KUHN, Ivo (Kun), pravnik i revolucionar (Slavonski Brod, 11. XII. 1902 – Zagreb, 9. VII. 1941). Sin → Samuela i Hermine rođ. Bier, unuk vukovarskoga trgovca → Edmunda Biera i suprug Milice rođ. Band. Ovlaštenje za obavljanje odvjetničkoga zvanja dobio je 1930. od Advokatske komore u Zagrebu, u čiji je imenik upisan 17. IV. 1930. sa sjedištem pisarnice u Karlovcu. Poslije je vodio pisarnicu Marijana Španića u Jurišićevoj ul. u Zagrebu. Branio je polit. optuženike, ponajviše komuniste, u mnogobrojnim sudskim postupcima. U SSSR je boravio 1930. Po povratku u domovinu, podržavao je akcije i inicijative tzv. lijeve inteligencije, osobito one okupljene oko → B. Steina. Objavljivao je stručne članke u Odvjetniku (1934). Kao član KPJ, zbog revolucionarne djelatnosti, bio je 1936. uhićen, no zbog pomanjkanja dokaza ubrzo pušten na slobodu. Odvjetničkim radom bavio se sve do 30/31. III. 1941, kad ga je uhitila Hrvatska seljačka (građanska) zaštita s još 24 istaknuta člana KPJ. Bili su internirani u Zagreb i, po uspostavi NDH, predani ustašama. Prema navodima njegove supruge Milice, bio je 28. IV. 1941. otpremljen u logor Kerestinec, u kojem je bio zatočen zajedno sa 79 zagrebačkih odvjetnika Židova. Strijeljan je na ist. rubu šume Maksimir (Dotrščini) u prvoj skupini talaca u Zagrebu. – Supruga Milica (Band, Kun-Band; Milena), liječnica (Zagreb, 2. IX. 1913 – Auschwitz, VIII. 1942). Kći Milana Banda. Do uspostave NDH radila je kao oftalmologinja u Klinici za unutarnje bolesti u Zagrebu. Dana 30. VI. 1941. prijavila je umjesto supruga imovinu. Dio te imovine (namještaj) iz njegova stana u Preradovićevoj ul. zaplijenile su 23. VI. 1941. njem. okupacijske voj. vlasti. Sa suprugama kerestinečkih zatočenika Ognjena Price, Božidara Adžije i Otokara Keršovanija, uoči njihova strijeljanja, pokušavala je od ustaškoga povjerenika za javni red i sigurnost u gradu Zagrebu Božidara Cerovskoga doznati kamo joj je odveden suprug. Preuzela je žid. znak, a 14. VII. bila je uhićena i odvedena u logor Loborgrad u Hrvatskom zagorju, gdje je u posve neprikladnim uvjetima, uglavnom uzaludno, nastojala pomoći zatočenicama i njihovoj djeci pri liječenju zaraznih bolesti (tifus i dizenterija). Imala je priliku spasiti se, ali nije htjela ostaviti zatočenice i njihovu djecu bez ikakve liječničke pomoći te je s njima deportirana u Auschwitz, gdje je stradala.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660, 683. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27745. – KŽZ.
LIT.: I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve. Zagreb 1967. – M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 1. Zagreb 1970. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – E. Bier: Memories. Tuscon 1983. – I. Jelić: Tragedija u Kerestincu. Zagreb 1986. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – N. Lengel-Krizman: Židovski zatočenici logora Kerestinec. Novi Omanut, 9(2001) 47/48. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.