GRANITZ, Ignjat (Vatroslav), nakladnik i tiskar (Kemenesmagasi, Mađarska, 1845 – Zagreb, 17. XII. 1908). Suprug Paole. Kraće vrijeme polazio rabinsku školu u Bratislavi, no zbog liberalnih nazora bio je isključen. Završio je učiteljsku školu u Győru 1864, tri godine bio učitelj u gl. školi u trgovištu Sárvár i godinu u Nagykanizsi u žid. trgovačkoj školi. Ondje je upoznao → L. Hartmana, zagrebačkoga tiskara, koji ga je pozvao da bude poslovođa u njegovoj tiskari. Doselio se u Zagreb 1869, a poč. veljače 1876. stekao je zavičajnost u Zagrebu, a nakon Hartmanove smrti (1881) dobio je 1882. obrtnicu za vlastitu tvrtku. Tiskaru je modernizirao, a 1883. Odjel za bogoštovlje i nastavu Hrvatsko-slavonsko-dalmatinske vlade sklopio je s njim desetogodišnji ugovor »za tiskanje, vezanje, pohranu i razašiljanje školskih knjiga za pučke učione u Hrvatskoj i Slavoniji kao i radi nabave papira za iste knjige«. To je poč. tiskanja školskih knjiga u Zagrebu (dotad su tiskane u Beču). Kao nakladnik izdavao je hrv. književna (Suze sina razmetnoga Ivana Gundulića, 1887) i stručna djela (Gospodarsko računovodstvo, također autor, 1891, Priručnik za političku upravnu službu u Kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji Milana Smrekara, 1899). Bio je pokretač i nakladnik Obćinara, tjednika za upravu i javnu sigurnost (od 1883. urednik Đuro Deželić) i Pobratima, zabavnog i poučnog lista za odrasliju mladež (od 1891. urednik Petar Marković). Pri produljenju ugovora 1893. o tiskanju školskih knjiga na daljnjih deset godina obvezao se godišnje davati 4000 forinta Odjelu za bogoštovlje i nastavu, kako bi tom velikom svotom odjelni predstojnik Izidor Kršnjavi financirao uređenje palače u Opatičkoj ul. i platio rad umjetnika. Time je postao mecena »zlatne dvorane«. Granitzov dom bio je sastajalište umjetnika (Herman Bollé, Vlaho Bukovac, Milka Trnina, Dora Pejačević), jedini »salon« u to vrijeme u Zagrebu. Osnivanjem masonske lože »Ljubav bližnjemu« (1892) postaje njezin član. Radio je na unaprjeđenju hrv. gospodarstva. Zauzimao se za osnutak Zemaljskoga saveza hrvatskih i slavonskih industrijalaca (kojemu je do smrti bio potpredsjednik), Zagrebačke tvornice papira i Hrvatske komercijalne banke te pisao gospodarske članke (Agramer Zeitung, 1898–99, 1906; Kroatisch-slavonische Holz-Zeitung, 1906; Die Drau, 1907; Obćinar, 1907). Njegova knjižica Gospodarsko računovodstvo prvi je priručnik te vrste na hrv. jeziku. Od 1906. do smrti bio je gradski zastupnik.
DJELA: Gospodarsko računovodstvo. Kratka uputa za uporabu gospodarskih poslovnih knjigah. Zagreb 1891.
LIT.: (Nekrolozi): Agramer Zeitung, 83(1908) 304; Ustavnost, 1(1908) 266. – Z. Miler (Z), Pobratim, 19(1909) 8; br. 10. – J. Horvat: Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939. Zagreb 1962. – Isti: Zapisci iz nepovrata. Hrvatski mikrokozam. Zagreb 1983. – Isti: Živjeti u Hrvatskoj. Zagreb 1984. – I. Kršnjavi: Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 1. Zagreb 1986. – L. Dobronić: Ignjat Granitz – hrvatski industrijalac, dobrotvor i mecena (1845.–1908.). Povijesni prilozi, 15(1996). – L. Dobronić i S. Ljubljanović: Granitz, Ignjat (Vatroslav). Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.