HOFFMANN, Vilim (Hoffman), poduzetnik (Križevci, 13. X. 1879 – Zagreb, 28. IV. 1947). Sin Vatroslavov. U međuratnom razdoblju djelovao je u Zagrebu kao ravnatelj i dioničar poduzeća »Prevedan i Hoffman«. Također je bio član Nadzornoga odbora »Slavije«, tvornice kemičkih proizvoda, i vlasnik poduzeća »Josip Hoffman« (do 1939). Bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit 1930-ih. Po uspostavi NDH Odboru za podavanja Židova predao je zlato, dragocjenosti i gotovinu u vrijednosti od 400 000 din. Bile su mu oduzete dionice te je bio izbačen iz stana. Prebjegao je u Italiju. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb, gdje je ubrzo umro. Sa suprugom Katarinom rođ. Kastl (Rijeka, 19. XII. 1881 – ?), s kojom je bio u braku od 30. III. 1902, imao je četvero djece. – Sin Miroslav (? – ?logor, 1941–1945) stradao je s obitelji u Holokaustu. – Sin Leo, poduzetnik (Gudovac kraj Bjelovara, 9. II. 1903 – Zagreb, 10. II. 1971). Radio je kao službenik u poduzeću »Prevedan i Hoffman«. Iako je bio u mješovitom braku, po osnutku NDH prebjegao je iz Zagreba u Italiju i Švicarsku. – Vilimov brat Josip, poduzetnik (Križevci, 16. III. 1888 – logor Jasenovac, 15. I. 1942). Bio je veletrgovac tekstilnom robom, ravnatelj i dioničar u poduzeću »Prevedan i Hoffman«. Bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit (jedan od 25 izaslanika zagrebačke lože nazočan na inauguraciji jugoslav. Velike lože Bnei Brita 1935. sa sjedištem u Beogradu). Također je bio aktivan u vodstvu ŽOZ. Po osnutku NDH u prijavi imovine naveo je kako je s bratom Odboru za podavanja Židova dao zlato, dragocjenosti i gotovinu vrijednu 400 000 din. Bio je uhićen u ljeto 1941, deportiran u Gospić, potom u paški logor Slana te u jasenovački logor Bročice, gdje je stradao. Njegova supruga Olga rođ. Singer (? – Haifa, Izrael, 1957), s kojom se oženio 1913. i imao dvoje djece, uspjela je pobjeći u Palestinu. – Brat Teodor, građevinski inženjer (Vrbovec, 22. V. 1883 – ?logor, 1941–1945). Bio je u braku s Milkom rođ. Heinrich. Do 1921. živio je u Dugom Selu, potom u Zagrebu, gdje je djelovao kao građevinski inženjer. Po osnutku NDH, na molbu supruge, u rujnu 1943. bio je oslobođen od nošenja žid. znaka te je dobio dopusnicu za slobodno kretanje. Prešao je na katoličanstvo, no unatoč tomu stradao je u nepoznatom logoru.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 677. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28473. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.
LIT.: Loža Zagreb. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.