JUSTITZ, Hinko, obrtnik (Zagreb, 18. II. 1904 – Zagreb, 24. V. 1958). Sin Ignaca, sina Simeonova (Budimpešta, 15. IV. 1876 – Zagreb, 25. XII. 1950), i Hedvige rođ. Koestler. U međuratnom razdoblju s ocem je bio vlasnik obrtničke radionice za izradu pečata u Praškoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH prešao je na katoličanstvo te bio upisan u Kartoteku židovskoga znaka, ali je na intervenciju ureda Slavka Kvaternika bio oslobođen od njegova nošenja, a ocu je odobreno da s radionice skine oznaku da je židovska. Bio je uhićen krajem lipnja 1941. i prebačen na Zagrebački zbor, ali je na intervenciju supruge, operne pjevačice Ide Juranić rođ. Karoly, bio pušten. Supruga je također u studenom 1941. molila da se njezinu suprugu dopusti s njom pohađati kazalište i pratiti je kući te planinariti jer su oboje već 20 godina bili članovi planinarskoga društva, no ta je molba bila odbijena. Cijela je obitelj preživjela II. svj. rat u Zagrebu, djelomično zahvaljujući mješovitomu braku supružnika.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28415. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.
LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.