KOVAČ, Dita (rođ. Fritz, Fritz-Kovač, Kovacs; Ditta, Judita, Judit), pjevačica i pedagoginja (Zagreb, 12. VII. 1891 – Kirjat Gat, Izrael, 12. IX. 1976). Sestra dirigenta → L. Mirskoga. U Zagrebu je u školi HGZ 1904–09. učila violinu u Václava Humla i 1907–13. pjevanje u Leonije Brückl. Debitirala je 1913. u HNK kao Mignon u operi Ambroisa Thomasa. Članica je Opere u Trstu 1913/14, potom nastupa u Zagrebu, Osijeku i Sarajevu. God. 1917–49. djelovala je u Osijeku. Stalna je gošća do 1939. i 1945–46. korepetitorica u Operi HNK te u Gradskoj muzičkoj školi profesorica pjevanja 1930–40. U rujnu 1944. priključila se partizanima djelujući kao bolničarka u bolnici 6. korpusa, zatim kulturna djelatnica u Slavoniji. Nakon rata vratila se u Osijek, gdje je 1945–49. bila ravnateljica glazb. škole. Odgojila je niz vrsnih osječkih opernih pjevačica poput Marije Glavačević, Slavice Pfaff i dr. Od 1950. je u kibucu Gat u Izraelu djelovala je kao glazb. pedagoginja. U opernom i operetnom repertoaru zapažena je kao Agatha (Carl Maria von Weber, Strijelac vilenjak), Lakmé (Léo Delibes), Musette i Cho-Cho-San (Giacomo Puccini, La Bohème i Madame Butterfly), Rosina (Gioachino Rossini,Seviljski brijač), Nedda (Ruggero Leoncavallo, Pagliacci), Gilda, Violetta i Aida (Giuseppe Verdi, Rigoletto, Traviata i Aida), Jelena (Ivan Zajc, Nikola Šubić Zrinjski), Marženka (Bedřich Smetana, Prodana nevjesta), Eudoksija (Fromental Halévy, Židovka), Rusalka (Antonín Dvořák), Galateja (Franz von Suppé, Lijepa Galateja) i Marija (Carl Zeller, Ptičar). Više puta nastupila je u izvedbama oratorijskih djela uz Osječku filharmoniju i uz Hrvatsko pjevačko i glazbeno društvo »Kuhač« pod vodstvom brata, koji ju je kao pijanist pratio i na recitalima. Kao koncertna pjevačica izvodila je raznolik program solo-popijevka (→ R. Schwarz, → Ž. Hirschler). Odlikovala se mekanim lirskim sopranom, posebno izražajnim u visokim registrima, muzikalnošću i koloraturnom tehnikom. – Imala je sina Ivu i kćer Miru (Osijek, 1922) sa suprugom Isom, liječnikom (Osijek, 21. II. 1891 – ?). Ovlaštenje za obavljanje liječničkog zvanja dobio je 1916. od Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske vlade. U međuratnom razdoblju u Osijeku je bio liječnik Središnjega ureda za osiguranje radnika. Po uspostavi NDH bio je umirovljen. S obitelji je uspio pobjeći iz Osijeka, a 1944. pristupio je partizanima te djelovao kao liječnik saniteta 6. korpusa. – Sin Ivo (Jichak) (Osijek, 7. X. 1920 – ?). Po uspostavi NDH bio je student medicine. U rujnu 1944. priključio se partizanima te djelovao u sanitetu bataljuna Slavonskoga partizanskog odreda, zatim u Vojnoj bolnici u Osijeku. Iselio se u kibuc Gat u Izraelu.
IZV.: Arhiv ŽOO. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634.
LIT.: W. Siess (S-s.): (O nastupu D. Fritz u operi Mignon A. Thomasa u Zagrebu). Agramer Tagblatt, 28(1913), 30. IV. – Isti: Aus dem Landesmusikinstitut. Ibid., 24. VI. – ef.: (Konzert Fritz). Ibid., 29(1914), 10. III. – Nordost: Der erste Liederabend der Saison. Die Drau, 54(1921), 25. X. – A. Urban: Verdiev Requiem. Straža, 9(1927), 21. XI. – J. Brečko: Prvi koncert Osječke filharmonije. Glasnik muzičkog društva Stanković, 3(1930) 7. – A. Canjuga: Kuhačeva izvedba Haydnova oratorija bila je glazbeni događaj prvoga reda. Hrvatski list, 21(1940), 24. III. – M. Malbaša: Glazbeni život u Osijeku. Osječki zbornik, 1965, 9/10. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – B. Ban: Glazbena škola Franje Kuhača – povijest i život. Osijek 1996. – A. Bogner-Šaban: Kazališni Osijek. Zagreb 1997. – D. Mihalek: Odjeci hrvatske glazbene kulture u Izraelu. U: Glazba, folklor i kultura. Svečani zbornik za Jerka Bezića. Zagreb 1999. – Z. Živaković-Kerže: Stradanja i pamćenja. Osijek 2006. – N. Leverić Špoljarić: Kovač, Dita. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009.