. kontribucije obitelj je 23. V. 1941. predala zlata i zlatnoga nakita vrijednoga 106 125 din. te 25 000 din. u gotovini, a 26. VI. 1941. morala je doplatiti još 7000 din. Iako je u travnju 1942. još bio pod zaštitom Slavka Kvaternika te je privremeno bilo odgođeno njihovo iseljavanje, ubrzo je odveden sa suprugom i najvjerojatnije stradao u deportaciji za Auschwitz u kolovozu 1942. Daljnja sudbina sinova nije poznata, osim da je Oskar 1941. prešao na katoličanstvo i bio u braku s »arijevkom« Walburgom rođ. Simeoni te 1942. još bio Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29510. – KŽZ.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KIKINIS, Ludvig (Vojanov), poduzetnik (Lavov, Ukrajina, 9. VI. 1900 – Zagreb, 6. IX. 1950). Sin Ignacov. U Hrvatsku je došao s vojskom 1917. God. 1929. dobio je državljanstvo i zavičajnu pripadnost u Zagrebu. Kao stručnjak za izradu uniformi i vojničkih kapa u međuratnom razdoblju bio je zaposlen u Zagrebu kod rođaka → J. Kikinisa u njegovoj radionici u Ilici. Stanovao je, čini se, sam u stanu u Krajiškoj ul. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu, preuzeo žid. znak i prešao na katoličanstvo. Na nepoznat način preživio rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KIRALY, Eugen, obrtnik (Székely, Mađarska, 7. X. 1881 – ?). Imao je krojačku radionicu u Županijskoj ul. u Osijeku. U braku s Bertom rođ. Bruck otac je Đure (?, 1919 – ?) i Gabrijele (?, 1921 – ?). Po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu i ustaškomu stožeru 23. V. 1941. predati inventar radionice. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633.

KIRSCHNER-VIŠNJIĆ, Branko, sportaš i sportski djelatnik (Pakračka Poljana, 1902 – Zagreb, 1982). Igrao je nogomet u zagrebačkom Makabiju 1920-ih, poznat kao obrambeni igrač. Od 1930. djelovao je kao savezni sudac. Nakon završetka sudačke karijere ostao u sudačkoj organizaciji kao vrstan poznavatelj nogometnih pravila i predavač na sudačkim seminarima te dobio naslov saveznoga instruktora-savjetnika.

KIRSCHNER, Ljudevit (Kiršner), liječnik (?, 1895 – logor Jasenovac, III. 1945 ili Auschwitz, 1942). Djelovao je kao liječnik u Donjem Miholjcu. Po uspostavi NDH izgubio je namještenje te je prema jednim izvorima bio uhićen i deportiran 1942. u logor Jasenovac, a prema drugima u logor Tenja kraj Osijeka te potom u Auschwitz. – Supruga Margita, stomatologinja (Novi Sad, Srbija, o. 1897 – logor Jasenovac, III. 1945). Djelovala je kao stomatologinja u Donjem Miholjcu. Po uspostavi NDH u nepoznato je doba uhićena i deportirana u ženski dio jasenovačkog logora. Iz ŽOZ u Zagrebu joj je u razdoblju između 19. IV. 1943. i 19. II. 1945. poslano više desetaka paketa, a ona se posljednji puta javila iz Jasenovca 16. XI. 1944. Čini se da je ubijena u masovnim pogubljenjima logorašica u ožujku 1945.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 24, Predsjednički ured, br. 10312, god. 1941. – Kartoteka Jasenovac.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 5. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KIRŠNER, Slavko (Kirschner, Kürschner), pravnik i pravni pisac (Varaždin, 19. XI. 1893 – ?). Sin Natana i Sidonije rođ. Rosenberg, suprug Helene rođ. Roth. God. 1922. promijenio je prezime iz Kürschner u Kiršner. Završio je 1912. gimnaziju u Varaždinu i 1917. doktorirao pravo temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Od 1929. bio je član Disciplinskoga vijeća novoosnovane Advokatske komore u Zagrebu te odvjetnik u Srijemskoj Mitrovici. Po osnutku NDH napustio je Srijemsku Mitrovicu i 1942. prebjegao u Hrvatsko primorje te u studenom 1942. bio interniran u logor u Kraljevici, a u lipnju 1943. u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima. Bio je sekretar NOO na području Korduna i Banije. God. 1944. sudjelovao je na Prvom kongresu pravnika antifašista Hrvatske u Glini. – Prilozima o vojnim sudovima, agrarnoj reformi, međunarodnoj pravnoj pomoći te raspravama iz građanskoga procesnoga, radnoga i socijalnoga prava surađivao je u Novoj Evropi (1921–23, 1926, 1933), Mjesečniku Pravničkoga društva u Zagrebu (1924, 1927–28, 1934, 1940), Odvjetniku (1930, 1939), Pravosuđu (Beograd 1932). Preveo je s njemačkoga predavanje Hansa Kelsena o razgraničenju pravne i sociološke metode, održano 1911. u Bečkom sociološkom društvu (O granicama između pravničke i socijološke metode. Beograd 1927; uvršteno u Kelsenovu knjigu O granicama između pravničke i sociološke metode – Opšta teorija prava i države. Beograd 1998).

IZV.: HDA, Ured za podržavljeni imetak, kut. 1141.

LIT.: Spomenica Prvog kongresa pravnika antifašista Hrvatske Glina 1944. Zagreb 1974. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.– Gimnazija – SC – Gabriel Santo 1636–1986. Varaždin 1986. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – M. Tkalčević: Kiršner, Slavko. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009.

KISTER, Ljudevit, veterinar (Budimpešta, 1913 – logor Jasenovac, 1941). Sin Mavrov. Doselio se 1919. iz Budimpešte u Osijek, gdje je stekao zavičajnost. Preselio se u Zagreb, gdje je diplomirao na Veterinarskom fakultetu. Po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu. U svibnju 1941. bio je bez namještenja, uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KIŠ, Vojko, pravnik, pijanist, glazb. pedagog (Osijek, 5. V. 1911 – Zagreb, 22. III. 1999). U rodnom gradu učio je klavir u privatnoj školi → Elze Hankin. Diplomirao je pravo te studij klavira na Muzičkoj akademiji u Beču. Za Travanjskoga rata 1941. mobiliziran je kao oficir u jugoslav. kraljevsku vojsku, a potom su ga zarobile njem. snage. Bio je jedan od rijetkih koji su preživjeli brodolom grčkoga broda s 500 jugoslav. ratnih zarobljenika koji je pod njem. zastavom plovio iz Pireja prema Solunu te 24. V. 1941. bio pogođen torpedom. Rat je proveo u njem. zarobljeništvu. Vratio se 1945. u Osijek, gdje je isprva bio profesor glasovira u Glazbenoj školi »Franjo Kuhač«, a potom ravnatelj 1949–52. U Osijeku je sudjelovao u glazb. životu grada sve do odlaska u Zagreb 1952, gdje je bio ravnatelj Koncertne poslovnice Hrvatske do 1960, a zatim glazb. urednik i urednik za turneje zabavnih ansambala i organizator RTV Zagreb. Od 1969. bio je pomoćnik ravnatelja Radija, a poslije i direktor međunarodnoga natjecanja glazb. talenata u Rovinju. Više od 300 puta nastupio je kao klavirski pratitelj. Bio je u braku s Vandom rođ. Klein, profesoricom glasovira. Nakon smrti stan u Savskoj cesti u Zagrebu i svu svoju ostavštinu ostavio je ŽOZ.

IZV.: Arhiv ŽO u Osijeku. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: K. Kovačević: Kiš, Vojko. Muzička enciklopedija, 2. Zagreb 1974. – Bilten ŽOZ, 1989, 12; 1995, 41/42. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Z. Živaković-Kerže: Stradanja i pamćenja. Osijek 2006.