GORJAN, Zlatko, pjesnik i prevoditelj (Srijemska Mitrovica, Srbija, 15. VII. 1901 – Zagreb, 21. VI. 1976). Prezime predaka bilo je Berger. Gimnaziju je polazio u Banjoj Luci, gdje je maturirao 1919. Studirao je germanistiku i romanistiku u Beču i Zagrebu. Za boravka u Beču, u politički i kulturno burno doba oko 1920, upoznao je modernističke knjiž. pokrete, koji su trajno utjecali na njegova umjetnička shvaćanja. Nakon povratka u domovinu radio je kao novinar, izdavač, kazališni i filmski radnik i prevoditelj. Kao izvrstan poznavalac njem. jezika bio je urednik dnevnikâ Morgenblatt, Zagreber Tagblatt, Belgrader Zeitung, Der Morgen i Novosti te istodobno dopisnik novina Prager Presse, Züricher Zeitung i Frankfurter Zeitung. God. 1928. uređivao je kazališni list Hrvatska pozornica i nekoliko je godina bio pomoćni režiser Ive Raića i Branka Gavelle. Bio je jedan od osnivača naklade »Kosmos« (1932), a 1936. pomoćni urednik Leksikona Minerva. Od 1936. do 1940. radio je kao dramaturg pri američkoj filmskoj kompaniji »Warner Bros First National«. Za rata se povezao s partizanima. S Mirkom Lukavcem organizirao je 1945. Filmsku direkciju Hrvatske i do 1948. radio kao dramaturg i voditelj propagande. God. 1948–50. urednik je u »Prosvjeti«, Matici hrvatskoj i »Znanju«. Kao erudit, prevoditelj i kazališni i filmski stručnjak razvijao je u poslijeratnom razdoblju živu društvenu i publicističku djelatnost. Bio je 1952. među osnivačima Društva hrvatskih književnih prevodilaca, a 1963. izabran je za predsjednika međunarodne udruge prevodilaca Fédération internationale des traducteurs (FIT). Član je uredništva međunarodnoga prevoditeljskog časopisa Babel, urednik eur. izdanja amer. revije za suvremenu poeziju Rune (od 1973), član odbora za međunarodnu prevoditeljsku nagradu »Natthorst« FIT i tajnik Hrvatskoga centra PEN. God. 1966. dobio je Herderovu nagradu za književnost. – U književnosti se javio pjesmom Notturno (Luč, 1919, 4/5). U poeziji eksperimentira izrazom i oblikom, tematski se uklapajući u hrv. međuratne umj. tijekove. Prva mu je važna publikacija antologija suvremene (mahom ekspresionističke) njem. lirike u hrv. prijevodu Gorući grm (Beč 1921). To je temelj njegove primarne životne djelatnosti: biti posrednik između različitih književnosti i kultura. Ta je antologija prvi pothvat te vrste na hrv. jeziku. Uz nju, sastavio je još pet antologija: Lirika žutog Istoka (Zagreb 1932), Kineska lirika (Zagreb 1957, 1960, 1962. i 1965), Antologija moderne japanske lirike (Zagreb 1961), Da sva čudesa budu svima znana (Zagreb 1971) i 3 Poems »From st. Peter to Buddha…« (Los Angeles 1973). Obratnim je putem pošao u knjizi Kroatische Dichtung (Zagreb 1933), pruživši njem. javnosti dobar uvid u suvremenu hrv. liriku (Miroslav Krleža, Tin Ujević i dr.). Drame s tragikomičnim elementima započinje pisati krajem 1920-ih: Egoizam d. d. (1925), Fortunatove afere (izvedena u Zagrebu 1932) i Ana traži pravdu (zabranjena 1935). Sve ih nudi HNK–u, no bez uspjeha. Konačno, 1932. u Malom kazalištu u Frankopanskoj ul. izvedena je i samo tri puta odigrana »satirična reportaža u osam slika« Fortunatove afere ili skandal u afričkoj koloniji (redatelj Alfons Verli). Bavio se i slikarstvom te je priredio i nekoliko samostalnih izložbi u Zagrebu (1928, 1935, 1937) i Kaliforniji (Chico). Manje odjeka imale su njegove pjesme i drame. Pjesme je objavljivao već rano na njemačkom i hrv. jeziku (Fragmenti, Nova Gradiška 1921; Pjesme, Zagreb l932). Najosebujnija mu je zbirka Ogigija. Čuda i čarolije na začaranom otoku (Zagreb 1960), pjesnička evokacija otoka Mljeta, primjer dojmljive lirike mediteranskoga ugođaja. U posljednjim desetljećima života on je za javnost ponajprije plodan prevodilac, s više od stotinu prijevoda zahtjevnih djela. Preveo je oko 150 knjiga proze i poezije. Najpoznatiji su mu prijevodi Moby Dick ili Bijeli kit Hermana Melvillea (s Josipom Tabakom, Rijeka 1953), Uliks Jamesa Joycea (Rijeka 1957), Ljudi s Juvika Olava Duuna (s J. Tabakom, Rijeka 1959) i Čovjek bez svojstava Roberta Musila (Rijeka 1967). Prijevod Uliksa kritika je ocijenila vrlo uspješnim iako mu zamjera što zahtjevna Joyceova jezična naslojavanja i kalambure nije prevodio s većim osloncem na hrv. književnu baštinu te njezine dijalekatske i stilske idiome. Ističu se njemački prijevodi Jame Ivana Gorana Kovačića (Das Massengrab. Zagreb 1962) i zbirka hrv. lirike (Kroatische Dichtung. Zagreb 1933). Za prevoditeljski opus i međunarodnu djelatnost nagraden je 1966. Herderovom nagradom Sveučilišta u Beču. Pisao je pod pseudonimima i šiframa Zlatko Šumić, Z. Gorian i Z. G.
DJELA: Fragmente. Nova Gradiška 1921. – Pjesme. Zagreb 1932. – Kronika bez glavnog lica. Zagreb 1955. – Putovanja i proplanci. Zagreb 1957. – Ogigija. Čuda i čarolije na začaranom otoku. Zagreb 1960. – Gedichte. Bonn 1965. – Poems. Rijeka 1967. – Splendeur de la conscience. Paris 1969. – Zlatko Gorjan. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 115. Zagreb 1985.
LIT.: M. Begović: Lirika. Kritika, 3(1922) 3. – K. Milutinović: Naši pisci na nemačkom. Volja, 1(1926) 3. – S. Batušić: O akvarelima Zlatka Gorjana. Kulisa, 2(1928) 7. – B. Borko (-o-): Kitajska in japonska lirika. Jutro, 13(1932) 152. – O. Delorko (O. D.): Zlatko Gorjan, Lirika žutog Istoka. Književni život, 1(1932) 3. – I. Hergešić (H.): Lirika žutog Istoka. Obzor, 73(1932) 107. – S. Šimić: Lirika žutog Istoka. Hrvatska revija, 5(1932) 11. – J. Dayre: Nova izdanja Matice hrvatske (Kroatische Dichtung Z. G.). Hrvatski list, 14(1933) 168. – S. Devčić (Stj. D.): Zlatko Gorjan, Pjesme. Obzor, 74(1933) 35. – M. Hanžeković (M. Gabrijel): Pjesme Zlatka Gorjana. Danica, 3(1933) 72. – V. Kušan: Slikarske izložbe. Hrvatska prosvjeta, 22(1935) 5/6. – I. Ladika: Mlada hrvatska lirika. Književna revija, 1(1936); 2(1936). – Z. Munk (Zem): Marginalije uz izložbu Zlatka Gorjana. Novosti, 31(1937) 319. – S. Batušić: Pogovor u Gorjanovoj zbirci pjesama Kronika bez glavnog lica. Zagreb 1955. – D. Cvitan: Povodom jedne bezlične kronike. Krugovi, 1(1956) 4/5. – I. Foht: Zlatko Gorjan, Kineska lirika. Izraz, 2(1957) 12. – Z. Tomičić: Zlatko Gorjan, Kineska lirika. Riječka revija, 7(1958) 3/4. – S. Ježić: Gorjan, Zlatko. Enciklopedija Jugoslavije, 3. Zagreb 1958. – B. Lukić: Putovanja i proplanci. Riječka revija, 8(1959) 1. – I. Vidan: Pristupi Joyceovom Uliksu. Rijeka 1959. – T. Čolak: Poezija nedoživljenog sveta. Književne novine, 11(1960) 132. – G. Krklec: Smanjivanje razdaljina među jezicima. Vjesnik, 22(1961), 24. XII. – M. Jurković: Jedan prevodilački podvig. Književne novine, 13(1962) 169. – I. Hergešić: Književni portreti. Zagreb 1967. – B. Hećimović: Hrvatska dramska književnost između dva rata. Rad JAZU, 1968, 353. – I. Vidan: Prevodilac kao pjesnik. Zlatko Gorjan, Pjesme. Telegram, 9(1968) 409. – S. Vereš: Pjesnik Zlatko Gorjan. Oko, 4(1976) 112. – Š. Vučetić: Zlatko Gorjan. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 115. Zagreb 1985. – A. Bogner-Šaban: Gorjan, Zlatko. Enciklopedija Jugoslavije, 4. Zagreb 1986. – N. Dragojević i F. Cacan: Svjetska književnost u hrvatskim prijevodima. Zagreb 1988. – Gorjan, Zlatko. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – K. Milačić: Gorjan, Zlatko. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – Gorjan, Zlatko. Hrvatska enciklopedija, 4. Zagreb 2002.