JULIUS, Dezider, psihijatar (Pančevo, Srbija, 26. XI. 1895 – Zagreb, 24. XII. 1953). Gimnaziju je pohađao u Temišvaru, medicinu je studirao u Budimpešti, Beču i Pragu do 1921, a psihijatriju specijalizirao 1921–24. u Beču i slovačkim Košicama. Od 1924. bio je liječnik te 1924–28. i 1934–36. ravnatelj u novoosnovanoj Državnoj duševnoj bolnici u Kovinu, gdje je skromnim sredstvima, ali velikim trudom i ustrajnošću uspio staru austroug. vojarnu preurediti u modernu duševnu bolnicu. God. 1936. premješten je u Zagreb za voditelja odjela Državne duševne bolnice (danas Klinika za psihijatriju) Vrapče. Po uspostavi NDH od sredine 1942. do jeseni 1943. na intervenciju književnika Slavka Kolara sklonio se s obitelji u Stančić kraj Božjakovine, gdje je vodio improviziranu dječju psihijatrijsku bolnicu. S obitelji, suprugom Jelenom rođ. Engel i sinovima → Đukom i → Stevom, pod zaštitom Zagrebačkoga odreda priključio se u rujnu 1943. partizanima u Vrginmostu, ponijevši sa sobom i svu bolničku zalihu lijekova i ostaloga materijala. Bio je upravitelj bolnice voj. područja u Otočcu (1943–44), a potom voditelj psihijatrijskih odjela vojne i civilne bolnice u Šibeniku (1944–45) i zatim kraće vrijeme ravnatelj privremene Vojne bolnice na Rebru u Zagrebu. Nakon raspuštanja te bolnice demobiliziran je u činu sanitetskoga majora i postavljen za voditelja neuropsihijatrijskoga odjela Zakladne bolnice (danas KB »Sveti Duh«), a 1946. za ravnatelja Psihijatrijske bolnice (danas Klinika za psihijatriju) Vrapče. Ondje se suočio s poteškoćama poslijeratne obnove i organizacije u ratu oštećene bolnice te s lošim međuljudskim odnosima. Uza sve to nastojao je unaprijediti stručni i znanstveni rad, okupljao je mlađe liječnike zainteresirane za psihijatriju, proširio bolnicu novim medicinskim traktom, laboratorijem i ljekarnom, opremio rendgenski kabinet, poboljšao bolesničku njegu i stvarao prostor za sustavnu terapiju radom. Za njegove je uprave bolnici Vrapče pripojen Sanatorij u Podsusedu. Također djeluje u novoosnovanim psihijatrijskim društvima, zauzima za psihoanalitičke metode u psihoterapiji i prati svjetska dostignuća u psihofarmakologiji. Pozornost je obratio organizaciji psihijatrijske službe u Hrvatskoj, zauzimao se za raspored psihijatrijskih ustanova u skladu s populacijom, za otvaranje novih neuropsihijatrijskih odjela u općim bolnicama, za osnivanje ustanova za duševno oboljelu djecu, za nemoćne osobe i kronične bolesnike te posebnih ustanova za kriminalne duševne bolesnike i psihopate. Od 1946. bio je naslovni docent i od 1949. izvanredni profesor zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta. Predavao je psihijatrijsku propedeutiku, medicinsku psihologiju i sudsku psihijatriju. Na Pravnom je fakultetu predavao forenzičnu psihijatriju te bio predavač na Višoj školi za socijalne radnike i Školi za kriminalistiku. God. 1953. zbog polit. smicalica i moralnoga zlostavljanja počinio je samoubojstvo, čini se zbog insinuacija da se nakon II. svj. rata uključio u antikomunističku djelatnost te da je favorizirao neke žid. kolege. Taj je slučaj izazvao polit. potres, njime se bavio i Vladimir Bakarić, a ostao je dugo u sjećanju mještana Vrapča. Novine Borba objavile su pismo, koje je im je J. uputio pred smrt, ali i pismo, koje je povodom njegove smrti uredništvu poslalo 147 vodećih hrv. liječnika. – Radove o socijalnoj psihopatologiji, forenzičnoj psihijatriji, procjenama ubrojivosti, profilaksi duševnih bolesti, mentalnoj higijeni, epidemijskom encefalitisu i postencefalitičkim stanjima objavljivao je u časopisima Časopis lékařů českých (1923), Monatschrift für Psychiatrie und Neurologie (1925, 1931), Glasnik Lekarske komore za Beograd, Zemun i Pančevo (1929), Liječnički vjesnik (1933, 1937–38, 1946–47, 1951, 1953), Narodno zdravlje (1946, 1948–49), Neuropsihijatrija (1953, s Radoslavom Lopašićem pokretač). Uredio je Spomenicu o desetogodišnjici Državne bolnice za duševne bolesti u Kovinu, 1924–1934 (Kovin 1934), u kojoj je opisao razvoj bolnice. Bio je prvi predsj. Neuropsihijatrijske sekcije Zbora liječnika Hrvatske (od 1947), dopredsjednik Međunarodnoga kongresa psihijatara i Europske lige za mentalnu higijenu. – Supruga Jelena rođ. Engel, medicinska sestra (Budimpešta, 1902 – Zagreb, 10. IV. 1975). U Budimpešti je završila gimnaziju i počela studirati medicinu, no nakon udaje prekinula je studij i posvetila se obitelji. Sa suprugom odlazi u Kovin, a 1936. se s obitelji doselila u Vrapče, gdje je suprug bio imenovan voditeljem odjela Državne duševne bolnice. Po uspostavi NDH s obitelji odlazi u selo Stančić kraj Božjakovine, gdje joj suprug radi u improviziranoj dječjoj psihijatrijskoj bolnici, a u rujnu 1943. cijela obitelj priključila se partizanima. Radila je kao bolničarka u partizanskoj bolnici u Otočcu u Lici, zatim kao gl. sestra partizanske bolnice na Baniji te u bolnici Grumo u Italiji. Nakon II. svj. rata deset je godina radila kao gl. medicinska sestra na Odjelu za ortopediju Sveučilišne klinike u Zagrebu.
DJELA: Liječnici ratni zločinci. Beograd 1948.
IZV.: HDA, OZNA 30/50.
LIT.: (Nekrolozi): Narodni list, 9(1953), 29. XII. – R. Lopašić, Neuropsihijatrija, 1(1953) 4. – S. Župić, Vjesnik, 14(1953), 27. XII; Medicinski glasnik, 8(1954) 5. – S. Dogan, Pogledi, 1954, 2. – (U povodu smrti): Borba, 19(1954), 9. I. – Vjesnik, 15(1954), 8. I; 10. I. – V. Bakarić, Vjesnik, 15(1954), 16. I; Borba, 19(1954), 16. I; Narodni list, 10(1954), 17. I. – F. Benko, Narodni list, 10(1954), 12. I; 15. I. – M. D., Ibid., 10. I. – Ž. Vnuk, Naprijed, 11(1954) 3. – I. Žic, Ibid. – J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Psihijatrijska bolnica Vrapče 1879–1979. Zagreb 1979. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – 100 godina šibenske bolnice. Šibenik 1983. – S. Sirovica: Stoljeće šibenske psihijatrije (1883–1982). Šibenik 1983. – Isti: Šibenski liječnici (životopisi, bibliografije, prilozi) 1883.–1952. Šibenik 1995. – Isti: Saslušajmo i drugu stranu! Šibenik 1997, passim. – B. Matijaca: Iz povijesti Psihijatrijske bolnice »Vrapče«. Zaprešićki godišnjak, 7(1997). – V. Jukić i B. Matijaca:Psihijatrijska bolnica Vrapče 1879.–1999. Zagreb 1999. – A. Zimolo: Dr. Desider Julius, život i djelo. Novi Omanut, 9(2001) 46. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – S. Julius: Neither Red nor Dead. Coming of Age in former Yugoslavia During and after World War II. Ann Arbor 2004. – V. Dugački: Julius, Dezider. Hrvatski biografski leksikon, 6. Zagreb 2005. – B. Tuđen: S političarima u četiri oka. Dnevničke bilješke glavnog urednika. Zagreb 2007.