KARLOVIĆ, David (Wohl), ekonomist i političar (Virovitica, 14. VII. 1885 – Zürich, 10. XII. 1946). Sin krčmara Salamona Wohla (Virovitica, 1833 – ?) i Julie rođ. Kohn (Virovitica, 28. X. 1855 – ?). U nepoznato doba promijenio je prezime u Karlović. U Zagrebu je završio gimnaziju 1904. i studij matematike i fizike na Mudroslovnom fakultetu 1910. Šk. god. 1908/09. studirao je na Visokoj trgovačkoj školi u Beču. Doktorirao je temeljem rigoroza 1920. na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Nakon završetka Mudroslovnoga fakulteta predavao je na Trgovačkoj akademiji u Zagrebu, a osnutkom Visoke škole za trgovinu i promet (poslije Ekonomsko-komercijalna visoka škola) imenovan je 1920. docentom te 1921. redovitim profesorom predmeta znanost o trgovini, tehnika međunarodne trgovine i trgovačka aritmetika. Umirovljen je 1943. God. 1934–41. bio je predstojnik Trgovačkoga instituta u Zagrebu. Od 1919. bio je član vodstva Hrvatske stranke prava te je nakon parlamentarnih izbora 1927. podupro odlazak odvjetnika Ante Pavelića u beogradsku Narodnu skupštinu. Od 1921. do 1930 – kad je smijenjen nakon uhićenja u svezi sa slučajem Stipe Javora – na stranačkoj je ili koalicijskoj listi (od veljače 1929. kraljevom odlukom) bio gradski zastupnik u Zagrebu, sudjelovao u radu nekoliko odbora, a potaknuo je i donošenje Zaključka Gradskoga zastupstva od 21. XI. 1927. kojim se prosvjedovalo protiv namjeravanoga zatvaranja dijela zagrebačkih visokoškolskih ustanova. Iako o njegovim stajalištima za II. svj. rata u literaturi nema pouzdanih podataka, po osnutku NDH nije bio uveden u Imenik Ponove, što znači da ga vlasti NDH nisu smatrale Židovom ili da je, vjerojatnije, imao veze u vrhovima vlasti. Odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova NDH u svibnju 1941. »do daljega« je bio oslobođen od nošenja žid. znaka, a vjerojatno je dobio i arijska prava. U veljači 1942. odazvao se pozivu u Hrvatski državni sabor, u ožujku 1943. vodio je posjet zadrugarskih djelatnika Sofiji, a od polovice te god. boravio u Švicarskoj. Navodi se da se, već nakon potpisa Rimskih ugovora u svibnju 1941, razišao s Pavelićem, a prema izvještaju Augustina Juretića i Stjepana Jakšekovića iz kolovoza 1943. u Zürichu je s Vinkom Kriškovićem radio na osnivanju odbora kojim je promovirao svoje polit. ciljeve. Na njegove odnose s ustaškim režimom neizravno može uputiti i izvještaj Grge Ereša iz studenoga 1944, u kojem navodi kako se K., kojemu je odbijeno produljenje putovnice, priklonio zamisli o podunavskoj konfederaciji. Bio je predsj. Nadzornoga odbora Središnjega saveza hrvatskih seljačkih zadruga, potpredsjednik Gospodarskoga odbora Matice hrvatske 1931–38, predsj. HAŠK 1931–36, a od 1942. vodio je Maticu hrvatskih kazalištnih dobrovoljaca. Napisao je udžbenik Tehnika međunarodne trgovine, (1–2 Zagreb 1921–1922) i priručnik Praktične vježbe iz trgovačke aritmetike (1. Zagreb 1923, 19262, 19403; 2. 1926, 19292). Surađivao je u listovima i časopisima Hrvatski trgovački list (1916), Hrvatska njiva (1917), Virovitički glasnik (1917), Trgovac (1919), Obzor (1922), Službeni vjesnik Zagrebačkog sajma uzoraka (1922; Vjesnik Zagrebačkog zbora, 1928, 1930), Ital-Jug (1924), Virovitičan (1924), Pravaš (1928), Pantheon (1929), Jutarnji list (1932, 1935), Ekonomist (1935), Hrvatski dnevnik (1936), Hrvatski list (1936), Alma Mater Croatica (1937–38), Hrvatski radiša (1939), Hrvatski tjednik (1939), Zadrugar (1940–41), Hrvatska gruda (1942), Nova Hrvatska (1942) i u izdanju Znameniti i zaslužni Hrvati (Zagreb 1925).
IZV.: HDA, Ponova, Varia. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27275. – Matična knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih Židovske općine Virovitica 1852–1931.
LIT.: Z. Dizdar: Karlović. David. Tko je tko u NDH. Zagreb 1997. – J. Jareb: Zlato i novac Nezavisne Države Hrvatske izneseni u inozemstvo 1944. i 1945. Zagreb 1997. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – F. Hameršak i T. Blažeković: Karlović, David. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009.