KALMAN, Josip, inženjer (Mernye, Mađarska, 3. IV. 1887 – logor Jasenovac, 1941). Sin Maurusov. U Hrvatsku se doselio 1921. iz Pečuha, a od 1928. u Zagrebu je bio vlasnik obrtničke radionice »Una« za sušenje i izoliranje građevina i polaganje drvenokamenih podova sa sjedištem u Solovljevoj ul. i skladištem u Koturaškoj cesti. Bio je vlasnik dvaju patenata za izradu građe iz magnezita te postupka za izradu ploča od plastične mase za oblaganje od cementnog i magnezitnog morta. Po uspostavi NDH sa suprugom Paulom rođ. Biller, rodom iz Gornje Lendave, preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. U prijavi imovine je, među ostalim, naveo svoje potraživanje za izradu podova na Zakladnoj bolnici na Rebru. U listopadu 1941. bio je proglašen neophodno potrebnim stručnjakom jer je njegovo bivše poduzeće »Una« tada izvodilo radove u važnim drž. ustanovama, među njima bilo je Ministarstvo prometa. Mjesec dana poslije bio je uhićen i nakon pet tjedana u zagrebačkom zatvoru, u prosincu 1941. deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga Paula deportirana je 1942. u Auschwitz.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28797. – KŽZ. – JUSP Jasenovac.
LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.