JOZEFOVIĆ, Oskar (Josefović), skladatelj i dirigent (Karlovac, 22. IX. 1890 – Split, 6. XI. 1941). Sin Julija i Jelke rođ. Fröhlich, praunuk Simonov. U Karlovcu je učio glasovir i violinu u Gradskom glazbenom zavodu, a u Zagrebu je završio gimnaziju 1910. Studirao je na Sveučilištu u Beču teoriju glazbe u Hermanna Grädenera 1909–11, potom na Konzervatoriju u Pragu dirigiranje u Františeka Spilke i kompoziciju u Vítězslava Nováka, u čijoj je klasi diplomirao 1913. Iduće god. studirao je orkestraciju u Charlesa Marie Widora na Konzervatoriju u Parizu, gdje je proveo i studijsku godinu 1919, potom odlazio na studijska putovanja u München (1921), Pariz (1922–38), Beč (1924–25), Salzburg (1935) i Rim (1937). U zagrebačkom HNK bio je korepetitor (1920–21), dirigent (1921–40) te tajnik (1935–36) i zamjenik ravnatelja Opere (1936). God. 1923–39. povremeno je dirigirao Zagrebačkom filharmonijom, istaknuvši se izvedbama djela klasičnoga i romantičnoga repertoara; ravnao je i praizvedbama vlastitih skladba (Jablanovi za bariton i orkestar i Dvije obrade pučkih popijevki za zbor i orkestar, 1923; simfonijska pjesma Osvit, 1928). Također je dirigent pjevačkih društava »Kolo« i »Mladost« (od 1930. »Mladost Balkan«), suradnik u emisijama Radio Zagreba 1934–35, i u programu privatne plesne škole Ane Maletić. God. 1925. supotpisnik je osnivačke skupštine Jugoslavenske sekcije Međunarodnoga društva za suvremenu muziku. Od 1940–41. bio je dirigent HNK u Splitu. Iako je bio u mješovitom braku s Hrvaticom Marcelom rođ. pl. Žigrović te u nepoznato doba prešao na katoličanstvo, zbog različitih okolnosti u splitskom kazalištu (intendant Vojmil Rabadan navodno je ukazivao na njegovo rasno podrijetlo), želio se vratiti u Zagreb, očigledno smatrajući da kao katolik može računati na angažman u Zagrebu. U pismu intendantu zagrebačkoga HNK Dušanu Žanku od 11. X. 1941. želio je saznati što će s njim dalje biti nakon što je premješten u Split, hoće li ostati u djelatnoj službi ili će biti umirovljen. Predao je Ministarstvu molbu da mu se prizna »počasno arijevstvo«, ističući svoju želju za povratkom u Zagreb i pozivajući se na dugogodišnje iskustvo u zagrebačkom i splitskom kazalištu, kao i na preporuke Jakova Gotovca i povjerenika kazališta Zamberlina. Nakon što mu je Žanko je 18. X. 1941. odgovorio kako njegovu molbu rješava sam Židovski odsjek u Ministarstvu unutarnjih poslova na što ne mogu utjecati ni Žanko niti Ministarstvo nastave, psihički rastrojen izvršio je samoubojstvo bacivši se pod vlak u Splitu. – Jedan je od gl. predstavnika zagrebačkoga glazb. života između dvaju svjetskih ratova. Kao dirigent Opere ravnao je praizvedbama domaćih opera Luje Šafraneka Kavića Medvedgradska kraljica (1927) i Antuna Dobronića Udovica Rošlinka (1934), mnogim domaćim premijerama opera svjetskoga repertoara poput Jonny svira (Ernst Křenek, 1928), Simone Boccanegra (Giuseppe Verdi, 1931), izvedbama Wagnerovih opera Lohengrin, Parsifal i Ukleti Holandez te bio posebno cijenjen kao interpret franc. glazbe. Njegov skladateljski opus sadržava 73 djela uključivo njihove varijante. Skladao je vokalnu (17 solo-popijevka i 16 zborova), instrumentalnu (solističko, 4 komorna i 4 orkestralna djela), vokalno-instrumentalnu (8 popijevka za glas i orkestar, 2 zbora uz orkestar i kantatu) i scensku glazbu. U djelu mu se prožimaju kozmopolitska i novonacionalna stilska obilježja. Nakon Sonate za violinu i klavir, praizvedene u Pragu na diplomskom koncertu, jedan od svojih skladateljskih vrhunaca dostignuo je već kantatom Na Nilu (stihovi Vladimir Vidrić), nastalom u Parizu 1919. Istaknutije skladbe u folklornom duhu su simfonijska pjesma Osvit (1928), Gudački kvartet (1929), solo-popijevka Suza sirotinjska (1932) i Simfonički scherzo (1939–40) te solo-popijevke kozmopolitskoga prizvuka Jablanovi (1921–23), Večeri i Proljeće (obje 1926). Kritika je isticala njegovu vještu orkestraciju te dobro poznavanje vokalnoga sloga. Istaknuo se i kao skladatelj scenske glazbe za 20 dramskih predstava (Miroslav Krleža, George Bernard Shaw, Wilham Shakespeare, Pedro Calderón de la Barca, Ferenc Molnár, Milan Begović) izvedenih u zagrebačkom HNK 1921–39, uglavnom nesačuvanih partitura. U rukopisu i prijepisu sačuvane su solo-popijevke Mein Freund, Proljeće, Noć (i verzija za bas i orkestar), Suza sirotinjska, ciklus Večeri (1926), muški zborovi Krešimir I i Stjepan I iz ciklusa Hrvatski kraljevi, Branje i Sinoć Ive, Jagoda za tenor i orkestar i Ko dašak za sopran i orkestar. Nisu se sačuvale skladbe Iz Hrvatskog primorja za violinu i glasovir i varijanta za violinu i orkestar (obje 1919), solo-popijevke Serenada, Jablanovi, Ko dašak, Samac, Junak, Dijete i baka i Mali Radojica te mješoviti zborovi Svojoj sestri jedinici i Djevojka, udovica i baba. Notni materijal nalazi se u ostavštini pohranjenoj u knjižnici HGZ, u arhivu Simfonijskoga orkestra HRT i u Zbirci muzikalija NSK u Zagrebu. Osvrte, najčešće o opernim izvedbama u Zagrebu, pisao je u periodici Kazališni list (1921), Comoedia (1924–25), Pravda (1924), Godišnjak Narodnog kazališta u Zagrebu za sezone 1914/1915–1924/1925(1926), Teater (1929–30), Komedija (1934–36), Nova Danica (1934) i Kazalište (1941). – Otac Julije (Julio), kantor (Užgorod, Ukrajina, 1857 – Bochum, Njemačka, 1924). Bio je kantor i nadkantor u Karlovcu na prijelazu XIX/XX. st. Također i vrstan šahovski majstor, učitelj znamenitoga šahista → Izidora Grossa. God. 1907. napustio je Karlovac.
DJELA (praizvedbe i tisak): Sonata za violinu i klavir. Prag 1913. – Na Nilu, kantata (balada) za sole, zbor i veliki orkestar. Zagreb 1919. – Uvertira veseloj igri za veliki orkestar. Prag 1920. – Jablanoviza bariton i orkestar. Zagreb 1923. – Kajkavske popevke (Kosci, Zdrava Marija, Škrlec), ciklus za muški zbor. Tiskano Zagreb 1923. – U ženskom kolu (Oj devojko, Lepa Mara), ciklus za ženski zbor i orkestar. Zagreb 1923 (verzija za ženski zbor uz glasovir. Tiskano Zagreb s. a.). – Sonatina za glasovir. Zagreb 1926. – Večeri (Proljetna, Ljetna, Jesenja, Zimska), ciklus za sopran i orkestar. Zagreb 1926. – Osvit, simfonijska pjesma za veliki orkestar. Zagreb 1928. – Gudački kvartet. Zagreb 1930. – Jagoda. Die Erdbeere, solo-popijevka. Tiskano Zagreb 1936. – Simfonički scherzo, za veliki orkestar. Zagreb 1940. – Hrastovački noturno, solo-popijevka. Tiskano U: Popijevke hrvatskih skladatelja, 4. Zagreb 1985. – Hrvatski kraljevi (Neda I, Neda II), ciklus za muški zbor. Tiskano Zagreb (s. a.). – Jadri brode, muški zbor. Tiskano Zagreb (s. a.). – Star me je prosija, muški zbor. Tiskano Zagreb (s. a.).
IZV.: HAZU, Dokumenti HNK u Muzejsko kazališnoj zbirci Odsjeka za povijest hrvatskoga kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678. – Podaci o ulazniku B. Polić.
LIT.: M. Graf: Treći društveni koncerat Konzervatorija. Novosti, 13(1919) 153. – B. Širola: Pregled povijesti hrvatske muzike. Zagreb 1922. – Ž. Hirschler (-žh-): Aus der Zagreber Komponistenwelt. Der Morgen, 2(1924) 548. – Isti: Intimne muzičke večeri. Hrvatska metropola, 2(1926) 33. – L. Šafranek Kavić: Prvi koncert Zagrebačke filharmonije. Obzor, 69(1928) 36. – Isti: Koncert Zagrebačkog kvarteta. Ibid., 71(1930) 30. – K. Krenedić: Dirigenti zagrebačke opere i operete. Narodne novine, 100(1934) 293. – B. Ivakić: Veče talijanskih madrigala. Obzor, 78(1938) 82. – Jevrejski pregled, 4(1962) 1/2; 33(1982) 8. – S. Jarić: Oskar Jozefović (1890–1941). Lik skladatelja s posebnim osvrtom na instrumentalni opus (diplomski rad). Muzička akademija u Zagrebu 1988. – Ista: Oskar Jozefović – lik skladatelja. Arti musices, 1988, 19/2. – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988. – Repertoar hrvatskih kazališta 1840–1860–1980, 1–2. Zagreb 1990. – S. Majer-Bobetko: Glazbena kritika na hrvatskom jeziku između dvaju svjetskih ratova. Zagreb 1994. – R. Radovinović: Židovi u Karlovcu. Od osnutka Zajednice do njezina uništenja. Svjetlo, 2001, 3/4. – B. Polić: Vjetrenjasta klepsidra. Zagreb 2004. – M. Pintar: Jozefović, Oskar. Hrvatski biografski leksikon, 6. Zagreb 2005.