KARFUNKEL, Josip, osiguravateljski stručnjak (Slavonski Brod, 9. II. 1882 – logor Flossenbürg, jesen 1944). Preci su mu se doselili u Hrvatsku 1815. Od 1902. stalno je nastanjen u Zagrebu, gdje je zavičajnost stekao 1938. Od 1897. radio je u Prvom ugarskom osiguravajućem društvu, potom u osiguravajućem društvu »Foncière«. Od 1906. bio je ravnatelj Jadranskoga osiguravajućeg društva iz Trsta, ravnateljstva u Zagrebu, i zagrebačke podružnice »Internationale«, osiguravajućega društva iz Beča. U međuratnom razdoblju novcem spomenutih društava u Zagrebu je sagradio ili kupio devet golemih kuća pa je za njegova ravnateljevanja imovina tih društava u Hrvatskoj samo u nekretninama dosegnula vrijednost 65 milijuna din. Bio je član i podupiratelj mnogih hrv. kulturnih društava, među ostalima i promicatelj »Hrvatskoga radiše«. Po uspostavi NDH sa suprugom Ilonkom rođ. Zempleny i sinom Đurom, zatražio je arijska prava, navodeći među ostalim da za radnoga vijeka nije stekao nikakvu imovinu, osim pokretnina (namještaja) i prava na imovinu. Preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Na ime žid. kontribucije predao je zlatnu tabakeru vrijednu 20 000 din. te još toliko u gotovini. Morao je predati i radioaparat vrijedan 3000 din., dvije puške i samokres. Molba za arijska prava odbijena mu je ujesen 1941, a najvjerojatnije je 1942. ili 1943. bio uhićen i deportiran u neki od poljskih logora, najvjerojatnije Płaszów kraj Krakova, gdje su u proizvodnji radili različiti (židovski) stručnjaci. U rujnu 1944. ili nešto poslije, s ostalim je zatočenicima prebačen u logor Flossenbürg, gdje su ubrzo svi stradali. Govorilo se i da je umro u Montecatiniju prirodnom smrću. – Sin Đuro (Gjuro) (Budimpešta, 3. VIII. 1917 – ?), u doba uspostave NDH bio je apsolvent prava u Zagrebu. Nakon II. svj. rata s majkom se vratio u Zagreb u stan u Amruševoj ul.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28095. – KŽZ.
LIT.: R. Hilberg: The Destruction of European Jews. Chicago 1961. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.