HOFFMAN, Eugen (Jenö)

HOFFMAN, Eugen (Jenö), žid. aktivist (Čakovec, 21. VIII. 1908 – ?, Izrael, ?). Sin Gyule i Etelke rođ. Kreutz iz Čakovca. God. 1928. izabran je za predsjednika Židovskoga omladinskog društva u Čakovcu. Na nepoznat način preživio je II. svj. rat i 1948. se iselio u Izrael sa suprugom Ibikom Scheier, s kojom se vjenčao 1938. u Čakovcu.

LIT.: T. Grünwald: Povijest i propast Jevrejske vjeroispovjedne općine Čakovec. Tel Aviv 1977. – J. i V. Kalšan: Hoffman, Eugen Jenö. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

HOFFMAN, Hinko

HOFFMAN, Hinko, službenik (Peteranec, 18. VI. 1893 – Zagreb, 7. XI. 1954). Sin Jakovljev. U Varaždinu je 1907. bio upisan u pravašku legiju. Od 1922. bio u mješovitom braku s Olgom rođ. Voda (?, o. 1894 – Zagreb, 4. X. 1967) i u nepoznato doba prešao na evangeličku vjeru. Od 1927. imao je zavičajnost u Zagrebu, gdje je djelovao kao bankovni službenik, a njegovu molbu za stjecanje zavičajnosti preporučio je Mile Budak. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava, pozivajući se na svojega oca, kao jednog od istaknutih osnivača i članova Starčevićeve stranke prava. Iako su molbu supotpisali Zlatko Šulentić i Branimir Brusina, bila je odbijena u lipnju 1941. te ponovno 18. VII. iste god. Preživio je II. svj. rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27257.

HOFFMAN, Hugo

HOFFMAN, Hugo, glumac (Zagreb, 16. IV. 1893 – ?). Prema ocu i djedu zavičajnu pripadnost imao je u Zagrebu, gdje je bio komičar u kabaretu. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja. U prijavi imovine vlastima NDH naveo je da se 1. VII. 1941. iz Kučerine ul. preselio u Dravsku ul. te da od imovine posjeduje samo najnužnije (odjela, rublje i obuću). Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 677.

HOFFMAN, Julius

HOFFMAN, Julius, obrtnik (?, o. 1850 – ?). God. 1880. u Preradovićevoj ul. u Zagrebu imao je prijavljen krasnopisarski obrt.

IZV.: DAZ, Obrtni odjel, Obrtovno kazalo 1882–1899.

HOFFMANN, Albert

HOFFMANN, Albert, strojarski inženjer (? – ?). Napravio je montažu postrojenja za prvu pilanu »S. H. Gutmann« u Belišću, puštenu u pogon 1884.

LIT.: Godišnjak Muzeja u Belišću, 1985, 9.

HOFFMANN, Hugo

HOFFMANN, Hugo, obrtni nadzornik (Brod na Kupi, 12. V. 1871 – Zagreb, 20. XI. 1929). Tehniku je završio u Beču. God. 1906. imenovan je zemaljskim obrtnim nadzornikom. Objavio je izvješće o rezultatima promatranja poslovanja obrtničkih i tvorničkih poduzeća u Hrvatskoj i Slavoniji (1908), koja je vrijedan dopunski izvor za upoznavanje gospodarskih i društvenih prilika u Hrvatskoj i Slavoniji uoči I. svj. rata. Sadržava potanke opise radnih prostora te radnih i životnih radničkih prilika. Nakon I. svj. rata prešao je u službu beogradskoga Ministarstva trgovine i industrije. Bio je uključen u ravnateljstva nekih velikih tvornica i pripomogao transferu austrijskoga i mađ. kapitala u hrv. banke i industriju. Nakon proširenja srp. Zakona o dioničkim društvima od 1896. i na Hrvatsku, bio je 1925. umirovljen. Dio biografske građe o njemu čuva se u DAZ.

DJELA: Izvještaj kr. zemaljskog obrtnog nadzornika o pregledanju obrtnih i tvorničkih poduzeća u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb 1908.

LIT.: M. Despot: Osvrt na štampanu građu i literaturu o gospodarskoj povijesti Hrvatske od 1850. do 1918. Prilozi za ekonomsku povijest Hrvatske. Zagreb 1967. – M. Kolar-Dimitrijević: Hoffmann, Hugo. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.

HOFFMANN, Julije

HOFFMANN, Julije, službenik (Dugo Selo, 3. V. 1891 – ?). Sin Josipin. Bio je nadzornik Odsjeka za željeznički promet. Po uspostavi NDH bio je umirovljen, no do kraja lipnja 1941. nije primio mirovinu. U kolovozu 1941. bio je izbačen iz stana u Erdödyjevoj ul. u Zagrebu. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 677.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

HOFFMANN, Srećko

HOFFMANN, Srećko, knjižar (Brezje kraj Svete Nedelje, 15. VIII. 1894 – ?). U međuratnom razdoblju u Zagrebu je bio vlasnik knjižare »Pogled« u Marovskoj (danas Masarykovoj) ul. Bavio se preprodajom starih knjiga, posudbom knjiga i prodajom školskoga pribora i novina. U braku s Ružom rođ. Hirschl imao je kćer Branku Rut (?, 1940).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 677.

HOFFMANN, Teodor

HOFFMANN, Teodor, kemičar (Bjelovar, 5. I. 1914 – ?). Sin Marka i Malvine. Doktorirao je kemiju. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja te pokušavao zaraditi kao akviziter osiguravajućega društva »Domovina«. Sa suprugom Mirom prebjegao je na Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima te bio kao voditelj vojnotehničke radionice 2. korpusa. – Supruga Mira rođ. Spitzer (Sveti Đurađ, 2. II. 1915 – ?), u međuratnom razdoblju radila je kao stezničarska pomoćnica u poduzeću »Federer i Piesen« u Jurišićevoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom je bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu te se 1943. priključila partizanima djelujući u intendanturi 7. banijske divizije. – Teodorov otac Marko, službenik (Bátaszék, Mađarska, 8. I. 1880 – Auschwitz, 1942). U Hrvatsku se doselio iz Mađarske 1905. Djelovao je kao ekonom ŽOZ i upravitelj kućâ s nestalnim dohotkom od približno 2500 din. Po osnutku NDH sa suprugom Malvinom 1942. deportiran je u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 677.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HOFFMANN, Vilim (Hoffman)

HOFFMANN, Vilim (Hoffman), poduzetnik (Križevci, 13. X. 1879 – Zagreb, 28. IV. 1947). Sin Vatroslavov. U međuratnom razdoblju djelovao je u Zagrebu kao ravnatelj i dioničar poduzeća »Prevedan i Hoffman«. Također je bio član Nadzornoga odbora »Slavije«, tvornice kemičkih proizvoda, i vlasnik poduzeća »Josip Hoffman« (do 1939). Bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit 1930-ih. Po uspostavi NDH Odboru za podavanja Židova predao je zlato, dragocjenosti i gotovinu u vrijednosti od 400 000 din. Bile su mu oduzete dionice te je bio izbačen iz stana. Prebjegao je u Italiju. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb, gdje je ubrzo umro. Sa suprugom Katarinom rođ. Kastl (Rijeka, 19. XII. 1881 – ?), s kojom je bio u braku od 30. III. 1902, imao je četvero djece. – Sin Miroslav (? – ?logor, 1941–1945) stradao je s obitelji u Holokaustu. – Sin Leo, poduzetnik (Gudovac kraj Bjelovara, 9. II. 1903 – Zagreb, 10. II. 1971). Radio je kao službenik u poduzeću »Prevedan i Hoffman«. Iako je bio u mješovitom braku, po osnutku NDH prebjegao je iz Zagreba u Italiju i Švicarsku. – Vilimov brat Josip, poduzetnik (Križevci, 16. III. 1888 – logor Jasenovac, 15. I. 1942). Bio je veletrgovac tekstilnom robom, ravnatelj i dioničar u poduzeću »Prevedan i Hoffman«. Bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit (jedan od 25 izaslanika zagrebačke lože nazočan na inauguraciji jugoslav. Velike lože Bnei Brita 1935. sa sjedištem u Beogradu). Također je bio aktivan u vodstvu ŽOZ. Po osnutku NDH u prijavi imovine naveo je kako je s bratom Odboru za podavanja Židova dao zlato, dragocjenosti i gotovinu vrijednu 400 000 din. Bio je uhićen u ljeto 1941, deportiran u Gospić, potom u paški logor Slana te u jasenovački logor Bročice, gdje je stradao. Njegova supruga Olga rođ. Singer (? – Haifa, Izrael, 1957), s kojom se oženio 1913. i imao dvoje djece, uspjela je pobjeći u Palestinu. – Brat Teodor, građevinski inženjer (Vrbovec, 22. V. 1883 – ?logor, 1941–1945). Bio je u braku s Milkom rođ. Heinrich. Do 1921. živio je u Dugom Selu, potom u Zagrebu, gdje je djelovao kao građevinski inženjer. Po osnutku NDH, na molbu supruge, u rujnu 1943. bio je oslobođen od nošenja žid. znaka te je dobio dopusnicu za slobodno kretanje. Prešao je na katoličanstvo, no unatoč tomu stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 677. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28473. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Loža Zagreb. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.