KOVAČIĆ, Emanuel (Kohn), liječnik (okolica Plzeňa, Češka, 1870 – Oriovac kraj Slavonskoga Broda, 1944). Nakon završena osnovnoga školovanja u Plzeňu, pohađao je gimnaziju u Pragu, gdje je 1894. završio Medicinski fakultet i potom djelovao kao voj. liječnik u Sarajevu. Zbog supruge Helene rođ. Makovica promijenio je prezime u Kovačić i prešao na katoličanstvo, zbog čega ga se obitelj odrekla. Vjenčani kum, kao i kum sinu Dobrici, preminulom u dojenačkoj dobi, bio je tadašnji ravnatelj brodske bolnice Dobroslav Brlić. Na dužnost prvoga primarnog liječnika brodske bolnice stupio je 1. II. 1901. te obavljao sve poslove u bolnici, koja je pokrivala cijeli kotar Brod s više od 30 000 stanovnika. Bio je primarni, ali i jedini liječnik u bolnici u razdoblju 1901–16, stoga ga se smatra utemeljiteljem bolničke medicine u Slavonskom Brodu. God. 1905. dobio je pomoć od sestara Svetoga križa u Đakovu, koje su zbrinjavale bolesnike te je u bolnici bilo trajno zaposleno od 5 do 10 sestara. Dana 1. V. 1916. postao je gradski fizik i ravnatelj bolnice, ali nastavio je raditi i sve poslove u bolnici (liječio zarazne i internističke bolesti, traume, izvodio operacije, obavljao porode i liječio ginekološke bolesti). U međuratnom razdoblju grad se razvio i industrijalizirao te su se 1920. dolaskom Josipa Benčevića kirurgija i ginekologija odvojile u poseban odjel, a K. je vodio Interni odjel i ostao ravnatelj bolnice. God. 1930. otvorio je privatnu praksu u svojoj kući i radio kao liječnik Okružne blagajne. Aktivno je bio uključen u društveni život grada. Među prvima je u Brodu već 1928. imao automobil i garažu u blizini kuće u Širokoj ul. Bio je član Hrvatskoga sokola, Rotary kluba i lovačkih društava. Zahvaljujući tim aktivnostima 1935–39. obnašao je dužnost gradonačelnika Slavonskoga Broda kao nestranački čovjek, ali ujedno je obavljao privatnu praksu. Godine 1939. brodski HSS protiv njega je pokrenuo polit. kampanju, pod optužbama da provodi teror, za gospodarske prijevare »kojima je osigurao polit. podršku beogradske vlade«, a njegove su izjave o Mačeku proglašene »pravim provokaterstvom«. U veljači 1939. pokrenuta je inicijativa da ga se isključi iz Društva gradskih namještenika te je sâm dao ostavku na članstvo. Po osnutku NDH kći Ivana ud. Stefanović (Slavonski Brod, 1901 – ?), sa suprugom Brankom i sinom Bogdanom (Slavonski Brod, 1925 – ?, 2009), prebjegla je u Beograd, jer je navodno Branko bio upozoren da se skloni. Kći Olga ud. Horvat (Slavonski Brod, 1904 – ?), sa suprugom i sinom Stankom (Slavonski Brod, 1928 – ?), ostala je u Brodu. Zbog žid. podrijetla i zeta Srbina, koji je pobjegao u Beograd, ustaške vlasti su mu oduzele kuću za potrebe voj. komande, no ipak mu je bilo dozvoljeno obavljati privatnu praksu u iznajmljenoj kući. U proljeće 1944. počeo je pobolijevati. U bolnici ga je zateklo jedno od najtežih bombardiranja grada 24. VI. 1944, u kojem je i bolnica teško oštećena. Kći Olga smjestila ga je u kuću suprugovih roditelja u Oriovcu, gdje je i preminuo. Sahranjen je na brodskom groblju u obiteljskoj grobnici Makovica. Njegov brat Albert bio je bogati industrijalac u Češkoj, no s ostatkom obitelji stradao je u logorima za II. svj. rata.
IZV.: DASB, Povijesni arhiv u Slavonskom Brodu, Gradsko poglavarstvo o zdravstvu, Povijesti bolesti 1900–1940. – Podaci o ulazniku B. Stefanović, I. i M. Balen.
LIT.: Razvoj zdravstva na području općine Slav. Brod. Slavonski Brod 1975. – I. Balen: Povijest zdravstva u Slavonskom Brodu. U: 100 godina Opće bolnice u Slavonskom Brodu – prilozi za povijest zdravstva. Slavonski Brod 1998. – S. Leček: Slavonski Brod i uspostava Banovine Hrvatske 1939. Scrinia Slavonica, 5(2005).